GRIGORIJE DURIĆ

Vučićev pomalo neočekivani ‘neprijatelj br. 1‘: Kad netko kod nas dođe na vlast, umisli da je bog

Tvrdi da neće biti političar, a o izboru novog patrijarha kaže da to treba biti netko tko će se znati usprotiviti ako bude potrebno
Vladika Grigorije Durić
 
 Tonci Plazibat/Cropix

U vrijeme kada njegovo ime puni novinske stupce, kada ga tabloidi razvlače po naslovnicama, u vrijeme kada mu se prijeti, kada se naziva izdajnikom i pučistom, ali i kada ga po anketama proglašavaju novim patrijarhom ili čak i predsjednikom - vladiku diseldorfskog i cijele Njemačke Grigorija (Durića) sreli smo u Crkvi Svetog Save u Düsseldorfu, piše Deutsche Welle.

S obzirom na prijetnje koje dobiva posljednjih tjedana, a koje pojedini uspoređuju s prijetnjama kosovskom političaru Oliveru Ivanoviću, nakon kojih je i ubijen - s leđa - nameće se pitanje boji li se za svoj život.

- Uopće se ne bojim. Ali isto tako ne sumnjam da ima osnova za strah. Bilo kako bilo, uvijek ću nastojati govoriti otvoreno i bez bojazni o stvarima za koje smatram da zaslužuju kritiku.

A na konstataciju da ga napadaju na isti način kao Olivera Ivanovića, kaže: - Napadaju nas na isti način zato što pogrešno vjeruju da ću i ja biti političar, političar drugačijeg kova, i da ću raditi to što je radio Oliver ili pokojni premijer Zoran Đinđić, ili što je radio neko treći, četvrti, kao recimo pokojni Ivan Stambolić.

„Uvijek ću govoriti ono što mislim“

Na konkretno pitanje hoće li u politiku, odgovara: - Političar zasigurno nikada neću biti, ali dodaje da će uvijek govoriti ono što misli, iako ne smatra da je to što govori idealno i nepogrešivo ili da nije podložno kritici.

- Kao crkveni lider i kao čovjek imam obavezu, ali i potrebu, govoriti istinu. A istina, kao što dobro znamo, nerijetko može boljeti. I ne samo da može boljeti onoga kome je upućena, već može boljeti i onoga tko je izgovara. Ali to što nas istina može zaboljeti nipošto ne znači da je trebamo prešućivati. Odgovornost prema zastupanju istine i razobličavanju laži tim je veća ukoliko vam je povjerena neka odgovorna pozicija u društvu. Ako bih se kao episkop Srpske pravoslavne crkve bojao slobodno reći što mislim, kako bi tek onda povjereni mi narod mogao smoći hrabrosti i podići svoj glas potiv neistina? Zato je važno da kao pastir govorim slobodno, a da potom takve riječi i stav oslobađaju one koji se eventualno boje.

„Sve ovo se", naglašava, „prije svega odnosi na djelatnost u živoj Crkvi, ali ponekad i na odnos prema problemima u društvu u kojem ta Crkva postoji. Jer Crkva nikada ne obitava u nekom vakuumu ili u kuli od bjelokosti, nego u konkretnom društvu koje ima svoje vrline i mane, i u kojem uvijek postoje manji ili veći problemi. Ako rješavanju nekih od njih, posebno onih koji se tiču čovjekove slobode i dostojanstva, Crkva svojim odgovornim istupom može doprinijeti, ona je, mislim, i obavezna to činiti.“

„Parovi i Zadruga nisu Srbija“

Ipak, zbog njegovog slobodnog i neuvijenog govora, protiv njega se već mjesecima vodi negativna kampanja. Ona se posebno zaoštrila nakon što je u jednoj izjavi spomenuo mlade ljude koji bi se mogli žrtvovati za dobrobit Srbije. Pitamo zašto baš riječ „žrtvovanje“?

- Žrtva je vrlo važna riječ. Žrtva je zapravo povezana sa služenjem. Onaj tko je spreman na žrtvu u bilo kojem segmentu javnog djelovanja, treba biti spreman i na to da uloži sve što ima, a da zauzvrat ne dobije ništa što je mjerljivo vagom ili mjerom ili brojevima. Ako hoćete nešto doprinijeti, morate dati, a ne uzimati.

Mnogo puta sam imao priliku osvjedočiti se da postoje ljudi koji žele raditi za dobrobit Srbije i vjerujem da će oni kad-tad izbiti u prvi plan. Oni su nešto dijametralno suprotno onome što se može vidjeti u reality programima, jer realityji - Parovi i Zadruga - nisu prava Srbija i nisu samo to Srbi. Ni izdaleka. To je samo jedan mali dio Srbije i našeg naroda općenito, a Srbija i Srbi su ipak nešto više nalik na Svetog Savu ili na Nikolu Teslu ili Mihajla Pupina. Dakle, na ljude pametne, vrijedne, pobožne i spremne na žrtvu za opće dobro, kaže vladika Grigorije.

