Rat u Ukrajini ušao je u novu fazu i bez potonuća krstarice Moskva, sada je ključna bitka za Donbas. Njezini rezultati zapravo će pokazati kakva će situacija biti dalje - izjavio je u emisiji Intervju tjedna Hrvatskoga radija vojni analitičar s Fakulteta političkih znanosti Robert Barić.
Upravo zbog toga, kaže Barić, i ruska vojska sada intenzivira zračne napade projektilima na cijelom područje Ukrajine, što bi se dogodilo i bez potonuća Moskve. U idućoj fazi bit će ključna logistika, smatra, gdje je Rusija imala dosad velike probleme i pitanje je jesu li ih riješili. Ukrajina također ima problem - odabrala je manevarsku obranu koja pretpostavlja utvrđene gradove i uređene položaje koje stalno mijenjaju. Za to je neophodno gorivo, napominje, a jedan od ciljeva ruskih napada sada su skladišta goriva.
- Ova faza će biti još razornija, ako je 9. svibnja zbilja rok kada Putin treba proglasiti pobjedu. Čak i da se ovaj sukob završi, krajnji ruski cilj je pokoravanje Ukrajine, ako se to ne može sad, hajdemo za 2-3 godine, a toga je svjestan i Zelenski. Ako Rusi budu zaustavljeni u Donbasu ili ako postignu uspjeh uz strahovite dobitke, ukrajinska strana imala bi vremena reorganizirati vojsku i dobiti još veću ekonomsku i vojnu pomoć Zapada - smatra Barić.
Kemijsko oružje itekako moguće
Vojni analitičar napominje da je prema svim podacima Rusija upotrebljavala kemijsko oružje u Siriji 2016 -2017. godine, pa je moguće da se odluče na to i sada. Ako se koristi, koristit će se za napad na gradove, smatra.
- Rusi trenutno nastoje stvoriti situaciju u kojoj bi uporabu kemijskog oružja nazvali odgovorom na ukrajinske provokacije. Primijećeni su i signali da su Rusi čak spremni inicirati neku vrstu incidenta s kemijskim oružjem čak i protiv svoje vlastite populacije snaga da bi napravili to opravdanje. Ruska vojna doktrina jasno kaže: Ako želimo smanjiti naše gubitke, onda su udari po civilnoj populaciji i civilnoj infrastrukturi doslovno poželjni. Radili su to u Groznom, u Alepu, u drugom čečenskom ratu, a obilježje ruske vojske stoljećima je brutalnost u organizacijskom djelovanju - napominje Barić.
Nuklearno oružje - faza zastrašivanja
Barić smatra kako odluka da se upotrijebi taktičko nuklearno oružje nije jednostavna jer bi međunarodne reakcije bile vrlo jake. Čak i neki demonstracijski napad za Rusiju bi dugoročno izazvao jako teške posljedice, prema tome, smatra da je i dalje to u fazi zastrašivanja, posebno sada, kada je velika šansa da bi Finska i Švedska mogle ući u NATO što Rusiji nipošto ne odgovara.
Potonuće krstarice Moskva Barić smatra velikim psihološkim udarcem za Rusiju, ali nikako ne treba podcjenjivati rusku vojsku.
- Bilo je tu promašaja, sada se to naveliko analizira, ali ne bih rekao da je ruska vojska odjednom za baciti u smeće i nikako ne bih išao u krajnosti da bih rekao kako ne vrijedi ništa - kaže.
Vladar Kremlja siguran
Što se tiče budućnosti Putina, Barić objašnjava da je Rusija izgrađena autokracija. Neku vrstu prevrata, kaže, može se raditi u slabim, diktatorskim, nestabilnim državama.
- Praksa je pokazala da su izgrađene demokracije i izgrađene autokracije vrlo otporne na takvo što. Putin ima problema, ali on uspijeva uvjeriti rusko stanovništvo da je sada ovo borba Rusije protiv Zapada, dakle opstanak "rodine" i da bez obzira na sve treba stisnuti zube i izdržati. A to je taj drukčiji mentalitet. Kod njih "imamo pa nemamo" se stalno ponavlja stoljećima i ako uspijete uvjeriti rusku populaciju da mora obraniti državu i domovinu, onda imate jaku potporu. Zasad je Putin ima. Tradicija civilno-vojnih odnosa je ta da će vojni vrh podržavati onoga tko je legitimni vladar u Kremlju bez obzira što radio.
Financiranje rata
- Sve dok izvozi energente, Rusija može financirati rat. Kad je riječ o energiji i hrani, samodovoljna je. Pitanje je kakve će mogućnosti imati održavati modernu vojsku jer se ne odvija uvoz sa Zapada - kaže Barić.
Smatra da ulazimo u novi hladni rat koji je uvod za politički sukob s Kinom koji je počeo i koji će se nastaviti i javne prepirke sada ne pomažu. Smatra da je Zapad imao pogrešnu politiku i prema Rusiji i prema Kini i da sada moramo vidjeti kako ćemo dalje.
- Putinov debakl je generalan, ne samo zbog Švedske i Finske. Naravno da se NATO ne može vratiti na granice prije 1997. godine, ali umjesto da smanji svoju vojnu prisutnost na istoku Europe, događa se suprotno. Možemo očekivati još 20 tisuća vojnika raspoređenih u nove članice NATO-a. Tu su i stalne vojne baze u Poljskoj, u baltičkim državama i eventualno u Rumunjskoj gdje već Amerikanci zapravo imaju skladišta, ali bez vojnika, a sada će vjerojatno imati i vojnu nazočnost. Prema tome, Putin je izgubio ne samo zbog Švedske i Finske, nego zato što se NATO počeo revitalizirati, a to je dugoročno za Rusiju strateški promašaj.