Iako se kune da je strateški cilj i prioritet Srbije ulazak u EU, Aleksandar Vučić 25. listopada potpisuje sporazum o slobodnoj trgovini s njezinom ruskom verzijom - Euroazijskim ekonomskim savezom (Evroazijski ekonomičeski sojuz), koji okuplja Rusiju, Bjelorusiju, Kazahstan, Kirgiziju i Armeniju.
To je prvi uspjeh novog ruskog veleposlanika u Beogradu Aleksandra Bocan-Harčenka, koji je i poslan kao neka vrsta Putinova gubernatora za Srbiju i Balkan kako bi što više Beograd vezao uz Ruse.
Predsjednik Vučić svjestan je da je EU za Srbiju na jako dugom štapu (navodno ne prije 2030. godine, a možda i kasnije).
Pregovaranje
Rusija pak odmah nudi, bez suvišnih, zamornih i dugih pregovaračkih poglavlja (pogotovo o pravosuđu, ljudskim, manjinskim i građanskim pravima), članstvo i suradnju, a k tome upozoravajući podsjeća: Ulaskom u EAES garantira se vaša teritorijalna cjelovitost (imajući u vidu Kosovo), a ulaskom u EU Kosovu se potvrđuje sadašnji neovisni status i Srbija ostaje bez njega. Pa vi birajte!
Koketiranje
Osim toga, Rusiji se žuri, jer je u Europi spala samo na Srbiju, koja bi joj ulaskom u EU također izmakla. I Rusima i Bruxellesu već pomalo ide na živce to Vučićevo koketiranje s jednima i drugima i sjedenje na dva stolca.
Dolazi vrijeme da se jedan izmakne. Iz EU su odmah stigle primjedbe, a slovački ministar vanjskih poslova Miroslav Lajčak rekao je da je “sporazum Srbije s proruskom grupacijom zbunjujući” ta da - ako je Srbiji cilj članstvo u briselskom klubu - onda “treba donositi odluke koje približavaju tom cilju, a ovaj korak nije jedan od njih”.
Iz EU poručuju da Srbija, ako već potpisuje taj sporazum, u njega mora ugraditi klauzulu po kojoj on prestaje vrijediti s danom njezina pristupanja EU.
No, Vučić u srbijanskoj javnosti i samom političkom vrhu ima sve više otpora prema EU. Iako se službeno tvrdi da je potpora članstvu u EU oko 53 posto, neki tvrde da je ona ispod 50 posto.