"Proglašavam izvanredno stanje u cijeloj zemlji... Kao i raspuštanje Suverenog vijeća i Kabineta ministara", rekao je u televizijskom obraćanju oko podneva general Abdel Fattah al-Burhan, čelnik Suverenog vijeća, dodajući kako se ukidaju neki aspekti ustavne deklaracije koji su bili na snazi od 2019. godine i da će na čelo vlade dovesti tehnokrata, čime je konačno potvrđeno da je vojska izvela državni udar.
General je, prenosi ruski Sputnik koji je u ovakvim slučajevima relevantan izvor, rekao da je vojsku na ovaj potez nagnalo stalno sukobljavanje različitih političkih struja i poticanje na nasilje. General, koji je na taj položaj došao u diktatorskom sustavu bivšeg čelnika Omara al-Bashira, poručio je da će Sudan održati izbore u srpnju 2023. godine.
Ovaj potez ne treba čuditi jer je još 11. listopada general rekao da “postoje pokušaji da se vojska isključi iz demokratske tranzicije”, što pokazuje da ne razumije temelje demokracije. Vojska nema što raditi ni u kakvom procesu demokratske tranzicije, već treba čuvati vanjsku sigurnost. Turski premijer Recep Tayyip Erdoğan posljedica je demokracije koju je čuvala vojska. Četiri dana ranije general bojnik Muhamed Hamdan Dagalo, Al-Burhanov zamjenik, rekao je da vojska odbija civilnoj vladi predati kontrolu nad policijom i obavještajnom službom.
Prema sporazumu o podjeli vlasti, u studenome je vojnika trebao zamijeniti civil. Vojniku se to nije svidjelo.
Tijekom jutra vojne snage uhitile su civilnog vršitelja dužnosti, premijera Abdallu Hamdoka, i druge dužnosnike, zatim prekinule pristup internetu što je postao školski potez pučista te blokirale mostove u glavnom gradu Khartumu. Premijer je navodno odbio potpisati dokument kojim podržava vojni udar. Na ulice su zatim izašli brojni civili izvikujući “narod je jači, jači” i “povlačenje nije opcija” te paleći automobilske gume. Liječnički su izvori potvrdili da je 12 osoba ozlijeđeno.
Sudan je bio poprište pobune javnosti protiv “vječne” vlasti Al-Bashira, a presudnu ulogu odigrale su žene u prvim redovima prosvjeda. Vojska je tad shvatila da mora popustiti, uhitili su Al-Bashira i postignut je dogovor o podjeli vlasti. Između civilnog i vojnog segmenta vlasti tenzije su bile trajne, a trenja su izazivali reformski potezi vlade koji su, primjerice, uključivali i potpisivanje sporazuma o normalizaciji odnosa s Izraelom. To je bilo praćeno oprostom velikog dijela duga i obnovom odnosa sa SAD-om koji je Sudan uklonio s liste sponzora terorizma. Pariški klub vjerovnika pristao je na restrukturiranje duga u iznosu od 23,5 milijardi dolara.
Zemljom je vladalo Suvereno vijeće, koje je vodio general Al-Burhan i vlada kojoj je na čelu bio civil Abdalla Hamdok. Izbori su bili dogovoreni za 2023. godinu.
Problem je nastupio izbijanjem javnozdravstvene krize čime su katalizirani ekonomski problemi koje je nova vlada baštinila. Zemlja je pogođena izuzetno visokom stopom inflacije, u kolovozu 387%, te nestašicom žitarica, goriva i medicinskih potrepština i lijekova.
Probleme su stalno izazivale skupine koje su padom Al-Bashira ostale bez privilegija. Početkom kolovoza je dogovoreno da se Al-Bashiru, koji je u pritvoru u glavnom gradu, sudi na Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) u Den Haagu.
Zemlja se našla na rubu vojnog udara 24. rujna kad su prosvjednici s istoka zemlje tražili da vojska sruši vladu, a i u Khartumu je bilo skupina koje su podržavale taj zahtjev. Tad je premijer Hamdok izjavio da je riječ o “najgoroj i najopasnijoj” krizi u razdoblju demokratske tranzicije. Istok se žali da ga vlada marginalizira pa je zatvorio luke.
Muhamed al-Nayer, ekonomski analitičar, za Al-Monitor je rekao da je civilna vlada bila pretjerano zaokupljena velikim pitanjima zanemarujući potrebu da se građanima omogući pristojan život. I potvrdio je da je vlada morala naći zajednički jezik s istokom zemlje koji leži na obali Crvenog mora i preko kojega ide 11 milijardi dolara vrijedna trgovinska razmjena zemlje. Na te su luke upućeni i Čad i Srednjoafrička Republika, zemlje bez izlaza na more.
Premijer Hamdok je tek 15. listopada najavio okretanje problemima istoka zemlje. Prekasno. Vojska je već kreirala potrebne povode za preuzimanje ukupne vlasti.
AP u analizi navodi da su zbivanja krajem rujna dovela do podjele zemlje po starim linijama, konzervativni islamisti koji žele vojnu vlast suprotstavljeni snagama koje su srušile Al-Bashira koji je na vlast došao pučem 1989. godine rušeći posljednju izabranu vladu u toj afričkoj zemlji.
Sudan je prošao veliku krizu odvajanjem Južnog Sudana 2011. godine čime je izgubio velik dio prihoda od nafte jer je većina nalazišta na teritoriju koji kontrolira vlada u Jubi. Južni Sudan je zatim prolazio težak i krvav građanski rat što su u Sudanu gledali s dozom neskrivenog zadovoljstva. Da bi se Sudan našao u situaciji da se sporazum o uređenju demokratske tranzicije potpisuje upravo u Jubi.
Odnosi Sudana relativno su dobri s Egiptom, ali loši s Etiopijom u kojoj traje sukob u pokrajini Tigray. Problem je što vlada u Adis Abebi puni vodom iz Nila grandioznu građevinu, Branu velikog etiopskog preporoda. Sudan i Egipat su zabrinuti da bi time moglo doći do problema s dotokom vode u Nil o kojemu ovisi njihova poljoprivreda. Što je velika prijetnja u situaciji kad žitarice na svjetskom tržištu opet bilježe rekordne cijene.
SAD je “duboko uznemiren izvješćima vojnog preuzimanja prijelazne vlade. Bilo kakva nasilna promjena prijelazne vlade dovodi u pitanje američku podršku”, objavio je Jeffrey Feltman, posebni izaslanik za Rog Afrike. Što će imati slab utjecaj na vojsku jer je američki izaslanik tijekom vikenda razgovarao s obje strane. Rezultat smo vidjeli u ponedjeljak.
Visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell reagirao je neočekivano rezolutno.
“EU osuđuje pritvaranje premijera Abdalle Hamdoka i drugih članova civilnog vodstva od strane sudanskih vojnih snaga. Pozivamo snage sigurnosti da odmah puste one koje su nezakonito zatočili. Akcije vojske predstavljaju izdaju revolucije, tranzicije i legitimnih zahtjeva sudanskog naroda za mirom, pravdom i ekonomskim razvojem”.
Može se očekivati da vojska ojača vlast koristeći sredstva prisile i nasilja koja su joj na raspolaganju. Ključno je pitanje hoće li vojska ostati predana ideji tranzicije i kako će ju usmjeravati jer bi se 2023. morala povući s vlasti.
Ne treba očekivati prelijevanje krize na susjedne zemlje.