ČELJABINSK - Jezero Karačaj u jugozapadnoj ruskoj regiji Čeljabinsk je jedno od najzagađenijih mjesta na planeti. Godinama je služilo za odlaganje otpada jedne od najvećih ruskih tvornica za proizvodnju nuklearnog oružja.
Cijeli niz ekoloških incidenata i katastrofa ‘Proizvodnog kombinata Majak’, industrijskog kompleksa s jednim od najvećih i najnesigurnijih nuklearnih postrojenja u Ruskoj Federaciji zagadio je cijelo jezero i okoliš nuklearnim otpadom.
U svojim nastojanjima da sustignu Sjedinjene Američke Države u utrci u naoružanju, inžinjeri u postrojenju zanemarili su sigurnosne protokole, te se odvilo nekoliko značajnijih nesreća u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.
Oko sredine pedesetih godina, odlučili su prestati pumpati nuklearni otpad u obližnja jezera i počeli su ga smještati u masivne spremnike. No, u rujnu 1957. ti su spremnici eksplodirali snagom ekvivalentnom 85 tona TNT-a, i razbacali oko 70 tona radioaktivnog otpada skoro dva kilometra u zrak. Oblak prašine proširio je izotope cezija i stroncija po području od 23.000 kilometara, te je zagadio tlo i pitku vodu za nekih 270.000 građana Sovjetskog saveza.
Potom su odlučili ispuštati sav otpad u jezero Karačaj, koje nema nikakvih pritoka, pa su vjerovali kako će zagađenje ostati ograničeno na područje jezera.
No, velika suša pogodila je cijelu regiju krajem šezdesetih godina, koja je izložila radioaktivni sediment atmosferi. Vjetrovi su podigli radioaktivnu prašinu i ponovno je razbacali na području od oko 2500 kvadratnih kilometara.
Pristup cijelom području bio je zabranjen strancima do 1992. godine kada je predsjednik Boris Jeljcin dekretom otvorio područje. Kada su zapadnjački znanstvenici prvi put došli do jezera, smjesta su ga proglasili najzagađenijim prostorom na Zemlji.
Razvodnjeni otpad u jezeru je identificiran kao koktel radioaktivnih elemenata, uključujući i dugovječne nusproizvode nuklearne fizije poput stroncija-90 ili cezija-137. Stanovnici regije Čeljabinsk čak 21 posto češće oboljevaju od raka, 41 posto češće od leukemije, a u djece su 25 posto češći porođajni defekti.
Rijeka Teča, koja se nalazi nedaleko od postrojenja, toliko je bila zagađena radioaktivnim otpadom da je čak do 65 posto lokalne populacije razvilo simptome radijacijske bolesti. Kako je bilo zabranjeno spominjati radijaciju, liječnici koji su ih liječili nazvali su bolest ‘specijalnom bolesti’.
Danas, veliki dijelovi regije su nenastanjivi zbog zagađenja rijeke, eksplozije 1957. godine i suše 1967. godine. Stanovnici regije još uvijek ne znaju točnu razinu radioaktivnog zadađenja u domaćim prehrambenim proizvodima.