Presuda smrti danas je izvršena nad Williamom Joyceom u zatvoru Njegova Veličanstva u Wandsworthu, objavljeno je 3. siječnja 1946. godine iz zatvora Wandsworth u jugozapadnom Londonu. Ovim formalnim riječima objavljena je egzekucija ozloglašenog nacističkog propagandista Williama Joycea, koji je tijekom Drugog svjetskog rata iz Berlina vodio radijsku emisiju „Germany Calling” (Njemačka zove). William Joyce, poznat kao Lord Haw-Haw, bio je Hitlerovo tajno propagandističko oružje protiv Winstona Churchilla jer su njegove radijske emisije, čiji je cilj bio demoralizirati stanovnike Otoka, slušali milijuni Britanaca.
William Joyce rođen je u New Yorku 1906. godine: njegov otac bio je naturalizirani američki državljanin irskog podrijetla, a majka je bila Britanka. Njegova se obitelj preselila u Galway u Irskoj kada je William imao tri godine, a Joyce je tamo odrastao. Tijekom irskog rata za neovisnost 1921. godine britanska vojska regrutirala ga je kao tinejdžera za kurira, pa je zamalo postao žrtva IRA-e (Irska republikanska armija) na putu iz škole prema kući. Bojeći se za mladićevu sigurnost, vojni časnik koji ga je regrutirao poslao ga je iz Irske u Englesku, gdje je nastavio školovanje.
Incident učvrstio predanost fašističkom pokretu
Joyce je na Birkbeck Collegeu u Londonu upisao povijest i engleski jezik, a tijekom studija očarale su ga fašističke ideje. Kada su ga nakon jednog političkog skupa napali komunisti, zadobio je posjekotinu britvom po desnoj strani lica. Napad je ostavio trajni ožiljak od ušne resice do kuta usta i taj je incident učvrstio Joyceovu mržnju prema komunizmu i predanost fašističkom pokretu. Pridružio se Britanskoj uniji fašista, poznatoj i kao Crne košulje, koju je 1932. godine osnovao aristokrat sir Oswald Mosley. Joyce se istaknuo kao sjajan govornik, ali je nakon sukoba s Mosleyjem 1937. godine osnovao vlastitu političku stranku, Nacionalsocijalističku ligu. Naglašeno antisemitska, ta je stranka imala cilj integrirati njemački nacizam u britansko društvo kako bi stvorila novi oblik britanskog fašizma. Kada je 1939. godine došao u sukob s ostatkom vodstva Nacionalističke lige, Joyce je raspustio stranku i s drugom suprugom Margaret preselio se u Berlin, gdje ga je regrutiralo nacističko Ministarstvo propagande na čelu s Josephom Goebbelsom, kojemu su bili potrebni strani fašisti za širenje nacističke propagande u Velikoj Britaniji i Americi. Joyce je bio idealan kandidat, a u rujnu 1939. godine počeo je voditi emisiju „Njemačka zove”.
Kako piše BBC, Joyceove početne emisije bile su usmjerene na poticanje nepovjerenja britanske javnosti prema njihovoj vladi. Joyceove emisije, koje su uvijek počinjale najavom „Njemačka zove, Njemačka zove”, pozivale su Britance na predaju i krivile Židove za izbijanje rata; imale su zajedljiv, podrugljiv i ponekad prijeteći ton te su bile osmišljene kako bi potkopale britanski moral. Pokušao je uvjeriti britanski narod da britansku radničku klasu ugnjetava zlokobni savez između srednje klase i židovskih poslovnih ljudi više klase, koji su imali kontrolu nad vladom.
Kritizirao je britanskog ratnog premijera Winstona Churchilla, optužujući ga da je zli starac. „Cijeli sustav engleske takozvane demokracije je prijevara. To je razrađeni sustav iluzije, pod kojim možete imati iluziju da birate vlastitu vladu, ali koji u stvarnosti jednostavno osigurava da će ista povlaštena klasa, isti bogati ljudi, vladati Engleskom pod različitim imenima... Vašom nacijom upravljaju... veliki biznisi... vlasnici novina, oportunistički državnici... ljudi poput Churchilla... Camrosea i Rothermerea” – rekao je Joyce u jednoj emisiji. Ubrzo je dobio nadimak Lord Haw-Haw koji mu je prišio radijski kritičar Jonah Barrington.
Optužen za veleizdaju
No, Joyceova emisija postala je nezaobilazna za milijune Britanaca. Studija BBC-a i Mass Observationa, organizacije za društvena istraživanja, iz siječnja 1940. godine otkrila je da ga jedna od šest odraslih osoba u Velikoj Britaniji sluša redovito, a jedna od tri sluša povremeno. Neki su tvrdili da ga slušaju jer su smatrali Joycea duhovitim; drugi jer su htjeli čuti „njemačko gledište” i vijesti koje su možda bile cenzurirane u domaćim britanskim medijima. Dio Joyceove privlačnosti proizašao je iz činjenice da je BBC, slijedeći savjet vlade, na početku rata izbacio svu laganu zabavu iz svojeg radijskog programa, emitirajući samo službeno odobrene vijesti i glazbu poput orguljaških recitala. No kako je rat napredovao, Joyce je gubio velik dio svoje britanske publike.
Nakon što je krajem travnja 1945. godine snimio svoju posljednju emisiju, Joyce je sa suprugom pobjegao u Kuffermühle, malo selo na granici s Danskom. Krajem svibnja 1945. proširile su se glasine da su tihi britanski par koji živi u vikendici u Kuffermühleu Lord Haw-Haw i njegova supruga, a 28. svibnja uočili su ga obavještajni časnici koji su ga uhitili i predali britanskoj obavještajnoj policiji. Odveden je u London na suđenje po tri točke optužnice za veleizdaju te je osuđen na smrt. Bez kajanja, navodno je izjavio: „U smrti kao i u životu, prkosim Židovima koji su uzrokovali ovaj posljednji rat i prkosim moći tame koju oni predstavljaju. Upozoravam britanski narod na razorni imperijalizam Sovjetskog Saveza. Neka Britanija ponovno bude velika i u času najveće opasnosti na Zapadu neka se zastava podigne iz prašine, okrunjena riječima: ‘Unatoč tome ste pobijedili.’ Ponosan sam što umirem za svoje ideale i žao mi je sinova Britanije koji su umrli ne znajući zašto.”
Nakon što je 3. siječnja 1946. godine pogubljen vješanjem, Lord Haw-Haw pokopan je u neoznačenom grobu u zatvorskom krugu. No, trideset godina kasnije njegova kći Heather podnijela je zahtjev da se Joyceovo tijelo ekshumira. Njezin je zahtjev prihvaćen i William Joyce, zloglasni Lord Haw-Haw, pokopan je u Galwayu u Irskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....