Nakon što smo prošli tjedan doznali kako su europski parlamentarci odlučno izglasali zabranu prodaje automobila s dizelskim ili benzinskim pogonom od 2035., sada se otvara pitanje koliko su daleko spremni otići ekološki osviješteni političari te obožavatelji zelene vizije budućnosti jer se već gura teza kako klimatske promjene neće biti zaustavljene ako se ne ograniči pravo raspolaganja osobnim vozilima.
Iako u zabranu svih automobila pogonjenih motorima koji izgaraju dizel i benzin u EU idemo bez odgovora na pitanje zbog čega se onda ne zabrane e-vozila veličine SUV-a jer ona sveukupno ostavljaju veći ugljični otisak nego mali automobili na benzin ili oni s hibridnim pogonom, čini se da već ulazimo u još krupniju ekološku dilemu: Treba li Europski parlament zabraniti ili posebnim uvjetima ograničiti vlasništvo nad automobilima kako bi se ispunili nužni ciljevi zaustavljanja klimatskih promjena? Naime, sve više zelenih eksperata tvrdi da je pametnije ukinuti vlasništvo nad budućim vozilima te uvesti dijeljenje korištenja vozila između više pojedinaca/obitelji ili će nam planet ostati previše zagađen.
Nova dimenzija
To je potpuno nova dimenzija zelenih politika koja ulazi u zonu redefiniranja prava privatnog vlasništva. Konzorcij naprednih kalifornijskih profesora pod kapom Climate Community projekta inzistira na tezi kako povećanje broja e-vozila neće samo po sebi riješiti klimatsku krizu. Oni smatraju da se presudno smanjenje štetnih emisija može smanjiti samo kroz drastičnu redukciju mobilnosti i rudarenja.
U siječnju 2023. Climate Community objavio je rad "Achieving Zero Emmissions with More Mobility and Less Mining" u kojem donose niz procjena odnosno scenarija, a u kojem im je ključna poruka kako uspješni dekarbonizacijski scenarij mora podrazumijevati limitiranje vlasništva nad vozilima.
Ključni problem grupa kalifornijskih profesora definira ovako:
"Ključni aspekt elektrificiranog prijevoza nova je potražnja za metalima, a posebno za najnezamjenjivijim metalom za EV baterije — litijem. Ako se današnja potražnja za električnim vozilima projicira do 2050. godine, potrebe za litijem samo na američkom tržištu električnih vozila zahtijevale bi trostruku količinu litija koja se trenutno proizvodi za cijelo globalno tržište. Ovaj porast potražnje bio bi ispunjen ekspanzijom rudarenja."
Rješenje?
A rješenje tog problema definiraju ovako:
"Ovo izvješće utvrđuje da Sjedinjene Države mogu postići prijevoz s nultim emisijama uz istovremeno ograničavanje količine potrebne eksploatacije litija smanjenjem ovisnosti transportnog sustava o automobilu, smanjenjem veličine baterija za električna vozila i maksimiziranjem recikliranja litija… Povećanje mase i aktivnog prijevoza, kao i smanjenje putničkih vozila čine sigurnije zajednice. Smanjenje veličine osobnih vozila također može učiniti ceste daleko sigurnijima jer manji automobili imaju manje i manje teške sudare. Bržim, sigurnijim i praktičnijim autobusnim rutama, podzemnom željeznicom i električnim biciklima nesrazmjerno će se podržati članovi zajednice s niskim primanjima i nebijelci — za koje je vjerojatnije da će živjeti blizu područja s velikim prometom i snositi zdravstvene probleme okoliša zbog relativno lošije kvalitete zraka u usporedbi s kolegama s višim prihodima i bijelcima."
Ambiciozni kalifornijski profesori ne bi stali samo na limitiranju vlasništva nad automobilima i smanjivanju automobila kako bi zaustavili klimatske promjene. Oni se zalažu i za to da se što više ljudi smjesti u ionako gusto naseljene urbane sredine:
"Naša otkrića pokazuju da su smanjenje ovisnosti o privatnim vozilima, zgušnjavanje predgrađa niske gustoće, istovremeno omogućavanje većem broju ljudi da živi u postojećim urbanim prostorima visoke gustoće, te poboljšanje učinkovitosti električnih vozila i smanjenje veličina baterija najučinkovitiji putevi za smanjenje buduće potražnje za litijem."
Trenutačno je dojam kako zamisli ekološki/klimatski osviještenih znanstvenika relativno lako dobivaju podršku američkih i europskih političara.
Može se pretpostaviti da će se i dio zamisli o limitiranju prava vlasništva nad osobnim vozilima naročito dopasti dijelu političke ljevice koja pati od marksističke nostalgije.