Kroz par desetljeća moći ćete se ukrcati na vlak u londonskoj postaji Waterloo, proći ispod La Manchea, nastaviti putovati na istok i na kraju završiti u New Yorku na stanici Grand Central, a da niti jednom niste izašli iz vlaka.
Naime, Rusija je ponovo oživjela projekt gradnje podmorskog tunela ispod 105 kilometara širokog Beringovog prolaza koji dijeli Sibir od Aljaske. Ideja prvi put predložena 2007. godine ponovo je oživjela, a ovaj puta ima realne izglede da bude i ostvarena. Realizacija tunela dodatno je ojačana i povezivanjem postojeće Transibirske željezničke linije s istočnosibirskim gradom Jakutskom . Ta bi pruga u duljini od 805 kilometara treba biti završena 2013. godine.
Tunel, dvostruko dulji od onog koji povezuje Veliku Britaniju i Francusku, dobio je zeleno svjetlo ovog tjedna na konferenciji delegata iz Rusije, SAD-a, Velike Britanije i Kine održanoj upravo u Jakutsku.
Na konferenciji je projekt 'blagoslovljen' od strane dužnosnika iz Kremlja, među kojima je bio i Aleksander Levinthal, zamjenik federalnog predstavnika ruskog predsjednika Dimitrija Medvedeva za dalek istok Rusije.
Cijena izgradnje pruge i tunela povećala se od kada je prvi put predložena izgradnja - od početnik 53 milijarde dolara na 99 milijardi dolara.
Međutim, priča da je povezivanje Sibira i Aljaske prvi put predloženo 2007. godine nije potpuno istinite. Naime, još 1905. godine ruski car Nikola II predložio je sličnu ideju. Međutim, tu su ideju 'ubili' Prvi svjetski rat, ruska revolucija 1917. kao i pogubljenje samog Nikole II 1918.
Ovaj puta Rusi misle ozbiljno, iako će se ostalih 49 američkih saveznih država kao i deset kanadskih provincija još trebati uvjeriti. Cilj nije samo ponuda 'turizma daleko ispod nule' već i otvaranje trgovačkih ruta kojima bi sirovi materijali, kojima Sibir obiluje, lakše dolazili na američko tržište.
Prema navodima nekih stručnjaka potencijal pruge doseže i do 100 milijuna tona tereta godišnje. Drugi pak ističu da bi tunel ispod Beringovog prolaza mogao podnijeti i do tri posto svjetske trgovinske razmjene te generirati oko 11,5 milijardi dolara prometa godišnje, što pak znači vrlo brz povratak sredstava.
Naravno, najveće je pitanje tko će točno dati spomenuti 99 milijardi dolara za izradu, pogotovo u ovim 'mračnim gospodarskim vremenima'. I k tome, riječ je o vrlo teškom građevinskom pothvatu čiju težinu nadmašuje samo i upravo pronalazak novca za financiranje projekta.