Prema posljednjim vijestima, patrijarh Irinej Gavrilović dovoljno se oporavio od bolesti i ipak će biti u stanju predvoditi veliki jubilej - osam stoljeća autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve. Ipak, Irinejeva poodmakla dob i nedavna bolest, zbog čega je završio na liječenju i otkazao predviđeni put u Ameriku, rasplamsali su priče o njegovu nasljedniku, a time i budućoj orijentaciji SPC-a, dakako, političkoj, a ne religioznoj. Srpska pravoslavna crkva je pravoslavna autokefalna crkva srpskoga naroda, a pretpostavlja se kako ima 8 milijuna vjernika. Na čelu SPC-a nalazi se Irinej, koji nosi službeni naziv, srpski patrijarh, arhiepiskop pećki te mitropolit beogradski i karlovački. Sjedište patrijaršije je u Beogradu, dok je vrhovno crkveno tijelo: Arhijerejski sabor sa svojim izvršnim tijelom, Arhijerejskim sinodom. Središnja proslava 800. godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve održat će se šestog listopada u manastiru Žiča - prvom sjedištu srpske arhiepiskopije.
Čvrsta povezanost
Patrijarh Irinej je na ovu svečanost pozvao najviše predstavnike svih autokefalnih pravoslavnih crkava, a u srijedu je objavljeno kako će se drugi dio svečanosti održati u Pećkoj patrijaršiji i Dečanima na Kosovu, dok je završna svečana akademija planirana za 8. listopada u beogradskom Sava centru. Liturgiju u Žiči predvodit će Irinej, koji je najavljen kao predvodnik arhijereja koji će se 7. listopada uputiti ka svetinjama na Kosovu. Pozvani su predstavnici svih ostalih autokefalnih crkava, među kojima je i carigradski patrijarh Vartolomej, iako ga je, ne tako davno, Irinej optužio za poticanje raskola u pravoslavnom svijetu, jer je priznao autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve. Kako bi smirio tenzije, Vartolomej je odlučio da će Carigradska patrijaršija “proslavom u Nikeji obilježiti 800 godina od trenutka kada je Srpskoj crkvi dodijelila autokefalnost”, i tako pristojno podsjetio Irineja kako svoje postojanje, SPC treba zahvaliti Carigradu, a ne Moskvi, s kojom je čvrsto povezana. Patrijarh Irinej je na sadašnjoj funkciji od 22. siječnja 2010. godine, kada je naslijedio izuzetno popularnog patrijarha Pavla. Rodio se 28. kolovoza 1930. godine u Vidovi kod Čačka, a svjetovno ime mu je Miroslav Gavrilović. On je izrazito konzervativan nacionalist, koji se protivi autokefalnosti makedonskih i crnogorskih pravoslavaca, eksplicitno odbacuje mogućnost prihvaćanja kosovske nezavisnosti, Hrvate i Hrvatsku redovno povezuje s ustaškim pokretom i NDH, ali će zato glorificirati Ratka Mladića i druge zločince koji su pripadnici srpskog naroda. Slične stavove zastupa većina ostalih vladika, ali i u SPC-u svi ne misle isto. Početkom 2016. godine, Irinej je položaj Srba u Hrvatskoj usporedio sa situacijom u NDH - “Danas Srbi strahuju da ne dožive ono što je doživjelo preko milijun njihovih predaka”, rekao je i po tko zna koji put uzburkao duhove. Međutim, postoje i oni koji o ovako traumatičnim temama razmišljaju ozbiljnije kao što je vladika pakračko slavonski Jovan, koji je ovih dana na zagrebačkoj tribini Privrednika, upozorio na najezdu revizionizma u Srbiji i Republici Srpskoj. “Daje se podrška, pa i državni ordeni Gideonu Greifu koji govori o 1,400.000 žrtava Jasenovca. Struka šuti kao da se sve dešava u nekoj drugoj državi. Kao što se borimo protiv onih koji Jasenovac proglašavaju lječilištem, trebamo se boriti i protiv onih koji daju neumjerene cifre”, rekao je vladika Jovan i pozvao na zajedničko pisanje analize Greifovih teza. Onda se 89-godišnji Irinej razbolio krajem prošlog mjeseca i primljen je na Vojno-medicinsku akademiju (VMA) “zbog visoke temperature i opće slabosti”, kako je potvrdila press-služba Srpske pravoslavne crkve. Objašnjeno je da, zbog lošeg zdravstvenog stanja, Irinej nije služio liturgiju u manastiru Rakovica na Veliku Gospojinu, 28. kolovoza, no iz SPC-a su optimistično dodali da se patrijarh uspješno oporavlja i da će na VMA biti zadržan još nekoliko dana.
