Ukrajinski vojni čelnici hitno zahtijevaju čim više topništva prije pokretanja željno iščekivane protuofenzive u Hersonu. Herson ima simboličku i stratešku važnost, no rizik ulaska u ofenzivu bez zaleđa teške artiljerije ne dolazi u obzir. Zapadni saveznici i vlada u Kijevu jedva čekaju početak dugoočekivanog napada na ruske položaje, no časnici na terenu ne žele ništa prepustiti iznenađenju i slučaju: hoće nadmoćne snage i vatrenu moć prije daljnjeg napredovanja.
Lako je vidjeti zašto, piše Telegraph. Dio oko Hersona poljoprivredna je, otvorena zemlja, bez zaklona i eventualnih skloništa. Niti je idealno za obranu položaja, niti za napad. Ne paše ni Ukrajincima ni Rusima.
Uostalom, prošli su mjeseci otkako je na ovom terenu postignut nekakav značajan napredak. Ukrajinske snage isprva su zadržale rusko napredovanje prema predgrađu Hersona. Naposljetku su, opkoljeni i okruženi ruskim trupama, bili prisiljeni napustiti grad kako bi konsolidirali svoju obranu zapadnije.
Smješten na desnoj obali donjeg toka rijeke Dnjepar, Herson je prvi veći i jedini regionalni glavni grad koji je pao u ruke ruskih snaga još od invazije u veljači. Sada se čini da su ruske snage ovdje ranjivije nego na drugim frontama, s procijenjenih 20 tisuća vojnika koji se nalaze u džepu zapadno od rijeke.
Ponovno zauzimanje Hersona dokazalo bi Ukrajincima u drugim okupiranim gradovima da se mogu osloboditi. Napredak na ovom teritoriju sigurno bi umirio i zapadne saveznike koji bi se, suočeni s rastućim cijenama energije i rastućom inflacijom u nacionalnim ekonomijama, mogli odmoriti od pružanja skupe potpore ratu koji svakim danom prijeti da se zaključa u pat poziciju.
Analitičari računaju da su ukrajinskim snagama potrebne nove mehanizirane i tenkovske brigade s tim da bi svaka trebala imati oko 4 tisuće ljudi. Tako procjenjuje londonski Međunarodni institut za strateške studije.
Sve manje od toga značilo bi teške, neodržive gubitke za Ukrajinu. Posljednjih mjeseci mnogo se govorilo o tome kako su visokomobilni topnički raketni sustavi većeg dometa, poput američkog HIMARS-a i britanskog M270, promijenili narav rata. Ukrajincima se tako prvi put omogućilo da gađaju ruske položaje izdaleka, bez izlaganja svojih trupa.
Sada je u tijeku novi rat. "Napadamo im vene", običavaju reći Ukrajinci na fronti. Te vene su opskrbne linije koje kroz Krim prolaze do ruske fronte preko tri mosta rijeke Dnjepar. Par videa koji su se prošlog tjedna pojavili na društvenim mrežama prikazuju most kod hidroelektrane Kakhovka koji je, nakon opetovanih ukrajinskih napada, pun kratera i vjerojatno neprohodan za logistički promet. U sličnom je stanju i most Antonovski u samom Hersonu, no ovaj je možda još uvijek prohodan za automobile.
Ruske su snage, u međuvremenu, ažurirale svoju taktiku. U početku su napadali u valovima, pokušali su prevagnuti nadmoćnim pješaštvom. Sada uglavnom brane svoje položaje - ako žele napasti prvo koriste topništvo, a zatim napreduju u malim skupinama.
S druge strane, ukrajinski saveznici najavljuju nove velike pakete potpore - SAD obećava još 3 milijarde dolara u najvećoj tranši do sada, a Njemačka najavljuje oko 500 milijuna eura. No, svom tom oružju trebat će mjeseci, ako ne i godine da stigne do prve crte.
Očekuje se da će sljedeća serija teškog naoružanja stići na hersonsku frontu za otprilike šest tjedana. Teško je uopće za očekivati da bi uspješan protunapad na Herson mogao započeti prije Božića.
Na Zelenskom je sada da donese odluku. Hoće li riskirati velike gubitke ili dopustiti da ova pat pozicija potraje - uz rizik konsolidacije politički neprihvatljivog statusa quo.
"Ukrajinske snage su pod političkim pritiskom da provedu protuofenzivu prije nego što Rusi ojačaju svoje obrambene položaje i prije početka nove zime", kažu sa Međunarodnog instituta za strateške studije.
"Ukrajina bi na kraju mogla potrošiti mnogo svojih resura za relativno malu dobit i opteretiti linije opskrbe zapadnih donatora", objašnjavaju. "Ovakav scenarij mogao bi biti veoma opasan za njihovu borbenu moć..."