Papa Franjo je u Vatikan donio drugačiji politički senzibilitet. Pokušao je senzibilizirati Katoličku crkvu na neke teme koje je Vatikan u ranijim razdobljima nedovoljno isticao. Pokazivao je osjetljivost za ljude koji trpe različite oblike nepravdi i iskorištavanja, zauzimao se i za one koji su u društvima bili stigmatizirani, često je odlazio na mjesta gdje su katolici kao i ostali stanovnici izloženi političkom i ekonomskom ugnjetavanju. U teološkim pitanjima nije bio osobiti inovativan, kazao nam je u Briefingu Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj Parlamenta za Srbiju, na pitanje po čemu će pamtiti papu Franju.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Priča o obojenoj revoluciji koju sponzoriraju Zapad, EU i Hrvatska je pomoćni alat Aleksandra Vučića kako bi se onima koji ga podržavaju predstavio kao čovjek koji još uvijek drži sve konce u svojim rukama. Ta priča je farbanje domaće javnosti. Pitanje je je li veliki prosvjed 15. ožujka u Beogradu bio vrhunac napora da se izvrši pritisak na vlast da ode ili je to samo etapa nakon koje će slijediti još prosvjeda protiv Vučića koji nema namjeru predati vlast tek tako. Izborom nove vlade on kupuje vrijeme. Ne odlučuje se na izbore jer bi njihove rezultate malo tko priznao i izazvali bi novi val prosvjeda”, govori Picula.
„Oporba u Srbiji nije nositelj zahtjeva za transformacijom. Institucije su zarobljene. Možda su masovni prosvjedi sredstvo koje će stvoriti ambijent u kojem se može dogoditi tranzicija. Ali je pitanje je li nakon Vučićevih 12 ili 13 godina moguća meka tranzicija iz autoritarnog sustava u sustav punokrvne demokracije. O upotrebi sile će Vučić četiri puta razmisliti. Benevolentnost europskih institucija kao i najutjecajnijih EU država prema njemu bi mogla biti dovedena u pitanje ako bi razvoj situacije u Srbiji doveo do toga da Vučić upotrijebi silu. Zato on šalje batinaše, različite provokatore, stranačke ljude koji žele oslabiti tu želju za prosvjedima, ali mu to ne uspijeva”, komentira Picula pa dodaje da promjena vlasti u Srbiji otvara neke rizike za koje EU možda nije spremna.
Prosvjednici su, kaže on, prilično heterogeni i nismo čuli njihov odnos prema nizu otvorenih pitanja koja stoje između Srbije i njezinog članstva u EU, na primjer što misle o Kosovu, uvođenju sankcija Rusiji, konceptu srpskog sveta...
„Francuski predsjednik Macron je prošlog ljeta posjetio Vučića i pokrenuo nabavku novih vojnih zrakoplova Rafalea, a govori se i o suradnji na razvoju srpskog nuklearnog programa. Tu je i memorandum o razumijevanju između EU i Srbije o eksploataciji različitih mineralnih bogatstava. Građani Srbije su izloženi narativu koji favorizira bratske i prijateljske veze s Pekingom i Moskvom dok su Zapad i EU demonizirani. Kada bi se sutra organizirao referendum o ulasku Srbije u EU, ne bi trebalo očekivati spektakularni rezultat. Vučić koristi EU kao bankomat”, kaže Picula koji smatra da Srbija ne može postati članica EU dok ne prizna neovisnost Kosova i ne odustane od politike srpskog sveta.
Dodaje da Srbija stagnira na europskom putu.
„Vučićeva politika optuživanja Hrvatske da stoji iza obojene revolucije je njegov jeftin pokušaja da u srpskoj javnosti stekne dodatnu legitimaciju. On bi sada najradije izazvao gužvu na sjeveru Kosova, ali je potrošio sve kredite nakon upada srpskih paravojnih skupina u Banjskoj 2023. kada je stradao jedan kosovski policajac. Izazivanje gužve na Kosovu bi mu bilo daleko skuplje od provociranja Hrvatske, a ima i dobru računicu jer Zrinjevac, Pantovčak i Markov trg ne čine dovoljno da bi upozorili Bruxelles na maltretiranje hrvatskih građana u Srbiji. Prije nekoliko mjeseci sam sugerirao da treba pozvati na razgovor srbijansku veleposlanicu u Hrvatskoj, no ona je u međuvremenu otišla iz Hrvatske. Očito se radilo o osobi koja je svoju misiju u Hrvatskoj shvatila kao poligon za ekscesno ponašanje što govori i o Vučićevoj percepciji Hrvatske kao zemlje u koju može poslati nekoga tko uvijek može poslužiti kao agent izazivanja nereda”, govori Picula.
Europski parlament bi početkom svibnja trebao glasati o njegovom izvještaju o stanju u Srbiji u protekle dvije godine. Uvjeren je da će biti prihvaćen. Dokument nabraja sva otvorena pitanja koja Srbija ne uspijeva riješiti, a koja su kriteriji za napredovanje prema članstvu u EU.
„Skeptičan sam prema ulasku novih članica do 2030., čak i Crne Gore. Nisam optimističan po tom pitanju”, ističe Picula koji ne vjeruje ni da će do kraja mandata ovog saziva Komisije Ukrajina biti primljena u EU.
„Čudim se da se Dodik uopće vratio iz Moskve. Mogao je ostati tamo do parade 9. svibnja. Povratkom u BiH je pokazao koliko ta zemlja ima problema s primjenom vlastitih zakona jer bi trebao biti priveden”, napominje Picula.
„Pax americana i svijet kakav poznajemo od 1945. više ne postoji. No, otvoreno je pitanje u kojem smjeru svijet ide. EU je suočena s najneprijateljskije orijentiranom američkom administracijom u povijesti transatlantskih odnosa. Jasno je da s Trumpom treba komunicirati jer bez obzira na njegovu gotovo monarhističku poziciju, on ipak ima i određene limite, a to su prije svega interesi onih industrijskih sektora koji ne gledaju blagonaklono na ovo divljanje nametanjem carina. Postoji i sudska vlast koja je u SAD-u dovoljno sposobna da mu osujeti neke ambiciozne planove. Trenutak istine za Trumpa će biti međuizbori. Republikanska stranka više ne postoji, postoji MAGA pokret. Mislim da je njegova sljedeća fronta američki politički sustav i već su počele prijetnje Jeromeu Powellu, šefu Američke središnje banke, da mora spustiti kamatne stope”, govori Picula.
Zaključuje da je Europi zajednička vanjska i sigurnosna politika desetljećima bila zadnja rupa na svirali te da će možda trebati mijenjati i način odlučivanja unutar EU.
Komentari (24)