Pitanje treba li nositi maske na otvorenom, jedno je od pitanja koje je u svijetu izazvalo najviše polemike.
Primjerice, u SAD-u su pojedine savezne države poput Massachusettsa krajem prošle godine uvele obavezno nošenje maski na otvorenom u svim slučajevima, čak i kad je osoba sama.
Iako je Massachusetts do 21. travnja imao 3 166 870 ljudi (45.9%) cijepljenih prvom dozom i 2 136 135 (31%) u potpunosti cijepljenih, mjera obveznog nošenja maski na otvorenom i dalje ostaje na snazi.
Uzimajući u obzir sve dostupne informacije, mnogi se stoga pitaju je li uistinu potrebno nositi maske na otvorenom?
Stručnjakinja za prijenos virusa aerosolima, Linsey Marr, rekla je za The New York Times kako to ovisi o okolnostima, uključujući javnozdravstvene mjere i o tome jeste li vi i osobe s kojima ste u društvu cijepljeni.
"Kratki susreti s osobom koja ne nosi masku i prođe pored vas na pločniku ili planinarskoj stazi predstavljaju vrlo mali rizik", smatra Marr.
"Virusne čestice brzo se raspršuju u vanjskom zraku, a rizik udisanja aerosoliziranog virusa od prolaznika je zanemariv. Čak i ako osoba kašlje ili kihne vani dok prolazite uz nju, šanse da dobijete dovoljno veliku dozu virusa za zarazu i dalje su niske".
Marr koristi jednostavno pravilo "dva od tri" za odlučivanje kada nositi masku u javnim prostorima ili kada ne znate je li osoba u vašem društvu cijepljena. U tim je situacijama potrebno ispuniti dva od tri uvjeta: otvoreni prostor, distanca i maska.
"Ako ste na otvorenom, onda je potrebno da se ili distancirate ili stavite masku", navodi Marr.
„Ako niste na otvorenom, tada se trebate fizički distancirati i nositi masku. Na ovaj način živim posljednjih godinu dana. Sve se svodi na moje pravilo dva od tri."
Šetnja psa, vožnja biciklom, planinarenje ili izlet s članovima kućanstva ili cijepljenim prijateljima sve su aktivnosti u kojima je rizik od izloženosti virusima zanemariv.
Kako bi razumjeli koliki je uistinu nizak rizik prijenosa na otvorenom, istraživači u Italiji koristili su matematičke modele za izračun potrebnog vremena da bi se osoba zarazila na otvorenom u Milanu.
Zamislili su scenarij u kojem je 10 posto stanovništva zaraženo Covidom-19. Njihovi izračuni pokazali su da bi, ako osoba izbjegava gužve, trebalo u prosjeku 31,5 dana neprekidnog izlaganja na otvorenom da udahne dozu virusa dovoljnu za prijenos infekcije.
„Rezultati su pokazali kako je ovaj rizik zanemariv u zraku na otvorenom ako se izbjegne gužva i izravan kontakt među ljudima”, objasnio je za NYT Daniele Contini, autor studije i znanstvenik Instituta za atmosferske znanosti i klimu u Leccu, u Italiji.
Čak i dok infektivnije nove varijante virusa cirkuliraju zrakom, fizika prijenosa virusa na otvorenom se ne mijenja, a rizik od zaraze na otvorenom još uvijek je nizak, ističu stručnjaci. Međutim, važno je obratiti pažnju na stopu zaraze u zajednici. Ako broj slučajeva raste, rizik od susreta sa zaraženom osobom postaje sve veći.
Iako brojke pokazuju da su šanse za zarazom na otvorenom male, još uvijek postoje važne mjere predostrožnosti koje se mnogo više temelje na znanosti nego na proizvoljnoj odluci o nošenju maske. Necijepljeni ljudi trebali bi nositi maske u bliskom razgovoru s osobama koje nisu članovi njihove obitelji, čak i na otvorenom, te bi gotovo uvijek trebali nositi masku u zatvorenom prostoru, osim kod kuće. Stručnjaci također ističu kako cijepljeni ljudi trebaju i dalje nositi masku u brojnim situacijama u zatvorenom prostoru, kako bi pridonijeli kulturi nošenja maske.