Valerij Zalužni, aktualni ukrajinski veleposlanik u Ujedinjenoj Kraljevini i bivši vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine, koji je nedavno, barem prema izvorima Ukrajinske pravde, na izravno pitanje predsjednika Volodimira Zelenskog hoće li se kandidirati ako se predsjednički izbori održe na jesen, odgovorio: „Da”, objavio je u konzervativnom britanskom dnevniku The Telegraph tekst u kojem upozorava kako se, unatoč ruskim problemima na bojištu i uspješnosti ukrajinskih dalekometnih udara na energetsku infrastrukturu, ne smije pretpostavljati da je Rusija izgubila rat.
Sve veći broj zapadnih analitičara, navodi ovaj među Ukrajincima iznimno popularni general, smatra da je Rusija zapravo već izgubila rat. Kao dokaz tomu navode uspješne ukrajinske napade na logističke kapacitete, udare na ključnu infrastrukturu te postupno slabljenje ruskog vojnog položaja, zaključujući da se sukob približava svome kraju. No takvo tumačenje, upozorava, predstavlja opasno pogrešno razumijevanje rata. Ono odražava sklonost da se događaji promatraju kroz prizmu pojedinačnih uspjeha na bojištu, umjesto kroz širu stratešku sliku.
Moderno ratovanje, kako navodi, više ne nagrađuje taktičke pobjede na način na koji je to nekoć činilo. Napredak u tehnologiji bespilotnih letjelica, preciznog naoružanja i sustava nadzora temeljito je promijenio bojište, čineći odlučujuće proboje iznimno teškima za obje strane. Ovo više nije rat brzih manevara. Ovo je rat iscrpljivanja. Svaki taktički dobitak danas dolazi uz iznimno visoku cijenu. Položaje se može zauzeti, ali njihovo zadržavanje, dovođenje pojačanja i evakuacija ranjenika postali su sve teži zbog neprekidnog nadzora bespilotnim letjelicama.
Uspjeh na bojištu mjeri se metrima, a ne kilometrima, i često se postiže po cijeni koja je nerazmjerna njegovoj stvarnoj strateškoj vrijednosti. Isto vrijedi i za područja izvan prve linije bojišta. Sve učinkovitiji ukrajinski napadi na rusku logistiku i ključnu infrastrukturu Moskvi su nanijeli stvarne gubitke. Međutim, takvi su napadi skupi, tehnološki zahtjevni i u konačnici obostrani. Rusija, kako navodi, i dalje zadržava sposobnost uzvratiti jednakom ili čak većom snagom. Nijedna strana ne može računati da će ovakav oblik ratovanja dovesti do odlučujućeg strateškog ishoda. Bojište je stoga doseglo stanje koje se može opisati kao svojevrsna ravnoteža.
Je li Rusija izgubila?
Rusija nema vojne kapacitete za potpuno osvajanje Ukrajine, ali jednako tako, ističe, Ukrajina trenutačno ne raspolaže sredstvima kojima bi isključivo vojnom silom oslobodila sav okupirani teritorij. Vojna ravnoteža postala je stanje međusobnog onemogućavanja, a ne odlučujuće pobjede.
„Je li Rusija, dakle, izgubila? Ako se kao mjerilo uzme pitanje je li Kremlj ostvario svoje izvorne političke ciljeve, odgovor je očito niječan. No, poraz podrazumijeva više od neuspjeha u ostvarivanju početnih ambicija. Rusija i dalje vodi rat, drži pod okupacijom znatan dio ukrajinskoga teritorija i nije pokazala nikakvu namjeru završiti sukob pod uvjetima koji bi predstavljali priznanje poraza”, navodi Zalužni.
S druge strane, upozorava, ni Ukrajina još ne može proglasiti potpunu pobjedu. Kijiv je spriječio Rusiju u ostvarenju njezinih glavnih ciljeva te nanio ozbiljne štete ruskom gospodarstvu i vojsci, no i dalje u velikoj mjeri ovisi o zapadnoj financijskoj pomoći, vojnoj opremi i tehnološkoj potpori, dok se istodobno suočava sa sve većim unutarnjim pritiscima.
A Moskva je, kako navodi, toga svjesna. Njezina se strategija sve više temelji ne na brzom napredovanju, nego na gospodarskom, vojnom i psihološkom iscrpljivanju Ukrajine. Rusija i dalje raspolaže većim pričuvama ljudstva i snažnijim industrijskim kapacitetima u nekoliko ključnih sektora, uključujući proizvodnju balističkih projektila. Protuzračna obrana sama po sebi ne može u potpunosti neutralizirati tu prednost.
