U
Ž
I
V
O
Brojke možda najbolje sažimaju jaz između obećanja koja su europski saveznici Kijeva dali Ukrajini i stvarnosti. Naime, u ožujku 2023. godine Europska unija je donijela povijesnu odluku o isporuci milijun topničkih granata Ukrajini u roku od 12 mjeseci. No, brojka granata koja je doista stigla do Ukrajine je približno 300.000. Usprkos svim retoričkim obećanjima da će podržavati Ukrajinu od ruske invazije ‘koliko god to bude potrebno‘, Europa je uglavnom zakazala, piše za Guardian Jack Watling, viši znanstveni suradnik za kopneno ratovanje u utjecajnom britanskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI).
Cijena ovog samozadovoljstva već se plaća ukrajinskom krvlju. Prema podacima oružanih snaga Ukrajine, tijekom ljeta 2023. godine Ukrajina je ispaljivala do 7000 topničkih granata dnevno i uspjela degradirati rusku logistiku i topništvo do situacije u kojoj je Rusija ispaljivala oko 5000 granata dnevno. Danas Ukrajinci jedva uspijevaju ispaliti 2000 granata dnevno, dok je Rusija povećala broj ispaljenih granata na oko 10.000. Topništvo nije sve, ali disparitet govori o relativnom nedostatku municije u Ukrajini, vidljivom i u drugim područjima, kao što je broj dronova koje može poslati.
Rusija će vjerojatno moći ispaliti oko pet milijuna projektila na Ukrajinu 2024., ako je suditi po zahuktaloj proizvodnji oružja, nabavkama iz Irana i Sjeverne Koreje, te preostalih zaliha. Unatoč neozbiljnom zapažanju, koje često iznose europski dužnosnici, da je rusko gospodarstvo iste veličine kao i talijansko, Waitling ističe da Kremlj proizvodi više granata nego cijeli NATO.
S druge strane, u Ukrajini se još nekoliko mjeseci neće značajnije povećati opskrba. Tako će se inicijativa prepustiti Rusima. Kremlj vjeruje da može pobijediti do 2026. godine, pa Putin nije raspoložen za pregovore ili odustajanje.
To ne mora biti tako, smatra britanski analitičar. Ranije ovog mjeseca, estonsko ministarstvo obrane objavilo je bijeli papir s detaljima o količini vojne opreme koju treba Ukrajina da bi imala održivu obranu i kako bi nastavila oslobađati okupirani teritorij do 2025. godine. Estonci tvrde da su podaci u granicama mogućnosti. Nije problem u novcu, već u sposobnosti isporuke. Ako se ne poduzmu koraci za provedbu ovih mjera, Ukrajina će izgubiti.
Izvedivo je osigurati poraz Rusije u Ukrajini, ali zahtijeva neke važne korake, mišljenja je Waitling. Prvo, Ukrajina će trebati stalni dotok oružja kako bi mogla odbiti ruske napade tijekom prve polovice 2024. godine. To će zahtijevati veliku potporu SAD-a, ali i povećanje opskrbe od strane europskih članica NATO-a, čija će potpora biti ključna s obzirom na američke izbore u studenome.
Veliki broj streljiva koja su isporučena od početka rata kupljena su na međunarodnom tržištu ili izvučena iz zaliha, a ulaganja u europsku proizvodnju bila su spora. Zalihe se smanjuju, pa održavanje ratnih napora Ukrajine presudno i ovisi o povećanju europskih proizvodnih kapaciteta.
Kao drugo, važno je da Ukrajina ispravi pogreške koje su dovele do neuspjeha protuofenzive 2023. godine. Unapređenje obuke njezinih trupa mora biti glavni prioritet. Tijekom Drugog svjetskog rata, britanske snage smatrale su da su potrebna 22 tjedna obuke za pješaštvo prije nego što bi se vojnik mogao pridružiti jedinici, gdje bi potom prolazio kolektivnu obuku u sklopu bataljuna.
Ukrajinske trupe imaju sreće ako dobiju pet tjedana obuke, a kolektivna obuka se rijetko provodi u punom opsegu. Europski NATO mora proširiti i pružiti potporu u obuci kako bi ukrajinskim jedinicama dao širi taktički repertoar i što je još važnije proširio opseg u kojemu vojska može zapovijedati i sinkronizirati operacije.
Stalna inflacija i ekonomski šokovi, kao što je prekid globalnog pomorskog prometa uslijed raketnih napada Hutija u tjesnacu Bab al-Mandab, znače da bi među europskim zemljama preuzimanje dugoročne ekonomske obveze prema Ukrajini moglo značiti politički izazov na domaćem terenu.
To znači zanemariti potencijalne prednosti. Ulaganje u obrambenu proizvodnju, umjesto na oslanjanje na kupovinu iz inozemstva, dolazi sa povećanjem industrijskih ulaganja na domaćoj sceni i s potencijalom da se rashodi vrate kroz povećanje poreznih primitaka.
Postoje također i dobri sigurnosni razlozi za ulaganje u domaću proizvodnju. Ako to sada ne učine, europski čelnici mogli bi se naći u situaciji da moraju odvratiti potpuno mobiliziranu Rusiju bez zaliha ili kapaciteta za njihovo obnavljanje. U međuvremenu, istovremena eskalacija na Indo-Pacifiku 2025. godine mogla bi natjerati SAD da preusmjeri niz ključnih vojnih kapaciteta - nadopunu goriva tijekom leta, logistiku, protuzračnu obranu - kako bi odvratili Kinu, ostavljajući Europu izloženom.
Za Ukrajinu, bliska budućnost je nekoliko mjeseci teških borbi bez ključnih resursa, uz nastojanje da se obnovi borbena snaga koja je potrošena tijekom 2023. godine. Europa može odrediti kako će izgledati druga polovica 2024. i zapravo 2025. godina.
Ovo je rat koji se može dobiti. Nedavni uspješni napad na ruski desantni brod Novočerkask, zaštićen slojevima ruske obrane, pokazuje kako Ukrajina može učinkovito iskoristiti opremu koju dobiva. Europska sigurnost ne smije se potrošiti na samozadovoljstvo, zaključuje Jack Watling.