U nastavku donosimo:
- dileme zaljevskih čelnika između Washingtona i moćnog susjeda te političke cijene svake opcije
- poruke i pritiske aktera poput Donalda Trumpa i Lindseyja Grahama te odjek u zaljevskim prijestolnicama
- procjene stručnjaka kao što su Hasan Alhasan (IISS) i Bader Al Saif o sigurnosnim rizicima i posljedicama
- što udari na energetiku i desalinizaciju znače za opskrbu, tržišta i svakodnevicu u Zaljevu
- mogućnosti uključivanja od ograničene potpore do ciljanih udara, uz naglasak na odvraćanje i regionalne crvene linije
Otkako je započeo američko-izraelski rat protiv Irana, države Zaljeva suočavaju se s udarima iranskih projektila i dronova, što stavlja njihove čelnike pred nezavidan izbor - naljutiti SAD, svog najbližeg saveznika i jamca sigurnosti, ili se suočiti s rizikom bijesa moćnog susjeda s kojim će morati živjeti još dugo nakon završetka rata.
Tijekom vikenda, Iranska revolucionarna garda (IRGC) priznala je da je oko 40 posto njezine vatrene moći bilo ispaljeno na Izrael, dok je većina udara bila usmjerena na njegove arapske susjede - prema državama Zaljeva ispaljeno je više od 2000 projektila.
K tome, čini se da obje strane u sukobu koriste napade na države Zaljeva u svoju korist - Iran se nada da će napadima na njih potaknuti njihovo udaljavanje od Washingtona, dok se čini da SAD i Izrael koriste iranske napade kako bi izvršili pritisak na arapske vlade u tim zemljama da se pridruže ratu.
Kamal Harrazi, ključni savjetnik za vanjsku politiku iranskog vrhovnog vođe, rekao je za CNN da će se napadi nastaviti, u pokušaju da se države Zaljeva potaknu da uvjere američkog predsjednika Donalda Trumpa da se povuče iz sukoba. Prošlog tjedna Trump je za CNN izjavio da je gledati kako američki arapski saveznici trpe iranske napade bilo "najveće iznenađenje" rata, dodajući da su ti napadi potaknuli države Zaljeva da "inzistiraju na sudjelovanju".
SAD će otići, susjed će ostati
Ipak, arapske države u Perzijskom zaljevu više su puta poručile da nemaju nikakvu želju uključiti se u rat. Republikanski senator i Trumpov gorljivi saveznik Lindsey Graham bio je najizravniji u pritisku na arapske saveznike Washingtona da im se pridruže u obračunu s Iranom. Nakon putovanja u Izrael, zapitao se zašto bi SAD trebao braniti partnere poput Saudijske Arabije koji odbijaju sudjelovati u onome što je opisao kao zajedničku borbu protiv Irana. Ako to ne učine, "uslijedit će posljedice", upozorio je on.
Regionalni čelnici uglavnom su izbjegavali javno odgovarati na takav pritisak, no milijarder i poslovni magnat iz Dubaija, Khalaf Al Habtoor, dao je naslutiti kakvo je raspoloženje u Zaljevu u odgovoru na Grahamove komentare. "Vrlo dobro znamo zašto smo pod napadom, a također znamo tko je cijelu regiju uvukao u ovu opasnu eskalaciju, a da nije konzultirao one koje naziva svojim ‘saveznicima‘ u regiji", napisao je on na X-u, da bi kasnije objavu izbrisao.
Države Zaljeva iznimno su oprezne prema mogućnosti da budu uvučene u rat širih razmjera, čije bi dugoročne posljedice na kraju možda morale snositi same. U Zaljevu, naime, postoji osjećaj da je, ulaskom u rat s Iranom, Trumpova administracija dala prednost sigurnosti Izraela u odnosu na sigurnost svojih arapskih saveznika, objašnjava Hasan Alhasan, viši suradnik za politiku Bliskog istoka pri Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS). "To nepovjerenje vjerojatno će biti prepreka da se države Zaljeva pridruže ofenzivnoj akciji", rekao je on.
IEA: Ovo je najveći slom opskrbe nafte u povijesti
Države Zaljeva itekako su svjesne teškog položaja u kojem se nalaze. "Na kraju dana, vi ste susjedi", rekao je jedan dužnosnik Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) za CNN, misleći pritom na iranskog susjeda. Odnosi s Teheranom na kraju će se morati normalizirati, čak i ako će trebati desetljeća da se ponovno popuni "ogromni jaz nepovjerenja", dodao je neimenovani dužnosnik.
Američke snage će se na kraju "spakirati i otići" s Bliskog istoka, dok će Iran ostati trajni susjed, ističe Bader Al Saif, profesor povijesti na Sveučilištu u Kuvajtu. "Otišli su iz Afganistana. Odlaze iz Iraka i napustit će i našu regiju. Zato moramo stvari uzeti u svoje ruke", rekao je.
Neke manje države Zaljeva možda također čekaju da vide kako će reagirati Saudijska Arabija. Ta je kraljevina regionalna sila, a njezine odluke mogle bi odrediti hoće li je drugi slijediti. No, ulazak u sukob mogao bi prisiliti Rijad da se bori na više frontova, uključujući i onaj duž svoje južne granice s Jemenom, gdje su šijitski pobunjenici Hutisti, koje podržava Teheran, tek nedavno smanjili opseg višegodišnjih napada na saudijski teritorij.
