Nuklearna elektrana Zaporižja (NEZ) u gradu Enerhodaru na jugoistoku Ukrajinu najveća je nuklearna elektrana u Europi. Desetljećima je proizvodila struju koju su koristili milijuni kućanstava u Ukrajini, Mađarskoj, Poljskoj, Bjelorusiji, Moldaviji, Slovačkoj, Rumunjskoj i, naravno, Ukrajini. Do prije dvije godine, više od 50 tisuća ljudi živjelo je u Enerhodaru, 11 tisuća ljudi radilo je u nuklearki, a gotovo svi stanovnici Enerhodara bili su s njome povezani, piše The Atlantic.
Kad je Rusija krajem veljače 2022. godine pokrenula invaziju na Ukrajinu, odmah je agresivno krenula prema Zaporiškoj oblasti. Ruski se konvoj 27. veljače 2022. počeo približavati Enerhodaru. Tijekom iduća tri dana, zaposlenici NEZ-a ulagali su velike napore kako bi ona nastavila raditi, a stanovnici Enerhodara pokušavali ruskim vojnicima i mehanizaciji prepriječiti put do elektrane. Gradonačelnik grada pokušao je pregovarati direktno s ruskim trupama. Niti pokušaji građana niti pregovori nisu urodili plodom. Trećeg su se ožujka pojavili izvještaji da su Rusi otvorili vatru na građane grada. Te je noći jedan dio ruskih vojnika ušao u centar grada, a drugi je krenuo prema NEZ-u. Nacionalna garda Ukrajine sukobila se s ruskim snagama u blizini elektrane, a ubrzo se u sukob uključila i ruska artiljerija. Požar je izbio nakon toga, a Rusi vatrogascima nisu dopustili da se približe elektrani kako bi ga ugasili. Djelatnik NEZ-a rekao je da su građani Enerhodara počeli tražiti kalijev jodid, preparat koji može blokirati ili smanjiti sakupljanje radioaktivnog joda u štitnjači.
Nuklearne se elektrane stalno moraju nadzirati kako ne bi došlo do katastrofe. Drugi je zaposlenik NEZ-a rekao da je na poslu bio 30 sati. Ruski su vojnici tek nakon tog perioda drugoj smjeni dopustili da uđe u elektranu. Rusi su je 4. ožujka potpuno zaposjeli. Nakon otprilike sedam dana, zaposlenici Rosatoma, ruske državne nuklearne agencije, stigli su u NEZ kako bi njezino vođenje preuzeli na sebe. Ruske su snage 12. ožujka objavile da je NEZ postao "Rosatomova elektrana". Rusi su, de facto, ukrali najveću europsku nuklearnu elektranu.
Vojno postrojenje
Iako su sukobi oko elektrane tada prestali, opasnost je još uvijek bila prisutna. NEZ je izgrađen za vrijeme Sovjetskog Saveza, a moderniziran je nakon nuklearne nesreće u Fukushimi u Japanu koja se dogodila 2011. godine. Rosatom zbog toga osoblje NEZ-a nije mogao zamijeniti svojim. Svih šest reaktora u elektrani ugašeno je nakon nasilnog preuzimanja u režiji ruskih snaga. Ona ne proizvodi struju, ali je se mora stalno hladiti kako ne bi došlo do curenja radioaktivnog materijala. Za to su zaduženi tehničari koji poznaju svaki njezin kutak. Prema podacima The Atlantica, u veljači je u elektrani radilo oko 3000 radnika, puno manje od negdašnjih 11 tisuća. Ti zaposlenici sada rade u dužim smjenama i imaju manje slobodnih dana. Ukrajinci koji su ostali na svojim radnim mjestima rekli su da baš nisu imali izbora. Zaposlenici elektrane rekli su da su ih ruski okupatori natjerali da uzmu rusko državljanstvo i potpišu ugovore s Rosatomom. Prema nedavno objavljenom izvještaju Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), NEZ je objavio da zaposlenici elektrane koji su još uvijek zaposlenici Energoatoma, ukrajinske državne energetske tvrtke, njoj ne smiju pristupiti. U NEZ-u trenutno rade bivši zaposlenici Energoatoma koji su uzeli rusko državljanstvo i potpisali ugovor s Rosatomom te stručnjaci iz Ruske Federacije.
Povrh toga, trenutni i bivši djelatnici NEZ-a, neki od kojih s pobjegli ruskim okupatorima, rekli su da Rusija zaposlenike elektrane muči kako bi radili ono što ona želi. Oni tvrde i da Rusija elektranu koristi kao vojno postrojenje, što je i opasno i u suprotnosti s međunarodnim pravom. Satelitske snimke potvrđuju tu tezu.
