Neke stvari ne mogu se drugačije reći nego jednostavno: Američka administracija ima puno zreliju i mudriju reakciju na financijski šok kroz koji je prošla Velika Britanija nakon što je vlada nove premijerke Liz Truss objavila fiskalni plan koji je predviđao rezanje poreza financirano novim zaduživanjem. Nakon dramatičnog pada funte i drastičnog rasta prinosa na britanske obveznice više europskih ministara financija požurilo je cinično kritizirati proračun tamnoputog britanskog ministra financija Kwasija Kwartenga, kao da je nepoznavanjem temeljnih ekonomskih postulata srušio neke ‘prirodne zakone‘ javnih financija te su se naslađivali kako se, eto, pokazuje koliko je Brexit bio loša ideja jer se Britanci više ne mogu sakriti ispod zajedničkog europskog kišobrana.
Kontinentalni kritičari Britanaca pri tome su zaboravili da su javne financije niza članica EU u puno lošijem stanju nego britanske, kao i to da su ekonomski problemi od zadnje financijske krize do pandemije rješavani vrlo sličnim fiskalno-monetarnim recepturama. Za razliku od neoprezno-ciničnih Europljana, američki visoki dužnosnici brzo su shvatili kako se spekulativni napadi na valutu te potres na tržištu državnog duga mogu dogoditi i njima, baš kao Britancima, te su se na sve strane počeli raspitivati koliki su točno rizici takvog financijskog šoka. U traženju odgovora na pitanje može li se tržišni lom nalik onome u Britaniji dogoditi Sjedinjenim Državama angažirano je više američkih institucija, što govori o ozbiljnosti pristupa, kao i činjenica da su isto pitanje postavili usporedno u Federalnim rezervama (centralnoj banci) i Bijeloj kući. New York Times donosi priču baziranu na četiri anonimna izvora iz različitih američkih institucija koji tvrde kako zaključak glasi: Tržišni potop kao u Britaniji moguć je i u Sjedinjenim Državama, iako se ne čini da je lom neposredna opasnost. Takav zaključak ozbiljna je opomena ciničnim europskim javnim dužnosnicima jer su dijelovi eurozone izloženi težim kombiniranim rizicima u odnosu na one s kojima se suočavaju Amerikanci (ili Britanci).
Velika anketa među stručnjacima
U osnovi su donosioci odluka u Bijeloj kući i Federalnim rezervama inicirali široku anketu među ‘vukovima‘ s Wall Streeta i vodećim financijskim ekspertima iz cijelog svijeta s pitanjem može li doći do tržišnog loma u Sjedinjenim Državama, što je pitanje koje se zapravo nameće samo po sebi zbog nagomilanih rizika čak i bez neugodnog britanskog iskustva. Energetska neizvjesnost, pad dioničkih tržišta, inflacija, rast troškova zaduživanja… toksična su kombinacija koja, sasvim logično, može inicirati i financijsku krizu. Trenutačne sentimente na tržištu jednostavno je za NYT opisao Roberto Perli, ekonomist Piper Sandlera, koji je nekoć radio u Fedu: „Na tržištu je puno zabrinutosti, svi govore kako osjećaju da bi se nešto moglo slomiti“.
Jedan od razloga zašto je američka administracija više osviještena o potrebi potrage za odgovorima na teško pitanje jest osobna zabrinutost predsjednika Joea Bidena koji je imao neugodno iskustvo kao potpredsjednik Sjedinjenih Država tijekom zadnje financijske krize, pa je svjestan kako se i u boljim vremenima od trenutačnog lako može zapaliti financijski požar te otrgnuti kontroli. Biden možda nije ekonomski ekspert, ali dobro se sjeća tzv. Velike recesije koja je obilježila jedan Obamin mandat; milijuni su ostali bez posla, a ekonomija se oporavljala bolno sporo nakon iznenađujućeg financijskog loma. Stoga je, piše NYT, zadnjih tjedan američki predsjednik tražio od svojih ekonomskih savjetnika da diskutiraju međusobno i drugim ekspertima ‘britanski scenarij‘ u SAD-u. Vlastite inicijative američkog testiranja spremnosti na financijske šokove imali su i Treasury (pandan europskim ministarstvima financija), kao i Federalne rezerve.
