"Tko je Putin? Nekim promatračima odgovor je bio jednostavan: Putin je ono što je oduvijek bio - korumpirani, pohlepni i autoritarni vođa gladan moći", tako počinje knjiga koju je 2014. godine objavio utjecajni američki Brookings institut. Potpisuju je Fiona Hill, jedna od najboljih poznavateljica ruskog predsjednika, i Clifford G. Gady.
Što je putinizam?
Vladimir Putin je najopasniji državnik na svijetu ovog trenutka, čovjek opasnih namjera koji nije strateg, nego oportunist, lider koji pristaje samo na ishode koji odgovaraju igri nulte sume, dakle da on uvijek bude dobitnik, a druga strana gubitnik. Više od dvadeset godina na vlasti bilo je dovoljno da se može definirati "putinizam", model vlasti koji karakterizira jaka korporativna država s kultom suvereniteta. Oslanja se na umjereni populizam utemeljen na snažnoj socijalnoj i patriotskoj retorici u kojoj će notorne tradicionalne vrijednosti - obitelj, red, duhovnost - činiti moralno neprihvatljivim biti u manjini ili izvan uspostavljenih temelja.
Thomas Friedman, kolumnist The New York Timesa, sažeo je temeljnu ocjenu Putinove osobnosti nakon prve invazije Ukrajine 2014. godine: "Nastoji obnoviti rusko carsko carstvo i uspostaviti istu ‘sferu utjecaja‘ koju je Rusija imala u srednjoj Europi u doba careva".
‘Rusiju um ne dokuči‘
Hill i Gady mudro u knjizi navode da "Putin sam daje naslutiti da je poput Rusije kako ju u poznatom stihu opisuje pjesnik Fjodor Tjutčev: ‘Rusiju um ne dokuči‘".
U tom je duhu o Putinu i Rusiji pričao The Financial Timesu poznati povjesničar Timothy Snyder, jedan od najboljih poznavatelja Srednje i Istočne Europe.
"Naše pogrešno tumačenje Rusije je duboko. Vrlo duboko", rekao je Snyder novinaru na ručku u Beču gdje boravi velik dio vremena. Nedostatak povijesne jasnoće kad je riječ o Rusiji smrtonosna je pogreška i nastavlja biti u srži našeg pogrešnog tumačenja Putina, prenosi nam novinar Sam Jones povjesničarove riječi. Snyder osuđuje našu stalnu usredotočenost na "pragmatična" rješenja sukoba i konceptualiziranje Putina kao neke vrste ciničnog, ali u konačnici relativnog moćnog političara u zapadnom obliku. Putinove radikalne ideje su u našoj analizi katastrofalno minimizirane, smatra Snyder.
"Ideje su, pokazalo se, važne. Sve donedavno [zapadne] političke rasprave o Putinu bile su oblikovane našim vlastitim idejama o tehnokraciji, pragmatizmu i stabilnosti - kategorijama za koje mislim da su već iscrpljene", prenosi FT.
Američki povjesničar smatra da je trenutak obrata bio Putinov povratak na predsjednički položaj 2012. godine, nakon što je četiri godine bio premijer, a Dmitrij Medvedev je bio predsjednikom vodeći razgovore sa svjetskim čelnicima.
"Tad je već pokazao jasan svjetonazor koji smo konačno shvatili od veljače 2022. godine (24. dana tog mjeseca počinje agresija), a prema kojem nije riječ o državama, nego o civilizacijama; ne radi se o interesima, već o misijama".
Teza je intrigantna jer i mađarski premijer Viktor Orbán nakon povratka na vlast (2010. godine) postaje radikalni desničar. Može se podvrgnuti i kritici jer se Putin našao potpuno nepripremljen kad su izbili nemiri u Ukrajini 2013. godine te su potezi koje je povukao bili posljedica prilike koja se pružila sama od sebe - vacuum moći nastao nakon bijega dotadašnjeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča u Rusiju pred prosvjednicima. Tek nakon pandemije će Putin izroniti s tezama o nepostojanju Ukrajine. Složiti se lako s tezom o misiji jer je Putin odlučio smjestiti se u niz velikih ruskih čelnika, Petra Velikog, Ivana Groznog i Katarine Velike (možda mu je problem što nikako da si kroz parlament progura dodatak imenu - Veliki).
Nije samo Putinov rat
Američki povjesničar smatra da ovo nije rat Vladimira Putina, nego Rusije.
"Ovaj rat vodi mnogo ljudi koji se ne zovu Vladimir Putin. Osoba koja je pritisnula gumb za ispaljivanje projektila na Kramatorsk koji je ubio Victoriju [Amelinu, ukrajinsku spisateljicu, Snyderovu prijateljicu] i tu djecu... Deseci tisuća ruskih vojnika koji se sad bore i ubijaju u Ukrajini...". To je moralna, ali i empirijska točka, dodaje.
"Putin će umrijeti, a kad umre, je li to trenutak kad je sve ostalo oprošteno? Svi zločini? Deportacije, otmice djece, silovanja žena, kastracije muškaraca, ubojstva ukrajinske elite? Kako se išta od toga može procesuirati prema ideji da je ovo samo njegov rat?".
Dodati tome valja da je u Rusiji bilo prosvjeda protiv rata, da su silom ugušeni, ali da većina stanovništva i dalje podržava Putina i rat, kako potvrđuju i neovisna istraživanja Levada centra koji je Kremlj proglasio stranom agenturom. Istraživanja početkom ovog stoljeća potvrdila su da je većini stanovništva važnije da Rusija bude velika sila, nego da imaju zajamčena ljudska prava i demokratski sustav, što je trajno obilježje javnosti.
Snyder razgovor zaključuje stavom da Zapad nije svjestan da u Rusiji ne vidi zrcalnu sliku svoje nacionalne države.
"To je drugačija paradigma moći, vođena Weberovim pojmovima karizmatičnog vodstva", kaže Snyder.
"Elita je ukrala novac, zakoni su korumpirani, a u životima većine Rusa gotovo da i nema društvene mobilnosti ili mogućnosti promjene, tako da vanjska politika mora kompenzirati i osigurati sirov materijal, scenografiju, upravljanja".