Dvadesetprvi dan rata u Ukrajini, srijeda 16. ožujka, izgleda obilježen nastavkom pregovora - koji za promjenu počinju dobivati nešto ozbiljnije okvire, budući da je Ruska Federacija potaknuta stanjem na terenu ipak počela odustajati od kompletne ukrajinske predaje i navodno usuglasila 15 točaka uvjeta za daljnje razgovore – te ukrajinskim zaustavljanjem ruskih prodora započetih posljednjih dana. Pri tome treba napomenuti da ruska strana i nadalje muku muči s organiziranjem dodatnog ljudstva. Spominje se tu početak dolaska nekakvih sirijskih dragovoljaca, nastavak novačenja po proruskim dijelovima Ukrajine, ali i navodno pristizanje pomoći iz Armenije te Kazahstana.
Budući da su to navodi s ukrajinske strane, koji ipak ne idu tako daleko da spomenu i uključivanje tih država u sam sukob, to ipak treba uzeti s velikom zadrškom. Jednako tako treba gledati i ukrajinske navode ruskih ljudskih gubitaka u dosadašnjem ratovanju – gdje su im procjene od 8. do 14. ožujka stajale na „preko 12.000“, da bi sad onda nastavile skakati, prvo jučer na 13.500 i danas na 13.800 mrtvih. Iako to još nije dostiglo ukupne gubitke SSSR-a u 10 godina ratovanja po Afganistanu, definitivno dolazi u kategoriju gubitaka koje je tadašnji visoki vojni dužnosnik Aleksej Lizičev službeno objavio u svibnju 1988. (13.310 mrtvih, 35.478 ranjenih i 311 nestalih). Jednako tako, tri tjedna rata u Ukrajini su Rusku Federaciju do sada koštala i 4 od ukupno oko 20 generala angažiranih na bojištu – što također izjednačava ovaj rat s ukupnom desetogodišnjom avanturom SSSR-a u Afganistanu.
Za to vrijeme nastavlja se kadrovsko jačanje ukrajinskih snaga. One su samo koji dan prije početka rata krenule u djelomično podizanje pričuve, što se onda 24. veljače dopunilo i odlukom o općoj mobilizaciji, čije se prve učinke krenulo na terenu primjećivati desetak dana kasnije. Time je zapravo bio obuhvaćen tek tzv. „prvi val mobilizacije“, koji je većinom ipak obuhvaćao osobe do 40 godina starosti, s borbenim iskustvom. Jučer se u Ukrajini onda krenulo i s podizanjem tzv. „drugog vala mobilizacije“ – koji obuhvaća snage operativne pričuve, prvenstveno osobe s borbenim iskustvom prije 2014. godine, kao i ljude iz ugovorne pričuve.
Zanimljivo je da uz ovo pozivanje u vojsku paralelno u Ukrajini traju i napori da se dodatne specijaliste privuče u nacionalnu vojnu industriju. Nakon što je državni koncern Ukroboronprom još 6. ožujka oglasio 51 deficitarnu specijalnost, do prije koji dan su po tom pitanju navodno skupili stotinjak dodatnih stručnjaka. Pri tome, iako se svi slažu kako je zarobljavanje ruske vojne tehnike postalo najizdašniji izvor ukrajinskoga vojnog opremanja, ipak i iz ovog državnog koncerna vojne industrije napominju da su od početka borbi prema OS Ukrajine isporučili više tehnike nego u proteklih 6 mirnodopskih mjeseci.
Što se stanja na terenu tiče, tijekom protekle noći se za više sektora općeg bojišta moglo čuti naznake o ukrajinskim protuudarima, od kojih su mnogi izgleda došli i u krajnjem trenutku. Tako je na zapadnim prilazima Kijevu bilo naznaka ruskog napredovanja jugoistočno od mjesta Makariv sve do Jasnogorodke, koje je onda bilo zaustavljeno, baš kao i ruski pomaci na istoku grada, jugoistočno od prostora prigradskog mjesta i zračne luke Borispilj.
Iako Rusi nastavljaju s koncentriranjem snaga prema istoku Kijeva, izgleda da im nije pošlo za rukom jače stisnuti brojne ukrajinske enklave na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, koje se intenzivno raketira, granatira i bombardira, uz civilne štete i žrtve, ali bez ikakvih bitnijih promjena stanja. Sve to itekako otvara prostor za ukrajinska pozadinska djelovanja prema konvojima ruskih postrojbi i logistike, o čemu se i nadalje čuje. Uz manje borbe oko Harkiva, Ukrajincima je izgleda uspjelo i barem donekle zauzdati rusko napredovanje jugoistočno, oko grada Izjuma, oko kojeg su Rusi prije koji dan borbeno prošli, ali nije jasno jesu li ga i zaista uspjeli zauzeti. Time se barem privremeno i tek donekle stabiliziralo zaleđe borbene zone oko Severodonjecka – prostora na kojem su Rusi opet žestoko napadali i gdje stanje polagano prelazi prema urbanim borbama kako u Severodonjecku, tako i u više obližnjih većih naselja.
Slično je stanje i nešto južnije, na krajnjem dijelu Luhanske oblasti kojeg su još držali Ukrajinci – gdje se informacije temeljito razilaze, tako da obje strane tvrde kako drže mjesto Popasna, oko kojeg su očigledno u tijeku ogorčene borbe. Slična nejasnoća vlada i nešto jugozapadnije, u širem krugu grada Donjecka, sjedištu tzv. „Donjecke Narodne Republike“. Dok se čini kako su ukrajinske snage uspjele zaustaviti napade sjeverno od Donjecka, na zapadu tog grada se izgleda formira ruska fronta dužine oko 110 kilometara (ugrubo od Donjecka na zapad do mjesta Guljajpolje), koja se posljednjih dana polagano zaokreće na sjever i sjeveroistok s osovinom u Donjecku, i čije kretanje su ukrajinske snage uspijevale tek usporiti, ali ne i zaustaviti.
Na ostatku tzv. južnog bojišta treba napomenuti nastavak borbi u opkoljenom Mariupolju, iz kojeg je na ukrajinsku stranu jučer bilo evakuirano oko 20 tisuća civila, dok ruska strana ondje spominje svoju dostavu više stotina tona hrane i lijekova (dok ujedno nastavlja napade iz zraka). Na jugozapadu Ukrajine Rusi se nisu uspjeli primaknuti gradovima Zaporižje ni Krivi Rih, kao što im nisu uspjeli ni njihovi daljnji pokušaji zauzimanja Mikolajeva ili prelaska rijeke Južni Bug (za što su navodno krenuli donekle prema jugoistoku koncentrirati svoje u tom sektoru izuzetno raštrkane snage).
Jednako tako, tijekom zadnjega dana nije bilo ni mnogo vijesti o djelovanju tri skupine ruskih borbenih i desantnih brodova koji su se jučer primakli ukrajinskim obalama južno od Odese, da bi tijekom današnjega dana ondje izgleda tek bombardirali niz manjih mjesta na pretpostavljanim prostorima mogućeg mornaričkog desanta.