„Nitko ne smije raditi ono što mu zakoni ne dopuštaju“

S obzirom na to da je već jasno rekao da neće biti političar, pitamo ga i tko bi danas bio dobar predsjednik Srbije? Tko bi, ako ne on, mogao ujediniti srpsku opoziciju i na narednim izborima 2022. pobijediti Aleksandra Vučića?

- To može biti svaki dobar i pošten čovjek, kaže, ali i naglašava da je nužan sustav u kojem niti jedan predsjednik, premijer ili ministar „ne smije raditi ono što mu zakoni ne dopuštaju“.

- Problem je u tome što kod nas kada netko dođe na vlast, bilo koju, misli da je postao sve. Da je postao bog, makar i s malim ‘b‘. To je ono što ja, kao kakav-takav intelektualac, i kao svećenik i kao Srbin i kao kršćanin, ali i kao demokratski opredijeljen čovjek, ne želim gledati ravnodušno. To javno kritiziram i to je moj način borbe za to da ljudi budu slobodni i da se provode sve tekovine koje je kršćanstvo uz pomoć drugih pametnih ljudi donijelo svijetu - a to je ukratko ova civilizacija u kojoj živimo, rekao je za DW episkop Grigorije.

„Političari govore ono što misle da trebaju reći“

Ono što mu se također stavlja na teret je da nikada nije toliko kritizirao vlast u Republici Srpskoj, u vrijeme dok je bio vladika zahumsko-hercegovački i primorski. Odnosno, zašto nije kritizirao Milorada Dodika koliko danas kritizira Aleksandra Vučića?

Kaže da nije točno da nije kritizirao vlast u Republici Srpskoj.

- I Dodika sam više puta kritizirao, pogotovo direktno u našim razgovorima. I te kritike su nerijetko urodile plodom.

Sudeći po najnovijim izjavama, izgleda da Dodik sada „pere ruke“ od Grigorija.

- Što mene briga za vladiku Grigorija i njegove političke izjave. Ja s tim nemam ništa, rekao je aktualni predsjedavajući tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i dodao da je Grigorija uvažavao dok je bio vladika zahumsko-hercegovački i primorski: - Tada se nije miješao u politiku, istaknuo je Dodik.

Komentarajući tu izjavu, vladika Grigorije kaže: - Političari govore ono što misle da trebaju reći u datom trenutku, i za što procjenjuju da im je trenutno korisno. I to je za njihovo shvaćanje politike normalno. S druge strane, ja imam potrebu govoriti jasno i otvoreno o onome što kao episkop, čovjek i misleće biće smatram da je istina.

Izbor patrijarha

Hoće li dodatna popularnost kojoj doprinose i oni koji ga napadaju pomoći vladiki Grigoriju da postane patrijarh i želi li on to uopće? Tijekom besjede na dan Svetog Grigorija Bogoslova na neki način je, čini se, već dao odgovor citirajući tog svetitelja koji je živio u IV stoljeću. „Sveti Grigroije Bogoslov se“, kaže, „nije ustezao upozoriti bilo koga tko je sebe uznijeo previsoko da može pasti. A onda je to pokazao na djelu i rekao, 'Evo ja neću biti patrijarh’, i otišao iz Carigrada.“

U odgovoru na pitanje koga vidi na tronu Svetog Save, vladika se opet poziva na riječi svetog Grigorija Bogoslova: - Volio bih da to bude netko tko će se usprotiviti ako to bude potrebno radi zaštite općeg dobra.

Smatra da u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ima dovoljno takvih ljudi „koji imaju svoj stav, koji imaju jasan pristup, koji imaju i duhovnu i umnu i povijesnu i predanjsku dimenziju postojanosti. Patrijarh ne može biti netko tko kalkulira, tko pokušava sve nadmudriti, pa onda na kraju ispadne da je nadmudrio jedino samog sebe. Jednostavno, to treba biti netko tko ima jasan, nedvosmislen i slobodan kršćanski stav, i tko je spreman takav stav braniti od svih utjecaja koji bi ga željeli svijetu prikazati drugačijim ili ga relativizirati ili razvodniti.

Pošto patrijarha predlažu i biraju episkopi - a i mi episkopi smo ljudi koji su na vlasti, a vlast sa sobom nosi i tu nesretnu dimenziju sujete - svatko od nas se prvo mora zagledati sebe i, ukoliko je to istina, otvoreno i pošteno priznati sebi i drugima: Ja nisam za taj tron. Ja u ovom trenutku mogu otvoreno i iskreno reći - ja nisam za to, poručuje na kraju vladika diseldorfski i cijele Njemačke Grigorije Durić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 00:17