Stare gaće, majice, čarape, traperice, suknje, haljine, kape. Baš sva odjeća brze mode može se pronaći u pojedinim dijelovima Afrike. Ne radi se o modnim centrima gdje tisuće dolaze isprobati i kupiti krpice, nego o smeću. Milijuni komada rabljene i bačene odjeće ostavljeni su u Africi nezbrinuti i izgledaju kao ilegalno odlagalište krupnog otpada na nekoj hrvatskoj livadi. Samo u puno većim količinama.
Glavni krivci za to su, prenosi engleski Daily Mail, velike kompanije poput Zare i H&M-a koje su obećale reciklirati odbačenu odjeću, no to ne čine. H&M sam godišnje proizvede tri milijarde odjevnih komada, a reciklira ih samo oko 10 posto - ostatak šalju na mjesta poput Accre, glavnog grada Gane, gdje gomile rabljene odjeće preplavljuju vodene tokove i otežavaju svakodnevno funkcioniranje mornarima. Tamo je odjeća napravila i nasip visok 20 metara.
Američki poslovni portal Bloomberg navodi kako industrija brze mode godišnje izbaci oko 100 milijardi komada odjeće, no reciklira samo jedan posto. Zabranu uvoza odjeće podnijelo je nekoliko članova Zajednice istočne Afrike (EAC) 2015. - skupina se nadala da će stati na kraj kaosu do 2019., no nije uspjela.
Prema The Stern Opportunityju, grupa je bila ‘natjerana‘ na povlačenje svoje peticije od strane SAD-a, koji je navodno rekao da će povući inicijative u Afričkom zakonu o rastu i mogućnostima. Ovaj zakon je trgovinski program koji zemljama u podsaharskoj Africi daje povlašteni pristup tržištima SAD-a, dopuštajući im izvoz proizvoda bez carina.
Razlog za odustajanje SAD-a je bio taj što bi u slučaju da se ukine mogućnost izvoza odjeće, najmanje 40.000 radnih mjesta u Americi bilo ukinuto, a 150.000 neprofitnih poslova bi bilo ‘negativno pogođeno‘. Međutim, SAD je vjerojatno više zabrinut da bi tvrtke brze mode mogle napustiti SAD jer ne bi mogle isporučivati u zemlje u razvoju. A u posljednjih pet godina, nacionalna industrija nošene odjeće ima godišnju vrijednost od 662 milijuna dolara.
Tvrtke se odlučuju poslati odjeće u Afriku jer ne žele trošiti vrijeme i novac na njihovu namjenu. Zašto reciklirati, kad mogu sve poslati na smetlište kojim očigledno smatraju taj kontinent. Prema ABC-ju, više od 15 milijuna rabljenih odjevnih predmeta u Accru dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva, Europe, Sjeverne Amerike i Australije. Barem 40 posto toge je nekvalitetno, što odjeću čini bezvrijednim pa se šalje ravno na odlagališta koja se prelijevaju u naseljena područja.
Prosječni Amerikanac navodno svake godine baci 70 kilograma odjeće i drugog tekstila, a te odjeće mogle bi biti još i više jer količina koju kupuju u toj državi bi se prema procjenama trebala bi se povećati za 63 posto do 2030.
Zbog jeftine odjeće koja dolazi u glavni grad Gane, njegove ulice sada vrve second-hand odjećom. Šteti to i domaćoj tekstilnoj industriji jer se lokalne tvrtke ne mogu natjecati s cijenom.
- Nekoć smo ju proizvodili sami. Ali sada postoji taj novi oblik kolonijalizma, žele svoje proizvode dovesti na ovakav načina pa nam ne mogu dopustiti da i mi proizvodimo - rekao je ugandski trgovac rabljenom odjećom za Bright Magazine.