Točno u 15 sati i 35 minuta proglašeno je kako je za novog, 46. patrijarha SPC-a - zagrebačko -ljubljanski mitropolit Porfirije (Perić), za kojeg se, od samog početka nagađalo da je jedan od najvećih, uz bačkog episkopa Irineja (Bulović) kandidata za poglavara SPC-a.
Patrijarh je izabran tzv. "apostolskim ždrijebom". Nakon što se odrede imena trojice kandidata koji su dobili natpolovičnu većinu glasova arhijereja, dolazi do "apostolskog ždrijeba". Naime, izbor se prepušta "božjoj volji" jer se imena trojice kandidata upisuju u posebne kuverte koje se umeću u Evanđelje da bi se potom izvukla jedna kuvertu u kojoj je upisano novog patrijarha.
Ovog puta Božja volja bila,je naklonjena "našem" Porfiriju, a ostala dvojica, suparnika, su bili episkop bački Irinej te banjalučki vladika Jefrem te tako nakon gotovo tri mjeseca, nakon smrti patrijarha Irineja (umro je od covida-19 20. studenog 2020 godine) izabran novi poglavar jedna od najvećih pravoslavnih Crkava u Europi.
Političko i vjersko pitanje
No, ovaj izbor novog patrijarha, nije samo "vjerska" ili "crkveno - administrativna" stvar nego i vrlo osjetljivo političko pitanje, jer je, kako kažu mnogu analitičari u Srbiji, odabir novog poglavara SPC-a iznimno je važan i za vladajući režim predsjednika Aleksandra Vučića. Naime, zbog delikatne situacije u kojoj se Srbija nalazi, pogotovo kada su u pitanju odluke oko Kosova, uplitanja u stanje u Crnoj Gori te stalne najave mogućeg posjeta pape Franje Srbiji, Vučiću kao nasušni kruh treba podrška SPC-a.
Crkveni krugovi žestoko se protive bilo kakvom popuštanju oko Kosova, traže jači pritiska na Crnu Goru, mada neki srpski analitičari tvrde da Porfirije nema tako tvrdi stav oko Kosova. Inače, bivši patrijarh Irinej bio je i izrazito protiv posjeta pape Franje, kojeg Vučić zbog vlastite političke promocije zagovara, a sada bi u patrijarhu Porfiriju, kao poborniku ekumenizma, mogao dobiti podršku i saveznika po tom pitanju. Predsjednik Vučić se uvijek oslanjao i tražio podršku SPC-a, a poznato je da ni jedno važno političku odluku nije donio bez, naglašene, konzultacije s bivšim patrijarhom Irinejem te, želi da na čelu SPC-a, također ima sebi politički bliskog čovjeka, uz čiju bi pomoć lakše donosio i neke očekivane nepopularne odluke od nacionalnog značaja, koje ga, čini se u bliskoj budućnosti očekuju, kako bi amortizirao moguće nezadovoljstvo, a spriječio da mu tako važna institucija bude oporba, kako su najavljivali neki drugi mogući kandidati, poput vladike Grigorija.
Mnoge kontroverze
Sam izbor, izazvao je mnoge kontroverze u srbijanskom društvu - prvo dan pred odluku, simpatizeri disidentskog i protuvučićevskog vladike Grigorija episkopa Düsseldorfa i cijele Njemačke te episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija iz Crnogorsko primorske mitropolije (podružnice SPC-a u Crnoj Gori i nakon smrti mitropolita Amfilohija najjača prosrpska crkveno-politička figura u toj zemlji) okupili su se pred hramom svetog Save da mi daju podršku, a provučićevski mediji (takvih je u Srbiji većina), koji već mjesecima vode žestoki difamatorski rat protiv njih, odmah su izašli s naslovnicama da "Grigorije i Joanikije žele puč u SPC-u" te da su pristalice došle po njihovom nalogu "kako bi ovakvim besramnim provokacijama izvršile pritisak pred izbor novog patrijarha".
Druga, sporna situacija je da se,po prvi put patrijarh birao u kripti hrama Svetog Save na beogradskom Vračaru, a ne u zgradi Patrijaršije (navodno zbog antipandemijskih mjera), ali neki beogradski mediji, navodili su da u gradu nema mjesta koje je pokriveno s više kamera i mikrofona od te kripte (doduše iz SPC-a su poručili da će one biti isključene, ali opreza nikada ne manjka).
Treći sporni moment jest činjenica da je Sinod za domaćine izbornog "procesa" odredio vladiku Jovana šumadijskog te vikarnog episkopa remezijanskog Stefana inače duhovnika bliskog Vučićevog suradnika i ministra vanjskih poslova Nikole Selakovića, što samo pojačava sumnju javnosti da predsjednik Vučiću itekako stalo do izbora "podobnog" novog patrijarha.