Prelijevanje problema
Za razliku od nadmenih Europljana koji su s visine dijelili lekcije Britancima, predstavnici američkih Federalnih rezervi iskoristili su priliku te su se na marginama nedavnog velikog skupa Svjetske banke i MMF-a u Washingtonu sastali s cijelim nizom investitora i ekonomista. Istraživači Feda imali su za svoje sugovornike tri konkretna pitanja kako bi mogli stratificirati razinu opasnosti za financijski i ekonomski sustav Sjedinjenih Država. Jedno od ta tri pitanja bilo je postoji li u Sjedinjenim Državama neka podcijenjena prijetnja; trgovinska situacija ili imovinska klasa nalik problemima u kojima su se našli britanski mirovinski fondovi. Drugo im je pitanje za eksperte bilo mogu li se prekomorski problemi (japanski, britanski, europski…) preliti u financijski sustav Sjedinjenih Država. Primjerice, ako je Japan tradicionalno bio jedan od najvećih kupaca američkog duga, a japanska valuta sada rapidno pada jer japanska centralna banka i dalje inzistira na ekstremno niskim kamatama, moguće je da će se nastaviti pad japanskog interesa za izdanjima američkog Treasuryja. Kakve bi to moglo imati posljedice na tržište američkog javnog duga? Treće ključno pitanje koje su si nakon britanskog poučka postavili Amerikanci proizašlo je iz drugog pitanja te se odnosi na zabrinjavajući pad likvidnosti na tržištu Treasuryja, koje je istodobno najvažnije globalno tržište duga. Fed je do sada već bio primoran uskakati u pomoć Treasuryju kako bi se održala likvidnost trgovine, ali američki eksperti žele znati je li moguć lom.
Zajednički je zaključak, koji je američka administracija dobila kroz više linija istrage, kako opasnost loma možda nije neposredna, ali je realna. Uostalom, nema jednostavnih odgovora. Tržišta o kojima su razgovarali su ogromna i međusobno povezana te je za shvaćanje trendova potrebna obrada ogromne količine podataka, ali je jasno kako uz planetarno dizanje kamata zbog obrane od inflacije nešto lako može krenuti krivim smjerom.
Ako dođe do nekih tržišnih potresa to bi moglo imati devastirajuće posljedice za javne politike. Primjerice, u slučaju financijskog šoka, Fed bi možda morao odustati od pokušaja zauzdavanja najviše inflacije u zadnjih 40 godina. Trenutačno dižu kamate i puštaju da im se smanjuje iznos američkih državnih obveznica koje drže u bilanci. U slučaju šoka vjerojatno bi ponovo morali pokrenuti masivni program otkupa izdanja Treasuryja, što znači da bi monetarno zatezanje zbog zauzdavanje inflacije više ne bi bio održiv javni narativ.
Otporna ekonomija
Šefica američkog Tresuryja Janet L. Yellen i njezini zamjenici vrlo pažljivo prate svakodnevnu trgovinu američkim državnim dugovima te traže bilo kakve znakove dubljeg stresa koji bi mogao uzrokovati britanski scenarij. Priznaju kako su uočili značajne probleme u trgovini obveznicama Treasuryja, ali još ne vide sistemske opasnosti. Ipak, više dužnosnika izjavilo je kako očekuje da će Fed iznova morati kupovati američke obveznice.
Amerikanci su, bez obzira na to što se pribojavaju financijskog šoka, zadovoljni snagom i živošću američke ekonomije, posebice robusnim tržištem rada te relativno niskom razinom duga kućanstava.
„U ovim izazovnim globalnim vremenima stabilnost je teško naći, ali Sjedinjene Države imaju momentum i otpornost iza svog ekonomskog oporavka, a ta putanja stavlja Sjedinjene Države u jaku poziciju za odgovor na te globalne izazove“, rekao je Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Michael Pyle. EU se ne može pohvaliti takvim momentumom i otpornošću.
Pa ipak, zaključuju u NYT-u, u Sjedinjenim Državama svjesni su kako nema garancija da nešto neće eksplodirati.
Financial Stability Oversight Council, kojim predsjedava Yellen, ovog je mjeseca saslušao više prezentacija o ranjivosti američkog financijskog sustava. Treasury Borrowing Advisory Committee – grupa savjetnika sastavljena od tržišnih sudionika – zamoljen je da ispuni upitnik o mogućnosti da Treasury otkupljuje državne dugove. Dio investitora shvatio je to kao signal da je vrh američkih državnih financija vrlo zabrinut zbog mogućih problema. Uostalom, prva žena američkih financija, Yellen, i sama je izjavila: „Zabrinuti smo zbog gubitka adekvatne likvidnosti na tržištu“.
Među američkim institucijama koje su provjeravale mogućnost trenutačnog financijskog šoka bila je Securities and Exchange Commission.
Ako ništa drugo, čini se da Amerikanci pokušavaju imati koordinirani fiskalni, monetarni i regulatorni odgovor na hipotetski financijski šok, dok su europski ministri financija požurili dijeliti lekcije, iako je niz članica EU izložen osjetno višim financijskim rizicima nego Britanija i SAD. Čak se otvara pitanje mogu li EU i eurozona uopće koordinirano odgovoriti kompleksnim izazovima današnjice, ako se podcjenjuju očigledni rizici.