Organizatori Sarajevo Film Festivala (SFF) našli su se u dosta neugodnoj situaciji nakon što je na ovogodišnjem izdanju CineLink dana filmske industrije predstavljen film koji radi srbijanski redatelj Radoš Bajić, a nosi naslov "Heroji Halyarda". U tom se filmu glorificira uloga četnika zbog spašavanja savezničkih pilota čiji su zrakoplovi u borbenim misijama tijekom Drugog svjetskog rata oboreni nad područjem Jugoslavije.
"Operacija Halyard" bio je naziv za misiju koju su 1944. uspostavili Amerikanci, kako bi organizirali evakuaciju svojih i britanskih pilota oborenih nad Srbijom, a pritom su se oslanjali na logističku potporu četnika Draže Mihailovića, koji su kontrolirali dio teritorija pogodnog za uspostavu uzletišta. U Bajićevom filmu, četnici su "dobri momci" koji su prijatelji savezničkih pilota. Uskoro su uslijedile brojne optužbe da se radi o revizionističkom pristupu povijesti Drugog svjetskog rata u Srbiji, čiji je cilj prikazati četnike kao borce za slobodu, a ne kao suradnike okupatora, što su nedvojbeno bili. Što je bilo u stvarnosti?
Još 1977. Tomas Matteson je u istraživanju za Vojni koledž Zračnih snaga SAD-a napisao kako su "iako zahvalni za zaštitu koju su pružali Mihailovićevi ljudi, spašeni avijatičari pokazali suzdržano oduševljenje prema svojim spasiteljima, četnicima. Uglavnom su se slagali oko toga da je njihovo spašavanje velikim dijelom rezultat napora ACRU-ovog (Air Crew Rescue Unit) spasilačkog tima, a ne, kako su neki vjerovali, četničke predanosti savezničkoj ideji. Čak postoje i nesporni dokazi kako je Draža Mihailović skrivao neke avijatičare od ACRU-a kako bi ih mogao predstavljati kao "američke predstavnike" u četničkom pokretu.
Prkose znanosti
Američki povjesničar Robert Donia, koji je temeljito istražio Operaciju Halyard, napisao je kako je u dvadeset prvom stoljeću američka vlada, isprva preko svoje ambasade u Beogradu, promicala obilježavanje sjećanja na operaciju Halyard u nadi da će poboljšati američko-srpske odnose i uvjeriti Srbiju da se pridruži NATO-u, EU i drugim euroatlantskim organizacijama. Donia je pojasnio da su te memorijalne aktivnosti promovirale "jednostranu, nepotpunu četničku verziju spašavanja Halyarda." U stvarnosti, prema određenim statističarima s područja Jugoslavije spašeno je 2364 pilota, a te procjene navode da su partizani spasili oko 2000 pilota, a četnici 350. Naknadna prebrojavanja pokazala su da je s četničkog teritorija spašeno 500 do 600 pilota. Konzervativna procjena govori da su partizani spasili najmanje dvostruko više pilota od četnika.
U istraživačkom radu "The Forgotten Thousands: The Historiography of World War II Rescues of Allied Airmen in Yugoslavia", Robert Donia objasnio je kako su se pročetnički radovi uglavnom bazirali na sjećanjima američkog bojnika Richarda Feldmana, čiji je avion također bio srušen nad Srbijom. Nakon Drugog svjetskog rata, piloti koje su spasili četnici predvođeni Feldmanom, bili su bijesni kada je Draža Mihailović osuđen za izdaju, s obzirom na to da su oni povjerovali u priče koje su čuli od četnika o partizanima kao izdajnicima.
Na Vučićevoj liniji
Međutim, priča o četnicima koji spašavaju Amerikance samo je zadnje poglavlje beogradskog redizajniranja povijesti Srba i Srbije, kao junačkog naroda koji je uvijek na ispravnoj strani, makar i po cijenu ogromnih žrtava. S tim ciljem već čitavo desetljeće izlaze filmovi i serije, koji, premda nemaju međunarodni odjek, dramatično utječu na stavove većine stanovništva u Srbiji.
Zapravo je prekrajanje povijesti započelo prije deset godina, kada je 2013. Radoš Bajić snimio seriju "Ravna Gora". U priči o kapitulaciji Kraljevine Jugoslavije, veličaju se četnički pokret i Draža Mihailović, objašnjava da su Srbi izdani 1941., baš kao i nepunih 30 godina ranije, te kako su Hrvati isključivi krivci za rasap Kraljevine Jugoslavije. Ima i zabavno-banalnih dijelova, poput toga da je Tito prikazan kao hohštapler kojemu su na pameti uglavnom zgodne Srpkinje, a tek onda revolucija.
U siječnju ove godine započela je projekcija dugo očekivanog filma "Oluja", redatelja i scenarista Miloša Radunovića, koji je predstavljen kao "antiratni film s ratnom temom" o "stradanju i protjerivanju više od 250.000 Srba" iz Hrvatske u kolovozu 1995. godine. Razumije se da u filmu nema govora o prethodnom etničkom čišćenju hrvatskog stanovništva. S takvim sadržajem "Oluja" ima i edukativnu ulogu, i trebala bi se prikazivati svim učenicima u Srbiji "jer opisuje konkretan događaj stradanja Srba, i drugoj, univerzalnijoj, o ugrožavanju dječjih i ljudskih prava u ratnim uvjetima".
Sve je jednostavno. Srbija nema namjeru priznati odgovornost za ratove i zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, ali najgore je to što je ovo stav koji zastupaju sve tamošnje važne stranke i političari. Brojni su pokazatelji iz kojih je vidljivo da Vučićev režim Srbiju pokušava predstaviti kao žrtvu ratova i to ne samo devedesetih, nego i 1918., 1941. i 1945.
U tome se ide i dalje, pa je Filmski centar Srbije recentno dodijelio 210.000 eura za snimanje filma "Linija" režisera Dragoljuba Elčića, koji se bavi dobrovoljnim dolaskom dr. Miodraga Lazića na prvu borbenu crtu ratom zahvaćenog Sarajeva, točnije na Grbavicu, i formiranjem ratne bolnice na prvoj crti fronte. Opsada Sarajeva koje su srpske snage držale u okruženju trajala je 44 mjeseca, a ubijeno je oko 14 tisuća ljudi.
Sada Srbija financira djelo o životima Srba koji su opkolili grad, a sve se predstavlja kao "ratni film čija osnovna dramska konstrukcija predstavlja junaka koji se u biti bori za život u nemilosrdnom ratnom okruženju". Ne treba sumnjati da će takvih filmova biti još.