Talijanska desnica se i prije veoma izgledne pobjede na izborima 25 rujna podvojila na podršci Rusiji ili Zapadu. Giorgia Meloni, predsjednica postfašističke Braće Italije, vodeće u ispitivanjima javnog mnijenja, opredijelila se za ograničavanje cijena nafte i plina, takozvani "price cap".
Rezon toga još ne posve dogovorenog ograničavanja je jasan. Rusija financira svoj osvajački rat u Ukrajini ponajprije prihodom od prodaje nafte i zemnog plina. Na sankcije Zapada reagirala je ograničenjima isporuke plina, višekratnim zatvaranjem plinovoda za Njemačku itd. Radije javno i ostentativno spaljuje višak svog plina nadomak finskoj granici nego da ga isporučuje Finskoj. Tako postiže dvostruki učinak: s jedne strane "kažnjava" članice Evropske unije koje su se usudile sankcijama prosvjedovati protiv komadanja Ukrajine i masakriranja Ukrajinaca, a s druge umjetnom nestašicom povisuje cijene plina na Amsterdamskoj burzi, pa time i na ostalim tržištima, te za bitno manju količinu plina dobiva isto ili više novca.
Čim su dočuli za dogovor članica G7 (grupe sedam industrijski najrazvijenijih država na Zapadu) za "price cap" nafti, a uskoro i plinu, Rusi su preko bivšeg predsjednika Dmitrija Medvedeva zaprijetili da će posve uskratiti plin državama koje primijene ograničenje cijene. Moskva, tobože, ustaje u obranu slobodnog tržišta, a zapravo svoga ratnog budžeta.
Matteo Salvini, vođa suverenističke i ksenofobne Lige u petak je na Twitteru poručio lakonski: "Prvo Talijani." O čemu je riječ razumjelo se pošto je nedugo zatim Rusija obznanila da neće još pustiti ponovo u pogon plinovod "Sjeverni tok", koji vodi u Njemačku, jer im tobože negdje curi ulje. Siemens, čije turbine pogone "Sjeverni tok", odmah je lijepo objasnio da nije to havarija uslijed koje bi morao biti zatvoren plinovod.
Posrijedi je, dakle, nov Putinov potez u igri mačke i miša s isporukama i cijenama zemnog plina: kažnjavanje i ucjenjivanje. On to može, još sljedeće jeseni i zime, jer je Evropska unija već za hladnu sezonu 2023/2024 pripremila odnosno pribavila alternativne kanale dobave zemnog plina, pa i nafte. S druge strane Zapad, čiji tankeri imaju gotovo monopol na svjetski pomorski promet naftom, priprema embargo na prijevoz ruske nafte, odgovarajući opet topom na Putinov gambit.
Pitanje je, zapravo, tko će u toj partiji pokera imati čvršće živce. Putin ima adut više utoliko što u zapadnim režimima glas javnosti ima stanovitu težinu, pa je moguće zastrašivati tamošnje stanovništvo i tako s krila pritiskati njihove vlade, dok u Rusiji tko pisne može u tamnicu na 15 godina zbog širenja "lažnih" vijesti.
Salvini igra na Putinovoj strani, sugerirajući da će, kad desnica dođe na vlast, on zahtijevati da postupa kao i Viktor Orbán u Madžarskoj: popuštati Rusiji pa dobiti energente jeftinije. I istodobno pokazati da se on stara za Talijane, a Meloni za Amerikance, i tako joj izmicati političko tlo pod nogama.
Ako je tako već sada, što će biti pošto 25 rujna pobijede, te sastave vladu nakon konstituiranja talijanskog Parlamenta 13 listopada? Netko će cvokotati od hladnoće, a netko i od ine zebnje.