Govore li nam skandali u kompanijama kao što su francuski Atos i Worldline, španjolska Dia ili propali nizozemski Steinhoff da bi europskim istražiteljima bilo pametnije da se bave ulogom Europske središnje banke u nastanku i širenju "sočnih" europskih big-deal korporativnih afera u europskim prijestolnicama nego trošiti resurse na ‘mikro-šibicarenje‘ EU fondovima?
Na kapaljku, iz godine u godinu do europske javnosti dolaze informacije koje sve uvjerljivije otvaraju pitanje zbog čega se europski istražitelji iscrpljuju istragama relativno skromne vrijednosti umjesto da postave prava pitanja o tome kako je, po čijem nalogu i po kojim kriterijima, Europska središnja banka kupovala korporativne dugove diljem eurozone, kao da praksa otkupa državnih vrijednosnica nije sama po sebi...