Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić iskoristio je govornicu Opće skupštine UN-a za još jedan obračun sa Zapadom, povratak na bombardiranje SR Jugoslavije 1999. i Kosovo, ali i za posebno žestok napad na Hrvatsku, koju je optužio da se "ponosi svojom nacističkom prošlošću".
U govoru u kojem je Srbiju predstavio kao dugogodišnju žrtvu dvostrukih standarda velikih sila, Vučić je tvrdio da se Povelja UN-a i međunarodno pravo desetljećima primjenjuju selektivno. Pritom je ponovno posegnuo za tezom da je upravo odnos Zapada prema Srbiji otvorio vrata urušavanju međunarodnog poretka.
"Tko je otvorio Pandorinu kutiju?"
Vučić je ustvrdio da se gotovo svi svjetski čelnici danas zaklinju u Povelju UN-a, premda, prema njegovoj interpretaciji, ista pravila nisu vrijedila kada je riječ bila o Srbiji.
"Bit će sasvim jasno tko je i kada otvorio Pandorinu kutiju nepoštovanja Povelje UN-a i kada je svijet krenuo potpuno pogrešnim putem", rekao je.
Kao i mnogo puta dosad, srbijanski predsjednik vratio se na NATO-ovu intervenciju protiv SR Jugoslavije 1999. i kasnije priznanje neovisnosti Kosova. Njegova je teza da su zapadne sile upravo tada stvorile presedan čije posljedice međunarodni poredak osjeća i danas.
U toj konstrukciji Vučić je Srbiju ponovno smjestio u ulogu države na kojoj su velike sile prve pogazile pravila kojih se danas same pozivaju pridržavati.
Kosovo ponovno u središtu
Kosovo je očekivano zauzelo velik dio njegova nastupa. Beograd njegovu neovisnost ne priznaje, a Vučić je ponovno tvrdio da međunarodna zajednica teritorijalni integritet Srbije tretira prema drukčijim kriterijima od onih koje primjenjuje na druge države.
Srbija, istodobno, službeno podržava teritorijalni integritet Ukrajine.
Vučić je ponovno govorio i o položaju Srba na Kosovu te inzistirao na formiranju Zajednice srpskih općina, predviđene sporazumima Beograda i Prištine postignutima uz posredovanje Europske unije.
"Izručivali smo ljude, a dobili smo ništa"
U nastavku govora Vučić je proširio inventuru srpskih povijesnih računa sa Zapadom. Ustvrdio je da je Beograd godinama izvršavao ono što je od njega tražila međunarodna zajednica, uključujući suradnju s Haškim sudom, ali da obećana nagrada nikada nije stigla.
"Objašnjavali su nam da treba izručiti naše ljude Haškom tribunalu, a onda će poteći med i mlijeko i procvjetati cvijeće. Mi smo ih izručivali, a dobili smo ništa", rekao je.
Sličan obrazac primijenio je i na sporazume koje je Srbija potpisivala posljednjih desetljeća: Beograd je, prema Vučićevoj verziji događaja, svoje obveze ispunjavao, dok su ih druge strane i međunarodni jamci ostavljali mrtvim slovom na papiru.
Posebno je pohvalno govorio o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, u kojem vidi priliku za stvaranje "pravednijeg svjetskog poretka".
Srbiju su, rekao je, "gazili", ali je nisu uspjeli poraziti. Ustvrdio je da je zemlja "ustala iz pepela poput feniksa" te da je danas "primjer kako se čuva međunarodni red".
Žestok napad na Hrvatsku
Najizravniji napad na jednu susjednu državu Vučić je sačuvao za Hrvatsku. S govornice Ujedinjenih naroda optužio ju je za veličanje nacističkog nasljeđa te iznio tvrdnju da se Hrvatska danas čak "ponosi svojom nacističkom prošlošću".
"Nama u Srbiji najteže je kada u našem okruženju gledamo ponovno uzdizanje nacizma na pijedestal društvenih vrijednosti, posebno u Republici Hrvatskoj, koja se ponosi i svojom nacističkom prošlošću i upotrebom nacističkih slogana i simbola danas. Srbi, koji su najviše stradali od nacističke ruke, ne mogu prihvatiti oživljavanje najstrašnijih duhova prošlosti odgovornih za smrt stotina tisuća Srba, Židova i Roma u monstruoznim koncentracijskim logorima poput Jasenovca", rekao je Vučić.
Na tome se nije zaustavio. Dodao je da su "moralne lekcije koje dolaze iz takvih izvora potpuno neprihvatljive".
Europski put, Moskva i Peking
Unatoč oštrom obračunu sa zapadnim silama, Vučić je istodobno ponovio da Srbija ostaje na europskom putu. Beograd, poručio je, želi zadržati pravo na samostalnu vanjsku politiku i dobre odnose s državama Azije, Afrike i Globalnog juga.
Takvo balansiranje već je godinama zaštitni znak srbijanske vanjske politike: formalni strateški cilj ostaje članstvo u Europskoj uniji, dok Beograd paralelno održava bliske političke i gospodarske veze s Moskvom i Pekingom.
Srbija se pritom nije pridružila europskim sankcijama Rusiji uvedenima zbog invazije na Ukrajinu.
Vučić se tijekom boravka u New Yorku sastao i s visokom predstavnicom EU-a Kajom Kallas, a u razgovoru je ponovno inzistirao na provedbi Bruxelleskog sporazuma i formiranju Zajednice srpskih općina.
Tako je i nastup pred UN-om završio u dobro poznatoj političkoj (ne)ravnoteži Aleksandra Vučića: Bruxelles ostaje deklarirani cilj, Moskva i Peking partneri kojih se Beograd ne odriče, a za govornicom Ujedinjenih naroda Srbija ponovno zauzima ulogu države kojoj su drugi desetljećima činili nepravdu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....