Osamnaesti dan aktualnog rata u Ukrajini - nedjelja 13. ožujka - borbeno je obilježen ruskim zračnim napadima širom ukrajinske pozadine, do duboko u zapadnu Ukrajinu, slabijim borbama na prilazima Kijevu, jakim borbama u širem prostoru Severodonjecka i na jugozapadu Donjecke oblasti, te nastavkom opsade Mariupolja. Ujedno, nastavljaju se i vidljivi napori ruske strane – kako na prikupljanju dodatnoga ljudstva ne bi li popunili gubitke i omogućili si planirano širenje operacija, tako i na stabilizaciji kontrole nad ukrajinskim prostorima koje su načelno zauzeli (i za koje im očigledno nedostaje ljudstva za pravu okupacijsku kontrolu).
Sve se to događa i u svjetlu itekako postojeće opasnosti od pandemije bolesti Covid-19, za koju su i na prostoru Ukrajine, ali i u susjednim zemljama koje primaju izbjeglice s ratnog područja, izgleda zadnjih dana bile zanemarene makar i osnovne mjere epidemiološke predostrožnosti – što je činjenica koja sada brine jedino i isključivo Svjetsku zdravstvenu organizaciju.
Što se ruske popune ljudstvom tiče – uz povlačenje vojske iz predjela mjesta Skadovsk (60 kilometara južno od Hersona na obali Crnog mora), dovoze se i vojnici iz postrojbi baziranih u dalekim krajevima Ruske Federacije. Baš kako smo i najavili proteklih dana, sada se čuje i o povlačenju ruskih „mirovnjaka“ iz Armenije te prostora Gorskog Karabaha u Azerbajdžanu, o skupljanju ljudi u Abhaziji i Južnoj Osetiji (pobunjenim područjima Gruzije pod ruskim protektoratom), ali i o dragovoljcima iz Srbije te Sirije (čiji će dolazak do bojišta ipak vjerojatno još potrajati).
Svi ti ljudi, jednom kad osvanu u Ukrajini, tek će se nadovezati na aktualno rusko rješavanje okupacijskih problema koje zorno pokazuju događanja na jugu Ukrajine. Grad Herson, koji je već deset dana jedino veće ukrajinsko mjesto pod ruskom kontrolom, tu daje dobar primjer. Naime, nakon više prelazaka iz ruke u ruku, možemo reći da su ga Rusi proknjižili kao okupiranog i uspostavili lokalnu vojnu upravu. To nije omelo redovita okupljanja neprijateljski nastrojenih građana te učestale masovne demonstracije na rubu sukoba, koje nisu obuzdale ni oštrije represivne mjere ruske Nacionalne garde (Rosgvardija). U Hersonu, kao ni u obližnjim mjestima Nova Kakhovka, Kakhovka i Tavrijsk stanovništvo nije prihvatilo ni ruske pokušaje podjele hrane i druge humanitarne pomoći, a nove ruske putne isprave postale su široko poznate pod nazivom „Ausweiss“ po uzoru na slične njemačke dokumente iz Drugog svjetskog rata.
Zato i ne čudi da se u ta mjesta uvodi policijski sat, zabrana okupljanja i druge restriktivne mjere koje bi trebale obuzdati lokalno stanovništvo. Iako se jučer čulo da bi sam Herson trebao postati centar nekakve proruske „Hersonske Narodne Republike“, po uzoru na slične tvorevine u Luhansku i Donjecku, te su ideje zapale u probleme samo dan kasnije – kada je jutros ukrajinsko stanovništvo krenulo obilježavati godišnjicu oslobođenja grada Hersona od njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu. Masovna okupljanja održana tom prilikom obilježilo je skandiranje „Fašist, okupator – ruski vojnik!“, na koje su ruske snage odgovorile paljbom gumenim mecima.
Tek treba vidjeti hoće li i tu doći do primjene prakse iz Melitopola, gdje su Rusi u petak oteli dotadašnjeg gradonačelnika, i jučer ga optužili za pomaganje i financiranje terorizma te pripadanje kriminalnim slojevima, da bi onda na njegovo mjesto imenovali marionetu – što je postupak vjerojatno u tijeku i u mjestu Dniprorudne, oko 60 kilometara sjeverno od Melitopola na obalama Dnjepra, gdje je gradonačelnik odveden u nepoznatome pravcu danas ujutro.
Što se borbenih događanja tiče, iako se iz ruskog Ministarstva obrane već više puta moglo čuti kako je ukrajinsko zrakoplovstvo ili radikalno oštećeno ili uvelike neutralizirano, njegova infrastruktura ostaje učestala meta ruskih zračnih napada, kako na zapadu Ukrajine, tako i širom ostatka zemlje. Jednako tako, gađa se i bitniju logistiku, s naglaskom na zalihe goriva, ali i brojne civilne ciljeve po većim ukrajinskim gradovima koji se odupiru agresoru makar i opkoljeni. Na zapadu i istoku Kijeva vidljivo je da su Rusi posljednjih dana poradili na uspostavi kontrole na bitnijim dolaznim cestovnim pravcima – odsjeku tzv. „Varšavske ceste“ na sjeverozapad (Kijev-Korosten), i ceste na sjever do Bjelorusije kod Černobila, a na sjeveroistoku autoputa E95 pa njegovih odvojaka M02 do ruske granice i H07 na istok do ruba ukrajinske pogranične enklave Sumi.
Rusi ujedno nastoje i blokirati izlazne pravce iz Kijeva, prvenstveno autoputove E40 zapadno do Žitomira i E95 južno do Bile Cerkve. Na istoku države borbe su se koncentrirale u širem području grada Severodonjecka – kako na njegovim širim zapadnim prilazima, kod oko 80 kilometara udaljenog mjesta Izjum (gdje su Rusi navodno napredovali i ugrožavaju cestovnu komunikaciju i ukrajinskog zapovjednog središta Kramators s ostatkom središnje Ukrajine), tako i u samoj neposrednoj okolici grada. To posebno podrazumijeva borbe u nedalekim mjestima Kremina (22 km sjeverozapadno), Rubižne (10 km sjeverozapadno), te u Lisičansku (5 km južno).
Svemu ovome nije nimalo pomoglo navodno rusko napredovanje ponešto južnije, praćeno barem djelomičnim osvajanjem oko 35 kilometar udaljenog mjesta Popasna – čime agresori nastoje dodatno zaokružiti kontrolu nad cjelinom Luhanske oblasti. Slična se borbena djelovanja bilježe i na jugozapadu Donjecke oblasti, u prostoru od nekoliko desetaka kilometara jugozapadno od samog grada Donjecka; gdje se fronta posljednjih dana ustrajno pomiče prema zapadu, usprkos ukrajinskom otporu koji je posebno vidljiv oko mjesta Volnovaha, te opkoljenog Mariupolja na jugu Usprkos dovlačenju određenih pojačanja, iz Mariupolja se nije čulo o bitnijem ruskom napredovanju, nego tek o pokušajima taktički glupog slanja oklopnih postrojbi bez pješačke potpore u urbani okoliš, s predvidivo lošim ishodom po ruske napadače.