Iako se očekivalo da će ozdraviti, izgleda kako je Irinejevo stanje prilično loše. Prije dva tjedna je pušten na kućnu njegu, ali vrijeme provodi uglavnom u krevetu, uzima terapiju, a liječnici s VMA ga povremeno obilaze u Patrijaršiji, a izvori iz Crkve navode da oporavak poglavara SPC-a teče daleko sporije nego što se očekivalo. Podsjeća se kako je on još iz bolničke sobe napravio brojne planove i najavio svoj dolazak na mnoge događaje, na koje ipak zbog narušenog zdravlja na kraju nije mogao otići. Recimo, u kolovozu je otkazao put u SAD, gdje je trebao posjetiti srpske vjernike u Kaliforniji i Chicagu. Iako posljednje informacije govore da je patrijarhovo zdravlje bolje, SPC se priprema za njegova nasljednika. Ali, ne u miru i slozi. Prema riječima Miroslava Kevezdija, religiologa iz Novog Sada, nominalno, utjecaj SPC-a na srpsko društvo je velik, ali ta se religioznost ne ogleda u praksi, jer svega oko 6-10% odlazi redovito na bogoslužja, a mnogo je češći slučaj posjeta bogomoljama tek prigodom velikih praznika. Usto, godinama je povjerenje stanovništva u različitim istraživanjima ukazivano ponajviše Vojsci i Crkvi, dok državne institucije poput vlade stoje daleko niže.
“Pitanje je ipak za što stanovništvo ukazuje povjerenje kad je u pitanju Crkva. Rezultati bi se vjerojatno pokazali različitima ako bi se pitanje povjerenja konkretiziralo. Crkva se inače društvenim pitanjima bavi vrlo selektivno, tako da se ne upliće u ekonomske odnose, prava radnika i tranzicijske posljedice po “malog čovjeka”, dok se s druge strane bavi velikim političkim temama poput statusa Kosova”, reći će Kevezdi.
Slično razmišlja i Pedja Radosavljević, beogradski stručnjak za pitanja crkvene politike, prema kojemu je SPC od velike važnosti za srpsko društvo u prvom redu kao moralni i duhovni faktor koji na neki način predstavlja instituciju koja ujedinjuje najveći broj pripadnika nacije, koja u svom povijesnom trajanju ima i državotvorne elemente na sličan način kako je to i u engleskoj Crkvi.
Napeta atmosfera
Radosavljević će dodati kako u svakoj organizaciji pa i u SPC-u postoje različita mišljenja.
“Ne bih te razlike u mišljenjima nazvao frakcijama. One su prirodne, čak su i poželjne. S obzirom na to da je Crkva kao takva konzervativna kako na Istoku tako i na Zapadu, otuda dolaze i razlike u mišljenju koje se dijeli na promoderni i prokonzervativni diskurs kada je riječ o ustrojstvu crkvenog života”.
Međutim, na svibanjskom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC-a vladala je napeta atmosfera, a došlo je čak do otvorene svađe nekoliko vladika i Aleksandra Vučića, koji je namjeravao dobiti podršku SPC-a za svoj plan o podjeli Kosova između Albanaca i Srba. Kada je dnevni list Danas, zahvaljujući izvorima sa spomenutog sastanka, na naslovnoj stranici objavio tekst “Vučić prijetio vladikama papirima tajnih službi”, morao je reagirati bliski suradnik srpskog predsjednika, Nikola Selaković koji je za Radioteleviziju Srbije iznio optužbu kako je na Saboru “nastupila organizirana jedna grupa - četiri do pet vladika, koji su imali drugačije stavove”, i dodao da im je “onda predsjednik Srbije odgovarao argumentima”, ali da “nije bilo žučne rasprave”. Selaković je dodao da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić “nije nikog disciplinirao”, da je rezultat sastanka takav da je sada većini episkopa jasnija pozicija i politika Srbije po pitanju Kosova i da taj razgovor nije bio lak, ali je bio koristan. U Danasovu tekstu se otkrilo kako se u visokim crkvenim krugovima tvrdi da je od početka svibanjskog zasjedanja u manastiru Žiča Sabor bio pod Irinejevim pritiskom da se Vučić primi, čemu se protivila većina vladika, ali da je poglavar SPC-a odbio da se o tome glasa. To uopće ne iznenađuje jer Irinej snažno podržava Vučića, i prilično uspješno je neutralizirao dosadašnje udare na njega.
