Nakon što je u Crnoj Gori, poslije više od 30 godina, došlo do smjene vlasti, odnosno pada dugovječnog predsjednika Mila Đukanovića, mnogi srpski neovisni analitičari i mediji zapitali su se postoji li u Srbiji neki tamošnji Jakov Milatović i stranka slična njegovoj Europi sad, koja bi imala snage i šanse u ropotarnicu povijesti poslati Aleksandra Vučića i njegov SNS koji vladaju Srbijom već više od deset godina.
Naime, Aleksandar Vučić kontrolira većinu srpske političke scene, a eutanazirao je i razdrobio opoziciju koja mu, trenutačno, ne predstavlja nikakvu ugrozu ili opasnost. Vučić potpuno kontrolira srbijanski politički, gospodarski, pravosudni, društveni, medijski i represivni prostor, a građanska oporba se povukla u samoizolaciju ili je na razini donkihotovskih ekscesa.
Politička scena Srbije u najvećem je broju otvoreno radikalno velikonacionalistička, desno konzervativna, suludo antieuropska i patološki proruska. Stoga se neovisni portal Nova.rs zapitao "Ima li Srbija svog Jakova?", odnosno nekog jakog novog političara, sposobnog da sruši Aleksandra Vučića i njegovu spiralu moći koju je konstruirao u Srbiji.
No, većina neovisnih srbijanskih analitičara smatra da je u ovom trenutku Vučić još prejak te da na opozicijskoj sceni nema nikoga tko bi imao snage donijeti promjene.
Beogradski politolog Boban Stojanović kaže da "Jakov nije pao s Marsa", nego je svoju političku karijeru na ovu razinu doveo prvo s pozicije popularnog ministra. Prema njegovu mišljenju, takve su okolnosti u Srbiji u ovom trenutku nezamislive.
Profesor na beogradskom Fakultetu političkih znanosti Čedomir Čupić smatra kako je pretpostavka o kojoj govori Stojanović u Srbiji nemoguća jer u vladi ni na isturenoj poziciji nema niti jednog nezavisnog ili samostalnog ministra ili političara koji bi mogao biti "srbijanski Milatović".
Nikola Burazer, direktor beogradskog Centra suvremene politike, kaže kako je oporba u Srbiji preslaba da bi u "direktnom okršaju s vlašću mogla pobijediti" jer Vučićeva moć ne proizlazi iz njegove predsjedničke funkcije, nego iz "njega samog". "Moć je tamo gdje je on. Vučić određuje gdje je centar moći u Srbiji", uvjeren je Burazer.
Ono što sugovornici Nove.rs ne spominju to je rastući, a ponekad i bizarni i trivijalni Vučićev kult ličnosti koji grade njegovi mediji. Naime, Vučić kontrolira sve televizije s nacionalnom frekvencijom i najveći broj novina, pogotovo opskurne tabloide koji grade taj njegov često groteskni, tragikomični i infantilni kult. Vučića se pretvara u "mučenika i patnika" za Srbiju, čovjeka bez kojeg Srbija doslovce ništa ne može jer je bez njega ništa.
Mediji i njegovi politički suradnici dužni su ponavljati da bez Vučića slijedi potop i o njemu se stvara slika kao o najvećoj srpskoj ličnosti u cjelokupnoj povijesti Srbije i Srba. Pojavila se i inicijativa da se promijeni srpski Ustav kojim bi mu se omogućila još dva predsjednička mandata. Zato je on na ovakve potrage za "srpskim Jakovom" jasno poručio: "Mene ne mogu pobijediti, mojim protivnicima je mozak pomračen".
"Ja se ne mogu više kandidirati, a kao što sam vam rekao i obećao, oni me nikad neće pobijediti jer znam koliko su neozbiljni i neodgovorni, tako da ne znam koga bi oni mogli pobijediti i kada. To je kada vam se mozak pomrači, ne od alkohola, droge ili ne znam što, već nešto je mnogo teže od svega toga, a to je patološka mržnja (prema meni). Kad više ne možete razmišljati. Znate, da oni imaju malo političke pameti, sve bi napadali, bježali bi od napada na mene. To bi im bilo pametno, to bi im svaki pametan istraživač mnijenja rekao, ma koliko ih to nerviralo. Jer, to kada mene napadaju, to se odbija kao o beton i samo meni donosi, a njima oduzima", rekao je slavodobitno Vučić.
No, koliko god Vučić prštao samopouzdanjem, lider stranke Narodni slobodarski pokret, Miroslav Parović, uvjeren je da on itekako razmišlja o mogućnosti da se pojavi neki srpski Jakov, a kako ne bi doživio Đukanovićevu sudbinu, on ga sam želi stvoriti.
Parović je za list Danas rekao kako Vučić od ministra gospodarstva Rade Baste "stvara lažnog Jakova" ili "svog Jakova". Naime, kaže Parović, Basta je dobio zadatak da bude najglasniji zagovornik europskih ideja u Srbiji, a podsjetimo da je nedavno pozvao i na "hitno" uvođenje sankcija Rusiji.
No, sve je to bila samo igra, kukavičje jaje za Vučićeve potrebe. Basta je član stranke Jedinstvena Srbija živopisnoga prorežimskog gradonačelnika Jagodine Dragana Markovića Palme, bliskog Ivici Dačiću, a nedavno je najavio i osnivanje vlastite stranke.
Taj bivši policajac i kick bokser izigrava "zapadnjačkog igrača" - zalagao se za gradnju nuklearki u suradnji sa SAD-om i EU, čak je tražio ukidanje ruske vojno-obavještajne baze u Nišu, a prvi je, upravo on, čestitao Jakovu Milatoviću na pobjedi.
Prije nekoliko godina optužili su ga da je predvodio "ogorčene građane" koji su na skupu iscipelarili mirne prosvjednike protiv tadašnjeg dogradonačelnika Beograda Gorana Vesića.