Sudeći samo prema izgledu, Suhoj Su-27 jedan je od najprepoznatljivijih borbenih aviona na svijetu. Što i nije čudno kad se zna da je iz njegovog dizajna proizašlo još barem pet drugih borbenih aviona.
Put do toga bio je pun pokušaja i pogrešaka, a kad je avion konačno ušao u operativnu službu, država koja ga je naručila već se bližila svome kraju. Su-27 uspješno je nadživio Sovjetski Savez i danas se nalazi u više ratnih zrakoplovstava svijeta, a svoju ulogu ima i u aktualnom ratu u Ukrajini.
Kada i zašto je započet razvoj Su-27, koje su mu mogućnosti i karakteristike, u novoj epizodi podcasta Prva linija govori umirovljeni vojni pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Ivica Ivandić. Dotaknuli smo se i niza prototipova koji su mu prethodili, niza derivacija koje su nastale na njegovoj platformi, a naš sugovornik objasnio je i kako ga obje strane koriste u ratu u Ukrajini.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija. Ispod ćemo i prenijeti neke od dijelova razgovora u obliku teksta,
Cijelu epizodu podcasta Prva linija pogledajte ispod
- Su-27 ulazi u kategoriju aviona četvrte generacije i teških lovaca presretača. To je dvomotorni borbeni avion, velikog taktičkog radijusa koji ima BVR sposobnosti na srednjim i velikim daljinama i koji se još uvijek nalazi u naoružanju velikog broja zemalja, u nekoliko je kratkih rečenica Ivandić opisao Su-27 na početku emisije.
Nakon toga je naš vojni pilot detaljno objašnjavao kako je, i kroz koji projekt, razvijan avion koji je naposljetku postao Su-27. Jedna od motivacija Sovjeta za razvoj aviona svakako je bio i američki F(X) program iz kojeg su kasnije nastali F-14, F-15, F-16 te F/A-18.
- U nekom trenutku odlučilo se da će razvijati dva aviona - jedan lakši, manji i jeftiniji lovac, kojeg je razvijao MiG (MiG-29) te drugi teži i većeg dometa, a kojeg je razvijao Suhoj. Taj veći avion morao je biti sposoban za presretanje na velikim daljinama i visinama, ali i za blisku zračnu borbu. Pred konstruktore je stavljen i zahtjev okruglih brojki - da leti barem 1500 km/h na maloj brzini, do 2,5 Macha na velikoj visini, plafon leta naoružanog aviona oko 20.000 metara i taktički radijus između 1000 i 1500 kilometara na velikim visinama.
Rušenje rekorda
Prototipovi za Su-27 rađeni su u dvije serije. Prvi koncept nije zadovoljio (T-10 nadalje), ali druga linija (T-10S) je ta koja se pokazala kao dobitna, to jest ona koja je na kraju ušla u serijsku proizvodnju. Jedan od tih prototipova, T-10S-3, a koji je dobio oznaku P-42, porušio je niz rekorda u brzini penjanja (avionom je letio proslavljeni pilot Viktor Pugačev).
- Sovjeti su htjeli porušiti rekorde koje je postavio F-15 pa su s ovog prototipa skinuli sve što su mogli, skratili vertikalne stabilizatore, stavili lakši konus, ispolirali su avion, zatvorili sve otvore koji bi radili dodatni otpor te su povećali potisak motora za nekih 7 do 8 posto. Na kraju je avion imao oko 14 tona, dok je u serijskoj varijanti težak 16,8 tona. Konačno, avion je porušio sve rekorde u penjanju na razne visine, a u vertikalnom penjanju mogao je probiti brzinu zvuka, govori Ivandić.
Avion je u proizvodnju krenuo 1982., u naoružanje je primljen 1985., a sva ispitivanja u postrojbama završena su 1988./1989. godine. Ukupno je proizvedeno 680 primjeraka, a dvije su osnovne varijante jednosjeda - Su-27P i Su-27S.
- Među njima nije bilo neke bitne razlike, a ni sami Sovjeti nisu ih razdvajali. A već 1985. krenuo se razvijati i dvosjed UP i UB, kaže naš sugovornik i naglašava koliko je ovaj avion zapravo velik.
- Dugačak je preko 20 metara, ima raspon krila 14,7 metara, a visok je i oko 6 metara. Bio sam jedne godine na MAKS-u (aeromiting u Moskvi, op.a.) i slikao se ispod Su-35, koji je dimenzijama gotovo isti - vi možete ispod njega gotovo svagdje proći bez saginjanja. Za njega trebaju i posebne platforme za održavanje, a budući da je bio tako velik za njega nisu postojali kaponiri koji bi ga mogli zaštititi. A kako se SSSR raspao, nisu nikad ni napravljeni te se tek sada, zbog rata u Ukrajini, razmišlja o tome.
Impresionirao Zapad
Avion je u konačni postigao performanse koje su se tražile tijekom razvoja - maksimalna brzina leta od 2,35 Macha, na razini zemlje 1400 km/h i maksimalno opterećenje od 9G. Što se tiče dizajna, profil trupa se od kabine prema repu stanjuje.
- I krila i trupa kod Su-27 rade uzgon i otpor u manevrima. Razmaknuti su motori, gondole motora su ispod krila, a krila na serijskim avionima imaju automatska pretkrilca. Također, htjelo se da avion bude u nestabilnoj konfiguraciji, odnosno da bude oko nulte stabilnosti, što mu je omogućavalo da na velikim napadnim kutevima taj napadni kut još povećava - u toj konfiguraciji, i u toj situaciji, horizontalne letne površine stvaraju dodatan uzgon. Time su dobili to da je ukupan uzgon aviona veći, zbog čega im je trebao i fly by wire sustav letenja, objašnjava Ivandić.
