Naš poznati pjevač pozvao je hrvatski narod da moli Zdravomarije za pobjedu Donalda Trumpa i, kako se čini, to nije osobito pomoglo. Molitve poznatog pjevača bile su valjda s nekom greškom. Zdravomarije su bile oštećene u transportu, nedostajao im je neki dio, istekao im je rok trajanja, skladištene su na krivoj temperaturi ili je naprosto naš poznati pjevač bio pogrešna osoba za molitvu. Bog ga nije šljivio. Njegovo pobožno nastojanje na nebesima nije vrijedilo ni pola šupljega boba.
Ne bi bilo prvi put da se tako nešto dogodilo. Slično je prije nekoliko godina, ako se sjećate, bilo kad je upravo imenovani ministar branitelja Mijo Crnoja pozvao sisačkog biskupa Vladu Košića da mu blagoslovi ured. I šta se dogodilo, blagoslov je bio u ponedjeljak ujutro, a već u četvrtak popodne Mijo Crnoja više nije bio ministar. Jedva je tri dana to djelovalo. Blagoslov biskupa Košića imao je manje snage nego one male AAA baterije.
Zovete li Boga da pomogne nekom ministru, ili predsjedniku, ili obitelji, ili psu mješancu, ili govedu, ili nogometnom klubu, ili trgovačkom centru, za početak, morate biti sigurni da na nebesima imate određeni ugled, da vas Svemogući voli i da će, samo što bi vi počnete mrmljati Zdravomarije ili škropiti svetom vodom, Sotona prestravljeno kriknuti i pobjeći od ministra, predsjednika, trgovačkog centra ili goveda. Naš poznati pjevač i sisački biskup takav ugled očito nemaju. Kad poznati pjevač moli, Bog vjerojatno ni ne podigne glavu s novinske križaljke. Na blagoslov sisačkog biskupa Sotona se samo naceri, pojača Motörhead, natoči čašu viskija, izuje cipele i bezbrižno se izvali na kauču.
Sljedeće na što svakako morate paziti kod molitve i blagoslova je da su vaši interesi podudarni s interesima visokog naslova kojemu se obraćate. Na primjer, užasno je glupo da vi čitav svoj život padate na koljena, strastveno molite, plaćate mise i hodočastite u Sinj i Mariju Bistricu samo s jednom željom, da dragi Bog pomogne Hajduku, a nemate pojma da dragi Bog oduvijek navija za Dinamo. Poznati je pjevač pozvao tako da se mole Zdravomarije za Donalda Trumpa, ne kontajući da je Bogu možda stoput draži njegov protukandidat Joe Biden.
Što god se ovdje dogodilo, velika je zagonetka zašto je Svemogući propustio pomoći Trumpu. Konzervativna Amerika nije zaista mogla poželjeti konzervativnijeg predsjednika. Svi miroljubivi i bogobojazni kršćani iz Mississippija, Alabame i Oklahome točno su se prepoznali u miroljubivom i bogobojaznom Trumpu, čovjeku u kojega je iznimno bogato rodilo svih dvanaest darova Duha Svetoga. Čije su se grane objesile od tereta ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, velikodušnosti, uslužnosti, dobrote, krotkosti, vjernosti, blagosti, suzdržljivosti i čistoće. Čovjeku koji bi prije sebi iščupao jezik, nego kazao laž. Odsjekao sebi ruku, prije nego uzeo nešto tuđe. Iskopao sebi oko, prije nego bi pogledao tuđu ženu.
Pa i u ostatku svijeta, mnogi kojih se to izravno ne tiče, koji neće ništa ni dobiti ni izgubiti kako god završila američka predsjednička utrka, žarko su žudjeli da Trump još jednom uspije. Baš kao i naš poznati pjevač, radosno su skakali kad je njihova uzdanica u utorak navečer nalupala Bidena i nervozno grizli nokte kad se u petak popodne odnos snaga promijenio. Republikanski predstavnik je bio velika nada i ufanje kršćanskih vjernika na svim stranama.
Premda njegova crkva, zanimljivo, nije velika. Kao dječak Donald Trump je odlazio na vjeronauk u prezbiterijansku crkvu, a danas je nešto rezerviran u vjerskom opredjeljenju, predstavlja se kršćaninom bez denominacije. Stanovitu naklonost on pokazuje samo za Paulu White, propovjednicu teologije blagostanja, jednog krajnje živopisnog nauka prema kojemu je materijalno bogatstvo uvijek blagoslov jer Isus voli one koji imaju puno para. Pomislili biste da će netko takav biti odvratan kršćanskoj sirotinji, ali sirotinja, naprotiv, što je beznadnija, gladnija i odrpanija, gorljivije se zaklinje u Donalda Trumpa. I, što je najčudnije, njihova odanost prelazi sve granice, gradi mostove nad dubokim klancima netrpeljivosti koji su se u povijesti otvarali i među narodima i crkvama.
Njega obožavaju i međusobni neprijatelji. Premda poljski premijer Jarosław Kaczyński i ruski predsjednik Vladimir Putin više ili manje otvoreno mrze jedan drugoga, jednako su očarani Trumpom. Upravo kao i ovdje u nas, na Balkanu, svi desničarski zanesenjaci, bez razlike, i oni što su uvjereni u svetost Alojzija Stepinca i oni što ljube hladno truplo vladike Amfilohija Radovića, zazivaju njegovo ime. Moglo bi se čak kazati da je Donald Trump jedna izvanredna ekumenska pojava.
U ljubavi za njega zacijelila je rana koja se otvorila 1054. godine, kad se crkva raskolila na istočnu i zapadnu, izgladio se spor koji je počeo Martin Luther kad je u listopadu 1517. na vrata crkve u Wittenbergu izvjesio svojih devedeset pet teza. I pravoslavni i katolici i protestanti, i Viktor Orbán, i Aleksandar Vučić, i Janez Janša, i estradne zvijezde, i zastupnici, i televizijski voditelji, i pravaški uglednici u Hrvatskoj, i četnički vođe i ideolozi u Srbiji, i ćelavi neonacisti u Njemačkoj... svi su bili za Trumpa. Okupio se veliki kršćanski savez. Vjernici su nakon mnogo vjekova ponovno bili ujedinjeni i zbilja nije jasno kako to Bog nije shvatio? Tako vas nešto mora razočarati, da je Svemogući takav glupan da ne vidi kako je super jedan tip za kojega se i ustaše i četnici jednako zauzimaju.