Uoči izbora u utorak izraelski Kanal 12 objavio je vijest koja bi uzdrmala svaku vladu: načelnik Glavnog stožera Eyal Zamir opirao se naredbi premijera Benjamina Netanyahua za vojnu akciju koja je, strahovali su u vojsci, prije glasanja mogla izazvati sukob s Iranom. Tražio je Netanyahuov potpis na dokumentu o pravnoj ovlasti. Vojni vrh bojao se da politika koristi iransko pitanje za izbore.
CNN je potom, pozivajući se na američke i izraelske izvore, objavio da je Netanyahu pokušao nagovoriti Trumpa na zajednički napad na Iran prije izbora, ali nije dobio pristanak. Jedan od razloga bilo je Zamirovo upozorenje načelniku američkog Združenog stožera Danu Caineu da bi napad mogao odgoditi izbore. Netanyahu je sve odbacio kao besmislicu i lažne vijesti. Zamir je, prema Times of Israel, bio jedini sigurnosni čelnik koji se usprotivio; ostane li Netanyahu, predviđa mu se smjena.
Čak i da priča nije točna - a sve upućuje da jest - bila je ozbiljan udarac Netanyahuu koji je kampanju gradio na ratnom vodstvu i savezu s Trumpom. U nedjelju je tvrdio da je Trump spreman "napokon" ukloniti iransku prijetnju, ali samo ako on ostane premijer.
Podijeljena zemlja
Izrael je na izbore izašao u gotovo dihotomnoj situaciji. Posljedice Hamasova terorističkog napada 7. listopada 2023., najtežeg od osnutka države, podijelile su zemlju oko Netanyahua, a istodobno su gotovo sve židovske stranke i većina javnosti jedinstvene u protivljenju palestinskoj državi.
AP zaključuje: "Ako izbori označe kraj Netanyahuove političke karijere, njegova ostavština na Zapadnoj obali, koju je Izrael okupirao u ratu 1967. - masovno širenje naselja, raseljavanje Palestinaca i jačanje naoružanih ekstremista među naseljenicima - vjerojatno će opstati". Glavni suparnik Gadi Eisenkot nudi tek ograničenu samoupravu na onih otprilike 40 posto Zapadne obale kojima već upravlja Palestinska samouprava. Netanyahuovi se suparnici razlikuju najavom obračuna s nasilnim naseljenicima i uklanjanja ispostava, nezakonitih i po izraelskom zakonu. Ali neće evakuirati više od 100 novih naselja koja je Netanyahuova vlada legalizirala, među njima i 44 nekadašnje ispostave. Fizičari bi rekli: histereza. Kad se vanjsko polje ugasi, feromagnet ostaje magnetiziran, a za razmagnetiziranje treba jako polje suprotnog smjera. Takvog na izraelskoj izbornoj listi nema.
Pobijedio Netanyahu ili izgubio, već se može govoriti o Izraelu prije njegove vladavine i poslije nje. U Izraelu prije njega vojnici koji su postali političari odlučili su graditi mir. Prvi je bio Egipat 1979., pod desničarom Menahemom Beginom, po formuli "zemlja za mir" na kojoj su 1993. počivali i pregovori u Oslu. Kad je u studenome 1995. ubio lijevi premijer Yitzhak Rabin, bivši načelnik Glavnog stožera, ubijena je i ideja suživota dviju zajednica. Netanyahu, čelnik Likuda, iduće godine pobjeđuje kao protivnik sporazuma iz Osla i otad će na čelu vlade provesti ukupno 19 godina, okrećući javnost udesno i učvršćujući predodžbu sigurnosti: mir ne nastaje kompromisom, nego vojnom nadmoći. Hamasovo preuzimanje Gaze 2007. dalo mu je neprijatelja kakav mu je trebao: trpio je sporadične napade, odobravao katarski novac Hamasu, a razaranje ideje palestinske države definirao jamstvom sigurnosti židovske.
Prošlog četvrtka na komemoraciji za Rabina bilo je malo ljudi, a Netanyahu je poslao niskorangiranog ministra. AFP je obišao Nahal Oz, nekoć utvrdu ljevice uz Gazu. "Većina nije skrenula udesno. Ali kažu da više ne vjeruju da se stvari s našim susjedima mogu popraviti", kaže Danny Rahamim iz kibuca.
Prepreka za Bibija
Niz je prepreka koje bi Netanyahu trebao preskočiti da bi se zadržao na vlasti. Odbijanje odgovornosti za 7. listopada antagoniziralo je velik dio birača, a prema Izraelskom institutu za demokraciju 68 posto izraelskih Židova kaže da im je odnos prema tom danu ključan pri izboru stranke. Nakon niza ostavki Netanyahu je jedini visoki dužnosnik od 7. listopada još na položaju. Hobbes je u Levijatanu zapisao da obveza podanika traje dok traje suverenova moć da ih zaštiti. Sedmi listopada tu je pogodbu prekinuo.
Trajni rat – u Gazi, Libanonu, Siriji i Jemenu, s Iranom, napadnutim u lipnju prošle i u veljači ove godine, kao ciljem svih ciljeva – udvostručio je obrambeni proračun i povećao troškove života. Ekonomiju kao prvo ili drugo izborno pitanje po važnosti, prema Institutu za demokraciju, navodi 38 posto Židova i 46 posto Arapa.
Ni dugogodišnje suđenje za korupciju vječnom premijeru, u kojem se uz skupe poklone spominje i supruga Sara, nije zaboravljeno.
Ankete su, unatoč svemu, pokazivale pat: Netanyahuov blok oko 50 mandata, oporbeni 52 do 56, nitko potrebnih 61 u Knessetu od 120 zastupnika. Blok mu na okupu drži i podrška izuzeću studenata ješiva od vojne službe, kojom veže ultraortodoksne stranke. Oporba izuzeće odbija jer sužava mobilizacijsku osnovu vojske koja s prekidima ratuje tri godine.
Tijekom 19 godina vječni premijer izgradio je stabilno biračko tijelo, kao što će za HDZ uvijek glasati najmanje četvrtina birača. Centar i lijevi centar stalno su u previranju, a Netanyahu je svim sredstvima razbijao koalicije protiv sebe i usavršio politiku "divide et impera". U posljednju vladu doveo je krajnju desnicu Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha i ni to mu birači nisu zamjerili. U koalicijskoj aritmetici nema mu premca.
Visoka izlaznost Arapa mogla bi tu aritmetiku pomaknuti u Eisenkotovu korist: partnerstvo s arapskim strankama isključio je, ali one bi izvana mogle poduprijeti njegovu manjinsku vladu. Ne sastave li većinu ni jedan ni drugi, Netanyahu ostaje privremeni premijer do novih izbora iduće godine.
"Očekujem da ćemo u svakom slučaju imati samo tijesnu većinu. Nema uvjerljive pobjede", predviđa analitičar Amotz Asa-El s Instituta Shalom Hartman.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....