Zaštićen malim brežuljkom od ruskih položaja udaljenih manje od kilometra, ukrajinski vojnik je putem video nadzora na dronu primijetio kako se tri vojnika ruske paravojne skupine Wagner provlače kroz ničiju zemlju da bi uspostavili položaj za paljbu, vjerojatno za bacač granata. Sve se događa u okolici Bahmuta. Kamera drona se približila ruskim rovovima iza njih. "Leševi, leševi, leševi… jedan na drugome…“, govori ukrajinski vojnik Oleksij reporteru Wall Street Journala koji je s njima proveo neko vrijeme na najpaklenijem dijelu ukrajinske bojišnice, prenosi Slobodna Dalmacija.
Vojnik je gledao snimku i koordinirao akciju: "A sada, pogledajte ovu trojicu koji su došli k‘ nama".
- Nemaju ni pancirku - viknuo je drugom vojniku koji je upravljao bacačem MK-19 američke proizvodnje. Salva granata poletjela je prema ruskom rovu.
- Gotovo! - rekao je Oleksij. I ovi nesretnici koji su ostavili kosti u Ukrajini pridružili su se dugom popisu wagnerovaca ubijenih u osmomjesečnim bitkama za Bahmut.
Svojom politikom izvršavanja smaknuća na licu mjesta nad vojnicima koji se pokušaju povući ili predati protivniku te ravnodušnosti prema gubicima koji su šokantni za moderno ratovanje, Wagnerove jednokratne kaznene bojne izronile su kao jedinstvena prijetnja ukrajinskim braniteljima, napredujući u vrijeme kada je redovita ruska vojska uglavnom zastala.
- Ponekad, tijekom 24 sata, i do 18 ljudskih valova vojnika Wagnera napada jednu rovovsku poziciju na ovom dijelu fronte u Bahmutu - rekao je stariji poručnik Petro Horbatenko, zapovjednik bojnog odreda ukrajinske Treće brigade "Oluja", koja sa bori na bahmutskoj bojišnici.
‘Rat zombija‘
- Borac Wagnera nema opciju povlačenja. Jedina im je šansa za preživljavanje nastaviti se kretati naprijed. I ova taktika djeluje. To je rat zombija... Oni nas gađaju topovskim mesom, s ciljem izazivanja maksimalne štete. Očito ne možemo odgovoriti na isti način jer nemamo toliko vojnika i osjetljivi smo na gubitke", rekao je.
Nijedna vojska u demokratskom društvu ne može neprestano slati valove vojnika u gotovo sigurnu smrt kako bi dobila još nekoliko stotina metara. Čak i redovne oružane snage Rusije, poznate po svojoj visokoj toleranciji na gubitke, izbjegavaju slanje vojnika u očito samoubilačke misije. Ipak, upravo je takav pristup omogućio Wagneru da dođe na rub zauzimanja Bahmuta, po cijeni koju ukrajinski i zapadni dužnosnici procjenjuju na desetke tisuća ruskih žrtava.
Ukrajina je također pretrpjela velike gubitke tijekom osam mjeseci borbe za Bahmut, gubeći neke od vojnika koji su joj potrebni za pokretanje proljetne ofenzive s novim oružjem koje su joj isporučili SAD i saveznici. Omjer gubitaka se za Ukrajinu pogoršao nakon što je izgubila kontrolu nad bokovima Bahmuta. Geografski uvjeti su daleko manje povoljni za obranu Bahmuta nego Vuhledara, gdje Rusi imaju stravične gubitke i ljudi i tehnike.
Jedan od Wagnerovih ljudi, 48-godišnjak, zarobljen je nakon što se izgubio i slučajno zalutao do ukrajinske pozicije. Na front je došao ravno iz zatvora. Recidivist je s presudama za ubojstvo, pljačku i kaznena djela povezana s narkoticima. Ukrajincima je ispričao da je obučavan tri tjedna uglavnom u jednoj vještini: kako puzati i napredovati u šumi, što ukazuje na to da se nije očekivalo da će preživjeti svoju prvu misiju. Kazao im je kako su noću 29. siječnja, dvije skupine wagnerovaca, svaka s pet osuđenika i jednim zapovjednikom, također zatvorenikom, dobile naredbu da napadnu utvrđenu ukrajinsku točku.
