Četvero preživjelih zatočenika sjevernokorejskih logora otkrili su u videu koji je snimio Amnesty International uvjete u kojima su živjeli. Kim Young Soon bila je zatočena devet godina u logoru Yodok, zajedno sa roditeljima i četvero male djece, samo zato što je pričala o vezi koju je njena prijateljica imala s Kim Yong Illom. Svi članovi njene obitelji umrli su u tom logoru.
Kada su joj roditelji umrli od gladi u logoru, nije imala sanduke u kojima bi ih pokopala, pa je njihova tijela zamotala u slamu, prenijela ih na svojim leđima i sama ih zakopala. Tako je bilo i s njenonm djecom. Bivši zatvorski čuvar ispričao je za Amnesty da se radilo o strategiji "krivnje prema povezanosti", te je režim na taj način ispunjavao cilj "istrebljivanja tri generacije obitelji".
Dužnosnici su, otkrio je, silovali žene u logorima i nakon toga bi ih ubijali. Zatvorenicima narede da iskopaju vlastiti grob, a zatim ih ubijaju udarcima metalnog čekića u glavu, ili davljenjem pomoću gumenog užeta.
Park Ji-hyun, koja također svjedoči u videu, završila je u logoru Onsung nakon što je pokušala pobjeći od kineskog seljaka kojeg je bila prodana kao roblje. Ona je posvjedočila da su logorašice odmah podvrgavane ginekološkim pregledima te su nad njima izvršavali nasilne pobačaje ukoliko bi bile trudne. Ti se pobačaji izazivaju na naročito svirep način: trudnice šalju da nose teške terete uzbrdo i nizbrdo, sve dok ti napori ne izazovu pobačaj.
Park Ji-hyun završila je u logoru kad je pobjegla od robovanja kod jednog seljaka
Logoraši moraju raditi od 4.30 ujutro do mraka, nakon čega još moraju sudjelovati na "sastancima" do ponoći. Tijela onih koji umru od izgladnjivanja bacaju se na gomile na javnim mjestima. Iscrpljeni nadljudski teškim radom i glađu, mnogi pokušavaju preživjeti tako što jedu komadiće neprobavljene hrane koje pronađu u izmetu životinja.
Prema procjenama, oko 200.000 ljudi zatočeno je u logorima diljem Sjeverne Koreje.