Nisam pričala s tobom već neko vrijeme, zapisala je. “Škola je davno završila, školski praznici su skoro gotovi. Bila sam u posjetu teti u unutrašnjosti, otišla vidjeti mamu u Varšavi i sad sam se vratila. Ali ti ne znaš ništa od toga. Ti si tu ležao, ostavljen sam sa mojim mislima, ti čak ne znaš da imamo tajnu mobilizaciju, ne znaš da su Rusi potpisali mir s Nijemcima. Ne znaš da ljudi gomilaju i skladište hranu, da su svi pod uzbunom, čekaju na... rat”, zapisala je 15. kolovoza 1939. godine.
I puno kasnije, 7. srpnja 1942.: ono što je prije tri godine bila zastrašujuća slutnja, sad je već krvava realnost. “Gdje god da pogledam, krvoproliće. Strašni pogromi. Ubojstva. Svemogući Bože, koliko sam te puta ponizno molila, pomozi nam, spasi nas! Gospodine Bože, daj nam ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....