Nakon strašnih tragičnih masakra u osnovnoj školi i u selu kod Mladenovca Srbija je još u stanju šoka, a sve se okrenulo u političko nadmudrivanje i nadmetanje u kojima su čak žrtve strašnih pohoda postale tek neukusni dio Vučićeve grčevite borbe za opstanak na vlasti i obračun s ionako neučinkovitom oporbom, ali i zgroženim i zbunjenim građanima.
Srbijanski je predsjednik licemjerno dvije užasne tragedije pretvorio u "priču o vlastitoj ugroženosti", a da se ni on, ali ni dobar dio javnosti nije upitao je li bijeg od suočavanja sa svojom odgovornošću za zločine u 90-ima ili njihovo negiranje utkano u današnju inficiranost i kriminaliziranost srbijanskog društva i njegovu velikonacionalističku paradigmu. U samo šest dana Vučić se obratio javnosti čak pet puta, uglavnom preko medija u koje mnogi u Srbiji upiru prstom kao u jedan od okidača i sukrivaca za stravičnu tragediju. U tim se nastupima Aleksandar Vučić obračunavao s neistomišljenicima u Srbiji i regiji i pritom nije pokazao nikakve emocije i samilost prema nedužnim žrtvama, niti je pokušao naći društveno-socijalne razloge za ono što se dogodilo (osim što su njegovi trabanti za sve optužili "zapadne vrijednosti i tehnologiju").
Prijevremeni izbori?
Nakon što je na beogradske ulice izašlo oko 50 tisuća zbunjenih i šokiranih prosvjednika, a za danas se priprema još jedan građansko-oporbeni skup, Vučić je na to samo znao odgovoriti klasičnom paranojom nesigurnih vlastodršca - prijetnjom vlastitim "mitingom obožavanja", svojim "ušćem", kojim bi trebao dokazati da je on nedodirljiv, makar i uz pomoć autobusnih "vikend-sletovaca". Njegovi su mediji pokrenuli mehanizam i već najavljuju taj "veličanstveni skup" podrške "aktualnoj politici" koja se brine za Srbiju.
Svoj skup Vučić organizira 26. svibnja, dan uoči kongresa svojeg SNS-a na kojem bi mogao proglasiti prijevremene izbore ili najaviti osnivanje neke nove "svesrpske" političke organizacije ili pokreta. Pretpostavlja se da bi mogao ujediniti sve izbore - predsjedničke, parlamentarne i lokalne - te sebe samo prebaciti iz predsjedničke u premijersku fotelju s faraonskim ovlastima, koje već ima. No, to ionako ovisi samo o njemu i njegovoj percepciji stanja.
Velika doza kukavičluka
Sve to pokazuje da je Vučiću, iako primjenjuje otrcane autoritarne metode "Potemkinovih mitinga podrške" poput Vladimira Putina, Viktora Orbána ili već spomenutog Slobodana Miloševića, noćna mora da ne doživi sudbinu Miloševića čiji neslavni i kaotični pad on pamti. Osim posvemašnjeg nesnalaženja te populističkog uzdizanja sebe kao "prave i prve žrtve" sumanutih ubilačkih pohoda, Vučić je u ovim tragičnim trenucima pokazao i veliku dozu kukavičluka koji je u suprotnosti s "liderskim ambicijama" koje nameće svojoj javnosti. Aleksandar Vučić je kukavički izbjegao doći i zapaliti svijeću na poprištu užasnih krvavih pohoda, ispred škole "Vladislav Ribnikar", očito u strahu od reakcije javnosti, odnosno ljudi koji su se okupljali na tim mjestima i iskazivali pijetet ubijenima. Stoga i srbijanski antropolog Ivan Čolović u tjedniku Vreme kaže da "nema kod njega ni trunke empatije. Nema milosti, nema samilosti". Prema Čolovićevu mišljenju, Vučić se "nikad nije nama u Srbiji obratio onako kako se pravi predsjednik obraća građanima, nego uvijek kao ljutiti gazda krčme koji viče na konobare, kuhare i drugo osoblje i prijeti im".
Vučić će ponovno iskoristiti "pitanje Kosova" i, premda je i sam svjestan da je to uzaludna reanimacija već raspadnutog tijela, pribjeći putinovskoj retorici i histeriji o "ugroženosti Srba i Srbije" te pojačati opći mobbing stanovništva i atmosferu katastrofe i propasti. No, krenuo je prema svom kraju, ali pitanje je koliko to može trajati. I jedan primjer iz nedavne recentne povijesti: rumunjski satrap Nicolae Ceauşescu okupio je tisuće ljudi da mu pod prozorom plješću i dive mu se. Znamo kako je to završilo.