Ali u Danasovu članku su citirani anonimni crkveni izvori, koji su ispričali da je na kritike i pitanja mitropolita Amfilohija (Radovića), episkopa raško-prizrenskog Teodosija (Šibalić), slavonskog Jovana (Ćulibrka), diseldorfskog i njemačkog Grigorija (Durića), kao i vladike budimljansko-nikšićkog Joanikija (Mićevića), “Vučić odgovarao sa bijesom i uvredama”.
Poslije nekoliko dana stigla je potvrda od direktnog sudionika, a to je episkop Grigorije, koji je obznanio da im je Vučić rekao da se zanose idejom da je Kosovo naše, odnosno, srpsko, što je ultimativno stajalište SPC-a. Episkop Grigorije je dodao i optužbu prema kojoj, od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kada je došao u Patrijaršiju, gdje je zasjedao Sabor Srpske pravoslavne crkve, “nije imao priliku čuti kako glasi njegov plan o Kosovu, niti je to čuo bilo ko drugi među prisutnima u dvorani”.
Južna struja
A onda su uslijedili napadi na pobunjene vladike, u režiji medija koje kontrolira Vučićev režim. U srpnju je nekoliko beogradskih listova objavilo članke o tome kako će “grupa vladika, koji su pod pokroviteljstvom stranaca, pokušati na jesen svrgnuti patrijarha srpskog Irineja sa trona SPC jer je počeo da smeta i kvari njihove planove” i navodili su da su informacije dobili od pouzdanog izvora iz SPC, koji je uvjeren da će jesenje zasjedanje Svetog arhijerejskog sabora biti najburnije dosad i da će određen broj vladika, koji je grupiran u takozvanu južnu struju, na njemu postupati po direktivi Carigrada. Carigrad je sjedište Vaseljenske patrijaršije, a kao što smo naveli, SPC je pouzdan saveznik Ruske pravoslavne crkve.
U svakom slučaju, posljednjih je mjeseci atmosfera u vrhovima SPC-a takva kao da je u toku predizborna kampanja za izbor novog patrijarha. Različite struje unutar SPC-a su izbacile svoje kandidate u prvi plan, a u medijima su indirektno ili direktno osvanula i neka imena navodnih pretendenata na tron SPC-a. Riječ je o dvojici vladika koji pripadaju mlađoj generaciji - mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom Porfiriju i episkopu Diseldorfa i Njemačke Grigoriju, koji je, pak, izjavio kako smatra da je, uz vladike Joanikija i Ignjatija, upravo mitropolit Porfirije među najozbiljnijim kandidatima za narednog patrijarha. Za razliku od Grigorija, Porfirije je izjavio da je u najmanju ruku neumjesno baviti se licitiranjem kandidata za budućeg patrijarha.
“To je, ako hoćete, i besmisleno i nečasno, pa čak, usuđujem se reći, kod nekih i zlonamjerno. Crkva nije politička organizacija, tako da su bilo koje vrste kampanja u Crkvi necrkvene i neevanđeoske, a samim tmi su prije svega po nju štetne. A kada dođe vrijeme, kandidati su svi članovi Sabora”, zaključio je Porfirije.
Ali, u međuvremenu je narušeno Irinejevo zdravlje i ponovno se počinju spominjati njegovi nasljednici. Po Statutu SPC-a još uvijek je na snazi odredba o ždrijebu pri izboru novog patrijarha, što znači da postoji neka razina neizvjesnosti, ali sada se tu pojavljuju dva nezaobilazna kandidata: Irinej Bulović i Amfilohije Radović. Amfilohije je tvrđih stavova i zato se sve češće spominje 72-godišnji Bulović, koji je vrlo blizak sa zagrebačkim mitropolitom, Porfirijem Perićem. Irinej Bulović je glasnogovornik SPC-a, teološki obrazovan, a nedavno je doživio iznimno srdačan prijem, kada je posjetio Rusku pravoslavnu crkvu. Ipak, prema mišljenju dobrog poznavatelja odnosa unutar SPC-a, mlađi i moderniji Porfirije ima veće izglede naslijediti patrijarha Irineja.
Ako ždrijeb drukčije ne odluči.