Tragedija Jasera Junisa, automehaničara iz Alepa, mogla bi biti prekretnica u sirijskom ratu koji je tijekom dvije godine odnio više od 70.000 života.
Napad koji se dogodio u noći 13. travnja i u kojemu je Jaser Junis izgubio ženu i dvoje djece zasad je najčvršći dokaz da režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada koristi kemijsko oružje protiv svojih neprijatelja, otkriva britanski The Times.
Prije dva tjedna, u ranim jutarnjim satima, Junisovu kuću u četvrti Šeik Maskod pogodila je granata. U njoj je živio sa ženom Gadir Nadafi, 18-mjesečnim Sadikom i četveromjesečnim Jahjahom. Budući da im je dom ostao čitav, Junis je pomislio da se njegova obitelj sretno izvukla iz još jednog napada na četvrt. A onda je u hodniku primijetio čudnu prašinu u zraku i čuo hroptanje svoje žene i djece.
- Vratio sam se u spavaću sobu. Žena i djeca su se borili za dah, a pjena im je išla na usta. Kad sam udisao, imao sam čudan osjećaj oštrine. Grlo mi se počelo skupljati, a srce ubrzano kucati. Mračilo mi se pred očima. Zgrabio sam Sadika i istrčao na ulicu. To je zadnje čega se sjećam - ispričao je Junis The Timesu. Kada se probudio u sat vremena udaljenoj bolnici u Afrinu, njegova žena i djeca već su bili mrtvi.
Na videu koji je snimilo medicinsko osoblje u Afrinu vide se Jaser, njegova žena, ali i ljudi koji su im pokušali pomoći nakon pada granate na njihovu kuću. Svi imaju simptome tipične za trovanje nervnim plinom - pjena na ustima, grčenje tijela kao kod epileptičkog napada i stanje transa u kojem se pati od halucinacija. Doktor Kava Hasan tvrdi da je te simptome imalo 13 osoba. Svima im je dao atropin, nakon čega su se simptomi smirili. Za Gadir Nadafi i sinove bilo je prekasno.
Bolnica nije imala opremu kojom bi utvrdila koji je otrov upotrijebljen. Kao uzroke smrti mlade žene i njezine djece naveli su “nepoznate otrovne supstance”. The Times je, međutim, saznao kako su u bolnicu u Afrinu došli zaposlenici “američke medicinske agencije” te uzeli uzorak kose žrtava plina.
Američki ministar obrane Chuck Hagel jučer je pred novinarima u Abu Dabiju potvrdio da je američka obavještajna zajednica utvrdila, s “različitim razinama sigurnosti”, da Asadov režim u manjim razmjerima koristi kemijsko oružje, i to, vjerojatno, sarin.
Američki predsjednik Barack Obama često je isticao da bi uporaba kemijskog oružja bila “crvena linija” nakon koje bi Washington intervenirao u Siriji, ali njegova administracija sada tvrdi kako trenutačna saznanja nisu definitivni dokaz da Asad koristi kemijsko oružje.
Oprez je razumljiv - cijela situacija podsjeća na 2003. kada su zapadne službe tvrdile da Sadam Husein posjeduje oružje za masovno uništenje, što je poslužilo kao opravdanje za napad na Irak. Oružje nikad nije pronađeno.
Tvrdnje o Asadovoj uporabi kemijskog oružja dosad su iznosili izraelski, francuski i britanski dužnosnici. Sve te zemlje, tvrdi se, testirale su uzorke tla iz Sirije, s mjesta na kojima je navodno korišteno kemijsko oružje. U svima su pronađeni tragovi otrova.
Sarin je tekući otrov bez boje, mirisa i okusa: Smrt može nastupiti već nakon jedne minute
Sarin je tekući otrov bez boje, mirisa i okusa. Pri uporabi se raspršuje, a budući da je teži od zraka, brzo pada na tlo. Razvijen je 1938. godine u Njemačkoj kao pesticid.
U tijelo se unosi udisanjem, preko kože, sluznice ili gutanjem. Žrtve brzo gube kontrolu nad tijelom, na usta im curi pjena, a u plućima se nakupljaju sluz i tekućina. Smrt može nastupiti već nakon jedne minute. U dozama manjim od smrtonosne žrtve se mogu potpuno oporaviti.
Kao bojni otrov najčešće je korišten tijekom iračko-iranskog rata od 1980. do 1988. godine, a vojska Sadama Huseina koristila ga je i pri napadu na kurdski grad Halabdžu gdje je ubijeno između 3200 i 5000 ljudi. Koristili su ga i pripadnici japanskog kulta Vrhovna istina za napad na tokijsku podzemnu željeznicu 1995. godine gdje je ubijeno 12 osoba.