Energoatom se od samog početka rata u Ukrajini buni protiv okupacije NEZ-a. IAEA je nedavno ustvrdila da je NEZ u lošem stanju te da bi zbog toga moglo doći do katastrofe. IAEA je u veljači ustvrdila da postoje smetnje na posljednjem rezervnom strujnom kablu te da se elektrana zbog toga nalazi u opasnoj situaciji. Šef IAEA-e Rafael Mariano Grossi sastao se u srijedu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i šefom Rosatoma Aleksejem Lihačevim kako bi im iznio svoje stavove o elektrani. Međutim, IAEA Rusiju još uvijek nije uspjela natjerati da surađuje, a po pitanju kršenja ljudskih prava zaposlenika elektrane ne može napraviti ništa.
‘Telefonski poziv Lenjinu‘
Krizu poput ove koja trenutno vlada u NEZ-u svijet još nije vidio. Ako bi došlo do katastrofe, prvo bi stradali oni koji žive u neposrednoj blizini elektrane. Međutim, NEZ se nalazi u blizini rijeke Dnjepar koja se ulijeva u Crno more. Stručnjaci kažu da katastrofa mogla dovesti do kontaminacije cijele južne Ukrajine, piše The Atlantic.
Kostjantin Čebajevski radio je u NEZ-u do kolovoza 2022. godine. Rusi su ga tada uhitili i pritvorili. Optužili su ga, kaže, za komuniciranje s ukrajinskim vlastima te da su ga ispitivači pretukli i natjerali da potpiše lažno priznanje. Drugi koji su tada radili u NEZ-u rekli su da su Rusi u ćelije u koje stane četiri do šest osoba stavljali i po 20 osoba te da im nisu davali hranu. Jeli su samo kad bi im je donijela rodbina. Čebajevski je rekao da su ga Rusi mučili nečim što se zove "telefonski poziv Lenjinu". Rusi bi mu prvo jedan strujni kabel pričvrstili za uho, a drugi za prst, a zatim bi ga ispitivali dok bi ga s pomoću modificiranog telefona šokirali. "Sve se zacrni. Vidite samo bijelo svjetlo", rekao je Čebajevski. Rusi su od njega htjeli doznati tko mu je navodni kontakt u Ukrajini. On je rekao i da su neki zarobljenici bili prisiljeni ruskim televizijama govoriti kako su Rusi prema njima bili dobri. Čebajevski je pušten nakon 18 dana u zatočeništvu, a nakon toga je uspio pobjeći iz Enerhodara.
Drugi zaposlenici NEZ-a potvrdili su priče Čebajevskog o mučenjima i zlostavljanju. Pedesetogodišnji Volodimir Žajvoronjok rekao je da je u pritvoru proveo 53 dana te da je neke od njih proveo u istoj ćeliji u kojoj je bio i Čebajevski. Žajvoronjok je rekao da su Rusi zarobljenike tukli po leđima, vratovima i ramenima. Dodao je da je soba za mučenje bila prekrivena krvlju te da su je zarobljenici morali čistiti. Žajvoronjok rekao je da su ga mučitelji jednom ustrijelili gumenim metkom. Dodao je da je svjedočio ronioca Andrija Hončaruka. Prema Žajvoronjoku, Hončaruk se onesvijestio i prestao disati dok su ga Rusi ispitivali i tukli. "Uspjeli smo biti dovoljno glasni i pozvali su hitnu", rekao je Žajvoronjok. Ruski su čuvari hitnoj pomoći dopustili da Hončaruka odvedu u bolnicu, ali nije preživio. Nakon što je ronilac poginuo, Rusi su postali manje nasilni.
Ponašanje Rusa
Zaposlenica NEZ-a Kira (rane 30-e) rekla je The Atlanticu da su ih ruski čuvari nastavili tući. Da bi pobjegla od ruskih okupatora, morala je prevaliti put od 120 kilometara. Njezin bijeg trajao je danima, svi su ti kilometri bili pod kontrolom Rusa. Kira je u NEZ-u radila pet godina, a tamo je radila i nakon što su je Rusi okupirali. Kira je rekla da je osam do 10 naoružanih i maskiranih muškaraca 20. srpnja 2023. godine provalilo u njezin dom. Kako su na sebi imali pancirke, pretpostavila je da su pripadnici Savezne sigurnosne službe Ruske Federacije. Iako su joj stavili krpu preko očiju, uspjela je prokljuviti da je vode u obližnju policijsku stanicu. Rekla je da su je istukli i od nje tražili da im kaže gdje je njezin partner, također zaposlenik NEZ-a. Odgovorila im je da ne zna. "Vraga ne znaš", rekli su joj maskirani muškarci. Kira je rekla da je pretučena i mučena te da su joj muškarci električne kablove pričvrstili za uši. "Ne znam ništa, ne znam ništa", urlala je Kira. Dodala je da joj je povez u jednom trenutku pao s očiju te da je vidjela da su je muškarci udarali smotuljcima papira. Rekla je da su je udarali po glavi te da joj je pukla žila u oku. Dodala je i da su joj muškarci stavili pištolj u usta. "Snažno su me udarali, udarali su me dok sam bila na podu, srušili su me na njega. Jedan me tukao s nekom žicom, nekom bijelom žicom. "Dok sam bila na podu, rekli su mi: ‘Sad ćemo pozvati Čečene, oni vole cure poput tebe.‘", rekla je Kira te da dodala da su njezini mučitelji nazvali nekoga te da je čula da su zaista s nekim razgovarali. "Nitko nije došao i silovao me, ali sam razmišljala o tome kako bi se mogla ubiti s pomoću svojih hlača", dodala je Kira.
