Aleksandar Vučić na još je jednom grotesknom kvazidramatičnom obraćanju javnosti (u zadnjih tjedan dana imao je četiri-pet epsko-apokaliptičkih istupa na režimskim televizijama, ne računajući objave na Instagramu) najavio prijevremene izbore (koji će biti najvjerojatnije u rujnu ili listopadu), i još se prvi dojmovi nisu slegli, a on je u istom tonu te najave odmah započeo predizbornu kampanju, dijeleći eure djeci, povećavajući plaće i mirovine, do toga da će se nagoditi s MMF-om da ne mora podizati cijenu struje, a i kruh će pojeftiniti! Dakle, bit će za svakog ponešto za potreban izborni glas.
Sve očekivano i predviđeno, upravo onako kako Vučić funkcionira sve ovo vrijeme, poput košmarnog deja vu, ili, kako je kazao u emisiji beogradskog N1 Đorđe Pavičević iz "Ne davimo Beograd" - kod Vučića je sve otvoreno - "sve može da bude, ali ne mora da znači". I simbolička premijerka Ana Brnabić bi mogla dati ostavku, ali čemu kada su izbori uskoro, ali ionako odluku o tome donosi Vučić, pa je pitanje što je on osmislio i zašto.
Vučić nije znao kako doskočiti sve masovnijim i ugrožavajućim građanskim prosvjedima, nego da najavi izbore, obeća brda i doline građanima ako on ostane na vlasti. Cilj mu je da ih izvede na "izborni megdan", jer bit će izbori pa prosvjedi više nisu relevantni, nego se treba sada "potući" na izboru pa neka "građani odaberu". Vučić je poručio da su "izbori jedini način da ostvare promijene koje toliko žele". Vučić misli da će tako otupiti i umanjiti prosvjede, jer su zaljuljali režim.
Naime, otvaranjem izbornog ciklusa, Vučić namjerava sebi dati prostora da se sabere od prosvjeda te pokrene mehanizam kojim bi animirao svoje pristalice i prikupio dovoljno glasova za pobjedu, pokušao razjediniti ionako nedefiniranu građansku oporbu, a također iskoristiti tu situaciju da ponovno odugovlači s dijalogom oko Kosova, ali i odgodi temu o sankcijama Rusiji. S obzirom na to da su izbori tek za nekih četiri-pet mjeseci, nada se da će do tada oni ili splasnuti ili se rasplinuti, a pogotovo da će među organizatorima doći do raskola i prijepora oko nastupa na izborima.
I iz Moskve je dobio otvorene signale, da ti prosvjedi koji imaju "ukrajinski potpis", odnosno da "bacaju na srpski Majdan", što je i nagnalo Vučićeve propagandiste (ako već on sam to nije osmislio, jer kao kako kažu u Beogradu, on često smišlja čak i naslove za tekstove u prorežimskim medijima) da prosvjede "kompromitiraju" i diskreditiraju nazivajući ih "prozapadni protesti" (istu šprancu koristi i Putinov režim), kao nešto strano i sumnjivo Srbima. Vučić se pripremio za izbore, pa je odmah, nakon glamuroznih obećanja o većim plaćama, potegnuo izlizanog asa iz rukava - Kosovo, kao opterećenu, zamornu i frustrirajuću temu iz koje će vjerojatno do iznemoglosti cijediti što god više može, poput kraljevića Marka koji je iz sasušene drenove grane iscijedio jednu kap vode.
Glavna urednica beogradske "Nove ekonomije" Biljana Stepanović kazala je u emisiji beogradskog N1 da Vučićeve najave povećanja plaća "nisu nikakve ekonomske mjere" već "brutalno i ogoljeno potkupljivanje različitih segmenata biračkog tijela. Biljana Stepanović je podsjetila da je predsjednik posezao za tim instrumentom u kriznim situacijama.
- Tu je slupano milijardu i osamsto milijuna eura i taj novac je pozajmica na financijskom tržištu i za njega plaćamo kamatu. Znači svatko tko je uzeo sto eura, morat će vratiti to s kamatom", rekla je Stepanović.
Programski direktor Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (Crta) Raša Nedeljkov je istaknuo kako su predsjednikove ekonomske najave "maestralna manipulacija kupovine vremena".
Neki beogradski analitičari nagađaju da bi do izbora vladu mogao preuzeti Ivica Dačić, njegov vječni kompanjon iz nužde, kako bi već počeo s okupljanjem izborne koalicije, ali i da malo rastereti svoj SNS i podijeli odgovornost. Srbiju sada čekaju teški dani obračuna s prosvjedima i oporbom, kao i pitanje mogu li ovi demokratski propovijedi iznjedriti politički potencijal sposoban da, ako već ne pobijedi, onda iako ugrozi Vučićevu vlast i bude ozbiljno zastupljen u Skupštini.
No, svakako treba vidjeti kako će srpska građanska oporba, iako je od nje malo ostalo (ili je u ilegali) i prilično je razdrobljena, uspjeti sabrati do izbora do kraja godine. S obzirom na to da će Vučić na izbore kao predvodnik općenacionalnog pokreta, u kojem namjerava okupiti sve tzv. domoljubne snage, oporba bi mogla parirati također s nekakvom zajedničkom listom, ali samo ako ne uleti u zamku koju joj već Vučić priprema - a to je "dokazivanje srpstva", "nedavanje Kosova", "neuvođenje sankcija Rusiji" i slični narativi koji se nameću srbijanskom društvu već godinama, a čemu opozicija ne može odoljeti i ne nudi alternativu. Doduše, u ovakvim slučajevima, kada se koketira s izborima, s uvjerenjem da ih sigurno dobiva, treba se prisjetiti "Miloševićevog poučka".
On je 2000. godina išao na prijevremene izbore, doduše predsjedničke, kako bi oslabio prosvjede koji su mu se također valjali beogradskim ulicama, upravo u uvjerenju da će ih glatko dobiti, a znamo da mu se dogodilo suprotno te da je na kraju otišao u kaosu i nasilju, napušten u zadnjem trenutku od svojih najvjernijih pobornika, a zna se iz iskustva da su medijsko-politički -vojni oslonci najnepouzdanija "roba" u kriznim trenucima i najspremnija na pretrčavanje i preletavanje u pobjednički tabor. Srbija ponovno ulazi u turbulentno razdoblje i može se očekivati jak pritisak režima na građanski otpor.
I za kraju jedan bizarni Guinnessov podatak, koji navodi Crta - u zadnjih godinu dana Vučić se 290 puta uživo obratio srbijanskoj javnosti putem televizije! Toga će sada biti još i više u izobilju. Dramama i provincijalnim "suspenseima" nikad kraja.