Pandemija Covida-19 još jednom nam šalje poruke kako je nezahvalno, naivno, pa i potpuno neodgovorno proglašavati pobjede, hvaliti se velikim uspjehom zato što se stvari brzo mogu promijeniti. Virus se u Europi počeo širiti sa zapada. Uglavnom iz Italije pa dalje po zapadnoj Europi. Dok su u talijanskim bolnicama ljudi umirali jer nije bilo dovoljno kapaciteta, dok se broj zaraženih u Belgiji, Nizozemskoj i Danskoj brojao stotinama, u državama zapadnog Balkana još nije bilo gotovo ni jednog slučaja, ili su bili rijetki.
Brzo su se političari od Albanije, Crne Gore, Kosova, Makedonije do Srbije počeli hvaliti kako su “reagirali bolje nego Zapad”, da su pobijedili koronu. Kako se malo znalo o virusu, počela su nagađanja o nekoj većoj genetskoj otpornosti stanovništva Balkana, pa i to da je ono otpornije jer je u bivšoj Jugoslaviji bilo obvezno cijepljenje od tuberkuloze, a to možda štiti i od koronavirusa. Bilo je to vrijeme kada su oni koji dolaze sa Zapada morali u karantenu ili samoizolaciju u državama zapadnog Balkana.
Na Kosovu, primjerice, vjeruje se da je jedna Talijanka koja radi u jednoj dobrotvornoj fondaciji donijela virus. U drugim državama donijeli su ga iseljenici koji su došli posjetiti svoje obitelji. Ali, sve je to bilo jako malo, tek nekoliko slučajeva. Čak su i u EU priznali da su države zapadnog Balkana “sjajno reagirale na pojavu pandemije”. Zbog toga je prije samo mjesec dana Europska komisija preporučila da se državama zapadnog Balkana otvore granice EU i da stanovnici tih država mogu neometano putovati. “Epidemiološka situacija u tim državama je slična ili čak bolja nego u EU”, stajalo je tada u preporuci Europske komisije.
Sada, samo mjesec dana poslije, sve se preokrenulo. Kosovo je u jednom danu imalo oko 200 novozaraženih, i to na tek 300-tinjak testova. Dakle, više od 50 posto testiranih ima virus. A kapaciteti testiranja su tek negdje oko 500 dnevno. U Srbiji se bijleže novi rekordi i kapaciteti bolnica su pred kolapsom. Ništa bolje nije ni u Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji.
Sve te države ovise puno o turizmu, a još više od dolaska dijaspore na ljetne praznike. Baš u to vrijeme dramatično raste broj zaraženih. Toliko da sada EU dodatno zatvara granice. Crna Gora i Srbija skinute su s liste država za čije građane EU otvara svoje vanjske grance. Ostale nisu ni bile na toj listi. Austrija, koja je prva počela s obnovom letova u te države, sada ih suspendira zbog straha da će s Balkana dolaziti virus.
Kako se Europska unija bavila sobom, a kriza je u njoj bila veća nego u regiji na početku pandemije, mislila je da je dovoljno i dražavama Balkana slati pomoć, a za ostalo će se pobrinuti sami, jer su pokazali da su odgovorni. No čini se da je odgovornost bila kratkog daha. Kosovo je u vrijeme pandemije srušilo vladu manje od dva mjeseca od osnivanja. Srbija je najprije uvela najoštrije mjere pa ubrzo dopustila igranje nogometnih utakmica uz nazočnost publike, a zatim i organizirala izbore. Albanija je otvorila granice i ukinula mjere ograničenja kretanja.
Mjere zabrane su zamijenjene preporukama. No očito da građani ne shvaćaju preporuke kao nešto što se mora uzeti u obzir. U kulturi gdje je obveza korištenja zaštitnog pojasa u autu kulminacija policijske represije teško je očekivati da će građani ozbiljno shvatiti preporuke da se ne ide od kuće do kuće za čestitanje Bajrama, ne ulazi bez maske u zatvorene prostorije, a pogotovo ne u gradski prijevoz, ne organiziraju velike svadbe u zatvorenom prostoru... Kao da su ukidanje ili ublažavanje mjera od strane vlasti shvatili kao konaču pobjedu protiv virusa pa sve to sada treba proslaviti.
Još nije prekasno izvući pouku iz ove situacije. Očito je da se ne mogu vratiti tako stroge mjere potpunog zatvaranja kao što su bile na početku. No ako se ponašanje ne promijeni, situacija će izmaknuti kontroli. Kosovo, s manje od dva milijuna stanovnika, jučer je imalo dva puta veći broj novozaražemih od Belgije koja ima 11 milijuna stanovnika.
Zapadne države su u međuvremenu povećale svoje kapacitete u bolnicama pa su spremne u slučaju novog vala ili porasta broja u sadašnjem valu, kako tko na to gleda. Ali kapaciteti u državama zapadnog Balkana dramatično su mali. Zato sada treba poduzeti mjere, a EU u tome treba aktivno pomoći, jer prepuštanje svega toga građanima očito - ne djeluje.