Opcije uključenja
Među arapskim državama Zaljeva koje je gađao Iran, Saudijska Arabija jedina ima svoje obale na Crvenom moru, što joj pruža izvoznu rutu koja zaobilazi Hormuški tjesnac. No i ta je ruta ranjiva na iranske saveznike. Hutisti su ranije ometali pomorski promet kroz tjesnac Bab al-Mandab - usko grlo koje povezuje Crveno more s globalnim pomorskim rutama - i mogli bi ga ponovno ugroziti ako sukob eskalira.
Alhasan kaže da države Zaljeva moraju odvagnuti rizike ulaska u rat naspram troška toga da ostanu po strani, upozorivši da bi neaktivnost mogla oslabiti odvraćanje i povećati vjerojatnost budućih iranskih napada. One bi mogle podržati američke operacije otvaranjem svojeg zračnog prostora i baza, što je, prema njegovim riječima, "najmanje eskalacijska opcija". Također bi mogle gađati iranske lokacije za lansiranje projektila i dronova ili dodatno eskalirati napadima na infrastrukturu - "rafinerija za rafineriju".
Ipak, vlade država Zaljeva, kako kaže, vjerojatno bi intervenirale prvenstveno s ciljem ponovne uspostave odvraćanja i brzog završetka sukoba, dok se čini da su SAD i Izrael usredotočeni na uništavanje iranskih vojnih sposobnosti.
Još jedna briga za države Zaljeva su uzajamni udari na ključnu civilnu infrastrukturu. Tijekom vikenda pogođena su desalinizacijska postrojenja na iranskom otoku Qeshm, nakon čega je Iran uzvratio oštetivši dronom postrojenje za desalinizaciju u Bahreinu. Taj je događaj povećao bojazan diljem Zaljeva da bi se rat mogao proširiti i na vodnu infrastrukturu u regiji, koja je u velikoj mjeri ovisna o desalinizaciji. Pustinjske države Zaljeva čine manje od jedan posto svjetskog stanovništva, ali raspolažu otprilike polovicom svjetskih kapaciteta za desalinizaciju. Iranski protunapad na vodnu infrastrukturu mogao bi ozbiljno poremetiti opskrbu u regiji koja je gotovo potpuno ovisna o desaliniziranoj vodi.
Perzijski zaljev je glavna prednost Irana. A Teheran je, nakon nafte, naciljao još jedan resurs
Pozivajući se na izraelskog dužnosnika, Jerusalem Post je u nedjelju izvijestio da su UAE odgovorni za napad na iransko postrojenje, što bi, ako je istina, bio njihov prvi napad na Iran tijekom rata. Demantiji iz UAE-a stigli su brzo - dužnosnici su poručili da je stav Abu Dhabija u ratu isključivo obrambeni i da će takav i ostati, istovremeno naglasivši pravo zemlje da brani svoj suverenitet.
Anwar Gargash, savjetnik predsjednika UAE-a, rekao je da Abu Dhabi "neće biti uvučen u eskalaciju", a Jerusalem Post je kasnije citirao izvor blizak UAE-u koji je optužio izraelske dužnosnike za širenje "glasina".
Iranska strategija i opasnost nečinjenja
U međuvremenu, postoje znakovi da bi iranska strategija mogla imati učinka. Isporuke energenata kroz Hormuški tjesnac, uski plovni put koji povezuje Perzijski zaljev s globalnim tržištima, gotovo su potpuno stale, čime je ugroženo praktički oko petine svjetske opskrbe naftom.
Ovaj poremećaj izazvao je ono što analitičari već nazivaju najvećim naftnim šokom u povijesti, potaknuvši rast cijena goriva u Sjedinjenim Državama. Iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči u ponedjeljak je pokušao dodatno pojačati taj pritisak, izravno se obraćajući američkim biračima. "Krivnja za rast cijena goriva, skuplje hipotekarne kredite i potopljene mirovinske fondove 401(k), u potpunosti leži na Izraelu i njegovim poslušnicima u Washingtonu", napisao je on na X-u.
Samo nekoliko dana nakon što je Iran krenuo s napadima na države Zaljeva, tvrtka QatarEnergy - koja čini oko 20 posto globalne opskrbe ukapljenim prirodnim plinom (LNG) - zaustavila je proizvodnju nakon napada na svoja postrojenja, što je uzrokovalo skok cijena plina u Europi za gotovo 50 posto. Katarski ministar energetike upozorio je da bi cijena nafte mogla porasti na oko 150 dolara po barelu, ako sukob nastavi ometati izvoz iz Zaljeva.
U međuvremenu, neki od Trumpovih arapskih saveznika u Zaljevu preispituju inozemna ulaganja dok rat opterećuje njihova gospodarstva, rekao je jedan dužnosnik iz zemlje Zaljeva za CNN, samo nekoliko mjeseci nakon što je predsjednik počeo davati obećanja o ulaganjima iz regije u vrijednosti od nekoliko bilijuna dolara kao veliku ekonomsku pobjedu.
Ipak, čak i dok sukob potresa globalna tržišta i gospodarstva Zaljeva, regionalne vlade i dalje nerado ulaze u rat koji ne kontroliraju, oprezne prema mogućnosti da budu uvučene u sukob čijim bi posljedicama možda morale upravljati još dugo nakon što se vanjske sile povuku. "Ipak, postoji rizik od nečinjenja", ističe Alhasan. "Koliko dugo Zaljev može sjediti po strani i podnositi napade? Nečinjenje nije bez rizika", upozorio je on.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....