Slučajnost? Teorija zavjere? Dok u Sankt Peterburgu traje summit Afrike i Rusije, vojska je izvela puč u Nigeru. Realno, irelevantno. Moja je teza da su slučajnosti u međunarodnim odnosima rijetke.
Destabilizacija destabiliziranog Sahela u novu fazu ulazi 2012. godine kad je izveden puč u Maliju. Posljedica je to Arapskog proljeća koje je srušilo vlast diktatora Gadafija u Libiji koja je nakon toga ostala podijeljena, bojno polje lokalnih sila (primjerice, sukob Turske, koja je podržavala Tripoli, i Egipta koje je bio uz Benghazi).
Francuska je uspjela smiriti puč, ali Mali je velika zemlja pa je znatan dio ostao izvan kontrole vlasti, područje djelovanja raznih milicija. Moskva je nakon sankcija 2014. godine zbog prvog udara na Ukrajinu shvatila kakve joj se otvaraju mogućnosti u Africi s kojom je Sovjetski Savez imao dobre odnose: veze se zasnivaju na prodaji oružja i žitarica.
Na svoju je stranu dobila vojne sustave jer nije dolazila s idejom demokracije, zaštite ljudskih prava, borbe protiv korupcije, civilne vlasti koja bi kontrolirala vojnu, uvjetima pod kojima bi vojsci prodala oružje. Objeručke su je prihvatili - treba samo dodati da prodor počinje nakon što je skršena globalna moć dviju terorističkih skupina, Al-Qa‘ide i Islamske države. Njihove franšize dobivaju na važnosti u siromašnom Sahelu, snage sigurnosti ih nisu u stanju poraziti, a dijelom i ne žele prepuštajući im kontrolu nad dijelovima teritorija.
Plaćenička skupina Wagner je u regiji već sredinom prošlog desetljeća i sklapa ugovore s lokalnim vlastima o pravu na crpljenje prirodnih resursa, a kada nastanu problemi, potakne vojsku na puč. Niger na tom planu ima posebnu važnost jer Francuska iz njega namiruje oko 40 posto potreba urana. Od 2021. coup d‘état pratili smo u Gvajani, Burkini Faso, Maliju, Čadu i Sudanu. Stvoren je, sada s Nigerom, pojas od Atlantskog oceana do Crvenog mora koji je pod snažnim utjecajem Rusije. Institut Robert Lansing ne dvoji da iza rušenja vlasti u Nigeru stoji Moskva jer dosadašnji predsjednik Muhamed Bazoum nije odobravao upletanje Wagnera. Jevgenij Prigožin na aplikaciji razmjene poruka Telegram napisao je da "Niger stječe neovisnost i lišava se kolonizatora".
Potonuće Nigera u vojnu vladavinu uz rusku suradnju pretvara sjever Afrike u još veću prijetnju Europi. S jedne se strane to odnosi na terorističke skupine kojima će se jamčiti opstanak pod uvjetom da aktivnosti usmjere prema Europi, nikako prema Rusiji ili njoj partnerskim zemljama.
Druga je točka nastavak nekontroliranih migracija, što je prijetnja EU - a sve se događa nakon što je prošle nedjelje u Italiji dogovoren mehanizam djelovanja s afričkim partnerima kako bi migracije, koje su i dalje važno političko oruđe desnih stranaka, bile uređene. Moskva pokazuje da i dalje može destruktivno djelovati na štetu Zapada, dugoročno, i to u trenutku kad joj situacija na ratištu u Ukrajini ne ide u prilog, a Afrika je na summitu u St. Peterburgu.