Druga presudna varijabla je međunarodna potpora – sposobnost Ukrajine da nastavi voditi rat, kako ističe, u velikoj mjeri ovisi o kontinuiranoj pomoći njezinih saveznika, a upravo se na tom području pojavljuju zabrinjavajući znakovi zamora. Političke promjene u Washingtonu i trajne podjele unutar Europe otvaraju opravdana pitanja o tome može li se sadašnja razina potpore održavati neograničeno dugo. Diplomatski sastanci na vrhu i pažljivo režirane demonstracije zajedništva imaju simboličku vrijednost, ali ne znače nužno i trajno političko jedinstvo potrebno za dugotrajno suprotstavljanje Rusiji.
„Zbog toga se rat više ne može procjenjivati prvenstveno prema pomacima na bojištu. Linija bojišnice i dalje ima veliku vojnu važnost, osobito u kontekstu budućih teritorijalnih dogovora, ali više nije jedini pokazatelj strateškog uspjeha. Sukob se proširio na područje logistike, industrijskih kapaciteta, kritične infrastrukture, protuzračne obrane i, u konačnici, otpornosti društva. Čak je i sam pojam teritorija postao znatno složeniji nego u prvim fazama invazije. Kopneni koridor koji povezuje Rusiju s Krimom nekoć se smatrao jednim od najvažnijih strateških dobitaka Moskve. Međutim, razvoj sposobnosti za napade velikog dometa i ratovanja bespilotnim letjelicama postupno je umanjio njegovu vrijednost”, navodi Zalužni.
Na prvu vijest zvuči sjajno za Kijev. Ali, s Patriotima postoji veliki problem...
Neprestani napadi na opskrbne pravce uz Azovsko more povećali su logistički pritisak na Krim i otvorili ozbiljna pitanja o dugoročnoj održivosti ruske kontrole nad tim područjem. Nestašice goriva i poremećaji u opskrbi civilnog stanovništva pokazuju da sama fizička okupacija više ne jamči stratešku sigurnost. Takvi pritisci, navodi, jačaju ukrajinsku poziciju u svim budućim pregovorima, no ne uklanjaju rizike s kojima se suočava sama Ukrajina. Ruski napadi na ukrajinske gradove i kritičnu infrastrukturu nastavit će se, zbog čega će ulaganja u protuzračnu obranu i otpornost civilnog društva biti jednako važna kao i uspjesi na bojištu.
‘Tko je spreman ponuditi stratešku viziju?‘
Također, ratovi iscrpljivanja ne stvaraju jasne pobjednike u klasičnom smislu, nego se odlučuju izdržljivošću. Presudno pitanje nije tko će zauzeti iduće selo ili uništiti sljedeće skladište streljiva. Ključno je koje će društvo moći dulje podnositi gospodarski, vojni i psihološki teret dugotrajnog sukoba, uz istodobno očuvanje međunarodne potpore potrebne za njegovo vođenje. Upravo će to, a ne pojedinačni taktički uspjeh, odrediti kako i kada će ovaj rat završiti.
Također smatra kako je previše analitičara i dalje usredotočeno na svakodnevna pomicanja bojišnice, zbog čega postoji opasnost da izgube iz vida širu stratešku stvarnost. Kada se govori o završetku rata, rasprava se ponovno vraća na NATO. Ukrajina, navodi, ima sve razloge biti zahvalna na potpori koju su članice NATO-a pružile i koju nastavljaju pružati. No poštovanje prema Savezu ne bi smjelo spriječiti iskrenu procjenu njegovih slabosti.
Naime, rat u Ukrajini, ističe, otvorio je neugodna pitanja o tome je li NATO uopće spreman za sukobe 21. stoljeća. Središnji problem nije samo vojna sposobnost, nego i strateška kultura. NATO je nastao na vrhuncu Hladnoga rata, kada je njegova temeljna zadaća bila odvraćanje Sovjetskoga Saveza uz istodobno sprječavanje izravnog sukoba nuklearnih sila. Izbjegavanje eskalacije postalo je temeljno načelo na kojem je Savez izgrađen, smatra Zalužni. A takav način razmišljanja i danas je duboko ukorijenjen – Savez ostaje nezamjenjiv, ali institucije oblikovane za jedno povijesno razdoblje ne mogu pretpostaviti da su automatski prilagođene zahtjevima nekoga drugog.
„Priroda ratovanja dramatično se promijenila. Tehnologija bespilotnih letjelica, precizni udari, kibernetičko ratovanje i iznimno brz tehnološki razvoj zahtijevaju drukčiji pristup odvraćanju i kolektivnoj obrani. Sigurnosna arhitektura koja se prvenstveno temelji na upravljanju krizama, umjesto na oblikovanju njihovih ishoda, riskira zaostajanje za stvarnošću suvremenih sukoba. Buduća sigurnost Europe u konačnici neće ovisiti samo o onima koji su spremni braniti se, nego i o onima koji su spremni ponuditi novu stratešku viziju kontinenta. Ukrajina je pokazala da je spremna učiniti ono prvo. Pitanje na koje još nema odgovora glasi: Tko je spreman učiniti ono drugo?”, zaključuje Zalužni za The Telegraph.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....