"Dva mitraljeza su pucala na nas, ljude su trgali na komade, ali su nam stalno govorili: nastavite puzati naprijed i zakopajte se“, ispričao je zarobljeni Rus.
"Četvorica od 12 pripadnika te napadačke skupine ostali su sposobni za borbu do kraja noći, dok je većina ostalih poginula, rekao je. Također je kazao kako mu je do jutra bilo dopušteno da se povuče zbog ozljede ruke. Čak ni za vojnike koji su zadobili ozbiljne rane, povlačenje bez dopuštenja nije bila opcija.
"Ako ne idete naprijed i ne radite ono što vam se kaže, gotovi ste, rekao je, koristeći Wagnerov izraz za pogubljenja na licu mjesta, koji zna završiti i udarcem čekićem posred glave. “Svi to znaju.”, dodao je. U bolnici u Luhansku pod ruskom okupacijom, Prigožinov liječnik proglasio ga je sposobnim za službu nakon što se uvjerio da još uvijek može pomicati prst na obaraču. Poslan je natrag na liniju bojišnice sjeverozapadno od Bahmuta u postrojbu koja je evakuirala žrtve krajem veljače. Broj mrtvih plaćenika koje je vidio u devet dana prije nego što je zarobljen bio je u stotinama.
‘Trošimo previše ofenzivnog potencijala‘
“Samo bismo složili sve leševe na jedno mjesto i tamo ih ostavili, nije bilo vremena za bavljenje njima.”, opisao je.
Wagner nije opskrbio jedinice zalihama hrane, rekao je, pa su se vojnici snalazili za obroke uzimajući ih od mrtvih u ruševinama rovova, koji su se tamo smrzavali ili propadali u blato. Vojnici Treće ukrajinske brigade ispričali su novinaru Wall Street Journala da je tijelo jednog ruskog vojnika ostalo pet dana netaknuto u ničijoj zemlji ispred njihove pozicije. Zatim je jedne noći drugi vojnik puzao van da bi uklonio ruksak s čovjeka, ostavljajući tijelo iza sebe.
Zarobljeni wagnerovac je ispričao da se prvobitno prijavio u listopadu, ali tada nije bio izabran jer ima hepatitis C. Zatim je 30. prosinca, zbog manjka snaga, Wagner promijenio svoju odluku. Muškarac je poslan na poligone u okupiranoj regiji Luhansk. Svi muškarci u logoru imali su ili hepatitis C, prepoznatljiv po bijeloj narukvici, HIV, prepoznatljiv po crvenoj narukvici, ili oboje.
Wagnerov cilj, što je više puta govorio Jevgenij Prigožin, nije bio toliko zauzeti Bahmut nego što više samljeti ukrajinsku vojsku. Wagnerovci su trenutno u očaju, Prigožin svakodnevno kuka da nemaju dovoljno oružja i da ih Moskva bojkotira, no njihov plan da nanesu veliku štetu ukrajinskoj vojsci je u određenoj mjeri uspio budući da je Ukrajina posljednjih mjeseci poslala neke od svojih najboljih brigada da obrane grad, a mnogi su izginuli.
Takvi gubici u području Bahmuta ugrožavaju mogućnosti Kijeva da pokrenu stratešku protuofenzivu nakon što se bljuzgavica osuši u proljeće i neasfaltirane ceste postanu ponovo prohodne. "Rat ne dobiva strana koja osvaja teritorij, već strana koja uništava naoružane snage protivnika", smatra stariji poručnik Horbatenko, zapovjednik bataljuna Treće brigade Oluja. "Ovdje trošimo previše ofenzivnog potencijala koji će nam biti potreban za probijanje kada se zemlja osuši", zaključio je, kako prenosi Slobodna Dalmacija.