Nakon što su Rusi okupirali NEZ, šef IAEA-a Rafael Mariano Grossi posjetio ju je nekoliko puta. U svibnju je rekao da je situacija u elektrani još uvijek opasna te dodao da ona nema dovoljno osoblja za poštivanje sigurnosnih protokola, čak i kad su nuklearni reaktori ugašeni. Grossi je dodao da je elektrana nekoliko puta ostala bez struje te da je snagu primala od agregata. Ustvrdio je da je od Rusije zatražio da elektranu ne koristi kao skladište oružja. IAEA je priznala da nikako ne uspijeva natjerati Rusiju da promijeni svoje ponašanje. Rusi IAEA-inim inspektorima nisu dopustili da uđu u određene dijelove elektrane i provjere jesu li minirani, a inspektori koji su je posjetili prošli tjedan rekli su da je područje oko same elektrane minirano, što se kosi s IAEA-inim principima. Grossi je prošlog mjeseca posjetio elektranu te nakon toga ustvrdio da je njezino osoblje pod velikim psihološkim pritiskom, ali da IAEA ništa ne može napraviti po pitanju torture koju zaposlenici trpe. Serhij Plohi, ukrajinsko-američki povjesničar i autor knjige "Atomi i pepeo: Globalna povijest nuklearnih katastrofa", rekao je da je situacija u NEZ-u pokazala da se međunarodni sporazumi trebaju promijeniti te da se napadanje i okupiranje nuklearnih elektrana treba zabraniti. "Oružane snage nikada nisu ulazile u nuklearna postrojenja", rekao je Plohi te dodao da se borce nikako ne može natjerati da poštuju nuklearnu sigurnost, piše The Atlantic.
Nesigurni status quo
Petro Kotin, šef Energoatoma, rekao je da nuklearno gorivo u reaktorima, unatoč tome što ne rade, i dalje emitira radijaciju. Uz to, gorivu će uskoro isteći "rok trajanja". Ako ga se ne ukloni, moglo bi doći do nesreće. Kotin je rekao da gorivo treba analizirati i utvrditi je li još uvijek ispravno. To, kaže on, može napraviti tek nekoliko zaposlenika NEZ-a.
Nadalje, elektranini eksterni strujni kablovi više ne rade, što znači da se ona u slučaju problema može osloniti isključivo na agregate. Kad je riječ o hlađenju, vodu je elektrana donedavno crpila iz Kahovskog rezervoara. Međutim, brana Kahovka na rijeci Dnjepar uništena je u lipnju 2023. godine i elektrana se sada može hladiti isključivo s pomoću manjih rezervoara kod elektrane. Grossi je rekao da je to rješenje neodrživo te da je svaka vojna nesreća u blizini elektrane može biti vrlo opasna.
Edwin Lyman, direktor za nuklearnu sigurnost u američkoj neprofitnoj organizaciji Savez zabrinutih znanstvenika, rekao je da u NEZ-u trenutno vlada "nesigurni status quo". Lyman može nastradati samo ako je se "sabotira" ili ako se nađe usred "velike bitke". On smatra da nije izgledno da će se u NEZ-u ponoviti černobilski scenarij. Pomaže i to što su reaktori isključeni. Ako bi i došlo do nesreće, zaposlenici elektrane imali bi oko 40 sati da je saniraju. Razvoj događaja nakon nesreće u NEZ-u nalikovao bi onom u Fukushimi. U najgorem slučaju, Lyman i IAEA misle da bi došlo do značajne kontaminacije područja oko elektrane. Radijacija bi mogla ući u tamošnje vode i ljudima godinama nanositi štetu. Kotin kaže da takva nagađanja nemaju smisla. Dokle god se NEZ koristi kao vojna baza, šanse da će doći do incidenta ostat će visoke, smatra Kotin.