Među brojnim ruskim postrojbama koje u ovom trenutku ratuju u Ukrajini - uz čečenske borce, redovnu rusku vojsku, elitne padobrance i civilnu Rosgvardiju - najmisterioznija je takozvana Wagner grupa, privatna vojska koja službeno uopće - ne postoji.
Ovisno o izvoru, riječ je o privatnoj vojnoj tvrtki, mreži plaćenika ili de facto privatnoj vojsci ruskog predsjednika Vladimira Putina, a jedino što se znalo sa sigurnošću je da se ona pojavljuje gdjegod se u svijetu treba čuvati ili promicati ruske interese, no bez izravnog uplitanja ruske vojske.
Zapadna je javnost najviše informacija o ovoj paravojnoj skupini dobila od njezinog bivšeg časnika - ruskog veterana Marata Gabidullina, koji je napustio skupinu nakon što se s njom borio u Siriji. Gabidulin, koji danas živi u Parizu, zapadnim je medijima kazao kako je skupinu napustio prvenstveno iz etičkih razloga, a o njezinom djelovanju i svojem iskustvu u njoj napisao je i knjigu objavljenu na ruskom i francuskom.
'Mali zeleni čovječuljci'
Vjeruje se kako je skupina osnovana 2014. godine, te da je njezin osnivač bio ruski veteran čečenskog rata. Skupinu je nazvao Wagner Group, navodno po Richardu Wagneru - omiljenom kompozitoru Adolfa Hitlera.
Zapadne obavještajne službe vjeruju kako su "mali zeleni čovječuljci" - vojnici bez službenih oznaka na uniformama koji su pomagali promoskovskim pobunjenicima u Donbasu osvajati teritorij - dijelom bili i pripadnici Wagner Grupe. No, pored Ukrajine, skupina je prisutna diljem svijeta - od Malija, gdje pomaže vojnoj hunti na vlasti, do Sirije, gdje se bori za sirijskog predsjednika, Bašara al-Asada.
Veteran Wagnera Gabidullin kaže kako je skupina nalik ruskoj vojsci, te da su mnogi njezini vojnici bivši časnici ruske vojske, no da postoje i značajne razlike. "Vrlo je fleksibilna i brzo može promijeniti svoju strukturu", kazao je za NPR. "To je mala vojska, opremljena sa svime. Što ćemo raditi ovisi o našem klijentu".
"U Siriji, jedan od ciljeva bio je brzo postići pobjedu", rekao je Gabidullin o svojem trogodišnjem iskustvu na tamošnjem ratištu.
'To nije skupina, nego brend'
"No, drugi cilj, koji je bio jednako bitan, bio je sakriti gubitke ruske vojske u tom ratu. Zato jer smo htjeli stvoriti sliku snažne ruske vojske koja je postigla pobjedu uz malu cijenu".
Gabidullin tvrdi da je taj dojam i ostvaren, no da se radilo o varci. Stvarna cijena pobjede bila je ogromna, no nitko nikad neće doznati prave brojke. Vojnici Wagner Grupe bili su slani na prve linije bojišnice, tako da su njihovi gubici bili veći od onih redovne vojske, no njihove brojke nitko nije popisivao.
Profesor geopolitike na Sveučilištu Paris 8 Kevin Limonier, jedan od zapadnih stručnjaka koji proučavaju Wagner Grupu, kazao je za NPR kako se zapravo tu uopće ne radi o skupini u klasičnom značenju te riječi, već o tržišnoj marci. "Ona nije skupina, ona je brend", kazao je Limonier i dodao kako ona "ne postoji kao službena organizacija".
Klijentela - autoritarne vođe i militantne skupine
To je, tvrdi Limonier, glavna razlika između Wagnera i ozloglašenog Blackwatera, američke privatne sigurnosne tvrtke koja je ratovala u Iraku i Afganistanu. Blackwater - danas Academi - bila je relativno javna tvrtka koju je osnovao bivši pripadnik mornaričkih specijalnih postrojbi SEAL, Erik Prince. Wagner Grupa je, prema Limonieru, "galaksija organizacija s različitim imenima kojima je teško ući u trag".
Zapadne vlade vjeruju kako skupinu financira Jevgenij Prigožin, Putinov oligarh za kojeg je FBI izdao uhidbeni nalog zbog sumnji da je pokušao utjecati na američke predsjedničke izbore 2016. No, uz svoju široku paletu klijenata, često autoritarnih vođa i militantnih skupina, Wagner je vjerojatno iznimno profitabilan. Stručnjaci ukazuju upravo na operacije ove skupine u Africi, poput Srednjoafričke Republike i Malija.
Misija u Maliju
Limonier kaže kako se Wagner Grupa u Africi bavi s tri primarne zadaće - posao ratovanja i sigurnosti, širenje dezinformacija i informacijsko ratovanje, te iskorištavanje prirodnih dobra Afrike. Francuska televizija France 2 nedavno je emitirala dokumentarac koji je demonstrirao kako ove tri zadaće zajedno ojačavaju korumpirane režime, teroriziraju lokalno stanovništvo, i šire laži.
Francuski su mediji posebito zainteresirani za djelovanje te skupine u Maliju, gdje je francuska vojska donedavno imala čak 5.000 vojnika zaduženih za borbu protiv islamističkih skupina. Te su vojnike stanovnici Malija dočekali širom raširenih ruku 2013. godine, no odnos prema njima počeo se mijenjati nakon državnog udara 2021., a pogotovo kada je hunta koja je preuzela vlast pozvala u pomoć plaćenike Wagner Grupe.
Limonier tvrdi kako su ruski plaćenici širili dezinformacije i optuživali francuske snage da potiču nasilje u regiji. "Kako je Mali bivša francuska kolonija, odnosi s Parizom znaju biti komplicirani", objasnio je. "Francusko prisustvo može izgledati kao nastavak kolonijalne vlasti". Upravo su to, tvrdi, postigli pripadnici Wagner Grupe, iako su neovisni izvori izvještavali kako je upravo ta skupina upletena u nasilne i nezakonite aktivnosti u toj državi.
Opasno istraživanje skupine
Izvještaj UN-a objavljen u svibnju ove godine ukazuje kako je broj civila ubijen u Maliju porastao 324% u odnosu na isto razdoblje prošle godine, dok su kršenja ljudskih prava porasla 150%. U međuvremenu, novinari koji pokušavaju razotkriti zločine Wagner Grupe nalaze se u velikoj opasnosti.
Dok su istraživali aktivnosti Wagner Grupe u Srednjoafričkoj Republici 2018., tri ruska istraživačka novinara ubijena su u zasjedi. Limonier tvrdi kako za pripadnike Wagner Grupe, koji su odrasli u post-sovjetskoj Rusiji, nasilje i smrt nemaju isto značenje kao na zapadu.
Gabidullin opisuje kako se pripadnici skupine moraju brinuti sami za sebe, jer službeno ne postoje. "Osoba koja je dio ove skupine postoji u pravnom vakuumu. Štogod da mu se dogodi, dogodi se", kaže, ali i dodaje da su isto tako oslobođeni svih posljedica - osoba koja "ne postoji" može činiti štogod želi.