Ovo je fotografija o kojoj bruje fanovi avijacije diljem svijeta
Budući da je istodobno bio velik i super-manervabilan, Su-27 je impresionirao publiku i stručnjake kad je dolazio na aeromitinge na Zapadu.
- Svakako je tu poznat manevar "kobra", a to je kada se iz pravolinijskog leta u kratkom vremenu poveća kut na 120 stupnjeva i opet se vrati na normalan let, a brzina padne na gotovo minimalnu. Ona je dobra, ali ne možete je izvoditi stalno - naime, ako se njom niste doveli u dobru poziciju u odnosu na drugi avion ili izvojevali pobjedu u zračnoj borbi, u sljedećem trenutku nalazite se u avionu koji leti brzinom ispod 300 km/h. A avion protiv kojeg ste kobru izveli već je u boljoj poziciji. No, kobra je bila korisna jer su Su-27 imali raketu R-73 i nadšljemni sistem za označavanje cilja kojim je pilot okretanjem glave mogao okrenuti glavu rakete. Tako ste se promjenom napadnog kuta za 100 i više stupnjeva u kratkom vremenu mogli dovesti u situaciju da lansirate raketu prema protivniku u vidnom polju, objašnjava Ivandić.
Sustav upravljanja naoružanjem
Kad govorimo o radaru i ostalim senzorima, oni su bili umreženi u sustav upravljanja naoružanjem aviona. Ukratko, radar je mogao pratiti do 10 ciljeva, a gađati jedan od njih.
- Specifično je da su za taj avion (i MiG 29) razvijeni projektili R-27 i R-73. No, budući da je radar na Su-27 (N001) imao domet na oko 100 km, trebalo je produžiti domet osnovne varijante rakete R-27, čime se dobilo raketu R-27E koja je mogla pratiti daljinu do koje je djelovao radar.
Osim tih raketa, Su-27 moga je nositi i nevođene rakete S25 i S8 u saćastim lanserima te bombe od 50 do 500 kg - tu je i jednocijevni top od 30mm koji je izazivao veliki stres za konstrukciju aviona prilikom djelovanja. Ukupno je imao čak i do 12 podvjesnih točaka.
Čuveni vojni pilot o MiG-u 21, preletu iz Užica u Split i zgodi kod Bihaća
Kad je u pitanju operativno korištenje ovog aviona, oni su u službu ulazili od 1985. godine nadalje, a prvo borbeno iskustvo bilo je početkom 90-ih godina u Abhaziji. Tijekom ratova u Čečeniji, koliko je poznato, nisu letjeli.
- Osim Rusije, koristili su ga (ili ga još koriste) Ukrajina, Bjelorusija, Kazahstan i Uzbekistan. Kasnije su ovaj avion i njegove derivacije (Su-30) nabavili još i Armenija (Su-30), Kina, Vijetnam, Indonezija i Malezija. A posebna licencirana varijanta Su-30 napravljena je za Indiju. U Africi su Suhoje nabavili Etiopija, nešto sitno Eritreja (nakon što su etiopski Su-27 sredili njihove MiG-ove 29), Uganda, Angola i Alžir. U Južnoj Americi nabavila ih je Venezuela, nabraja naš sugovornik.
Operativno iskustvo
U sukobima ih je, osim Etiopije, u Africi koristila i Angola, ali zapravo su najviše djelovali u sklopu ruskih zračnih snaga, počevši s ratom u Siriji.
- Rusi su od 2015. nadalje tamo prebacili nekoliko varijanti iz te obitelji aviona, prije svega Suhoje Su-34 i Su-35. No, išli su i sa Su-27SM3 koji je po opremi blizak Su-35, ali nije isti. Uglavnom, oni su se tamo puno koristili, Su-27 u PZO ulozi. Njima je taj rat poslužio kao poligon te su izrotirali veliki broj aviona i stekli iskustvo kako koristiti avion u borbenom okružju.
A što se tiče rata u Ukrajini, upravo je ukrajinska strana ta koja ekstenzivnije koriste Su-27, naprosto zato što bolje opcije nemaju. Prema podacima Oryxa, dosad su izgubili najmanje 18 tih aviona (Rusi tri komada).
- Prije rata u Ukrajini je ostalo između 75 i 80 tiha aviona, bili su vrlo mladi i s dosta preostalih resursa. Ukrajinci su do 2014. imali vrlo malo tih aviona koji su modernizirani, a tek nakon toga su počeli raditi njihov "overhaul". Prvih dana sukoba u 2022. koristili su ih za presretanje ruskih aviona u ukrajinskom zračnom prostoru te su imali gubitke, što od ruskih aviona i PZO-a, što od prijateljske vatre. Nakon mjesec, dva počeli su mijenjati taktiku korištenja tih aviona, naročito kad su Rusi prestali dolaziti na distancu bližu od 80 do 100 km od linije dodira. Tu Su-27 gubi ulogu lovca presretača i pokušava se s njim djelovati na ciljeve na zemlji, ali on i dalje nema kapacitet da napada pokretne ciljeve na zemlji. Danas se ti avioni samo sporadično pojavljuju u zraku. Kad su pak u pitanju Rusi, oni ga koriste prije svega u funkciji protuzračne obrane, iako nisam našao podatak da su obarali ukrajinske dronove s tim avionima, govori Ivandić.
Na kraju emisije osvrnuli smo se i na četiri najpoznatije derivacije koje su nastale iz Su-27, a to su Su-30, Su-33, Su-34 i Su-35S. Ivandić je ukratko iznio osnovne karakteristike i funkcije svakog od njih, a to sve možete pogledati u videu emisije koji se nalazi na vrhu teksta.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....