ZLOKOBNI ZAOKRET ŠEFA SPC-a

Zašto je Porfirije prešao na tamnu stranu: ‘Ili je uvijek mislio ovako pa lagao ili je ucijenjen‘

Sadašnji Porfirije više nije onaj koji je bio u Zagrebu. Nije se suprotstavio odlikovanju Šešlja, a Kosovo vidi isto kao i Vučić

Patrijarh Porfirije

 Luka Gerlanc/Cropix

Puno toga je ispisano, uglavnom pozitivnog, otkako je početkom 2021. Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve izabrao mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića za 46. poglavara SPC-a. I to s pravom, kako zbog Perićeva djelovanja tijekom njegovih više od šest zagrebačkih godina tako i zbog inauguralnog govora u kojem je uputio toplu i iskrenu poruku Hrvatima i Hrvatskoj riječima kakve teško izlaze iz usta vjerskih službenika u ovom podneblju, a koje su glasile: "Nastavit ću služiti svom narodu u meni dragoj Hrvatskoj, koja je postala moja druga otadžbina. U Zagrebu sam vodio dijalog i stekao mnoge prijatelje, koji su nas i branili ako je nekad to trebalo. Nastojat ću da tamo gdje su Srbi većina budem drugima takav prijatelj kakve sam stekao u Hrvatskoj i Sloveniji".

Uostalom, čim je stigao u Zagreb, novoimenovani mitropolit Porfirije na sličan se način predstavio u pristupnoj riječi na ustoličenju, u lipnju 2014. godine, rekavši: "Ja jesam Srbin, ali sam prije svega kršćanin, a to je univerzalna vrijednost i zato ću propovijedati i svjedočiti Krista. Volim svoj narod, ali volim i voljet ću i sve druge narode, svakog čovjeka, svaku ikonu Božju". Uskoro je bio domaćin Osmog sastanka Svepravoslavne mreže za proučavanje religija i destruktivnih kultova koji je, pod pokroviteljstvom Eparhije zagrebačko-ljubljanske, održan 2015. godine u Ljubljani, pisao je knjige o Zagrebu, a Udruženje za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj dodijelilo mu je priznanje za mirotvorni doprinos u promoviranju kulture dijaloga i vjerskih sloboda.

Sastanci intelektualaca

Usto, Porfirije je dvije godine organizirao redovite sastanke intelektualaca različitih profila, koji su u prostorijama Pravoslavne gimnazije na zagrebačkom Svetom Duhu raspravljali o društvenim, etičkim i političkim temama. Susreti su počeli 2017., održavali su se jednom u mjesecu, a budući da je organizator bio tadašnji mitropolit, dobili su neformalni naziv: Porfirijevi kružoci. Gosti su bili Ivo Josipović, Rada Borić, Tvrtko Jakovina, svećenik Anton Šuljić i deseci pripadnika javnog života Hrvatske.

A onda se Perić vratio u Beograd i u proteklih dvadesetak mjeseci njegov dotadašnji liberalni imidž uvelike je potamnio.

Izbor novog patrijarha nikada nije samo vjerska ili crkveno-administrativna stvar, nego i vrlo osjetljivo političko pitanje jer je, kako su upozoravali analitičari u Srbiji, odabir novog poglavara SPC-a iznimno važan i za vladajući režim predsjednika Aleksandra Vučića. Naime, zbog delikatne situacije u kojoj se Srbija nalazi, pogotovo kada su u pitanju odluke oko Kosova, uplitanja u stanje u Crnoj Gori te stalne najave mogućeg posjeta pape Franje Srbiji, Vučiću treba podrška SPC-a. Crkveni krugovi žestoko se protive bilo kakvom popuštanju oko Kosova i Crne Gore, ali Vučić je trebao patrijarha koji neće dopustiti da se SPC okrene protiv državnih vlasti.

Naime, Vučić se uvijek oslanjao i tražio podršku SPC-a i želi imati sebi politički bliskog čovjeka uz čiju bi pomoć lakše donosio i neke očekivane nepopularne odluke od nacionalnog značaja, koje ga, čini se, u bliskoj budućnosti očekuju, kako bi amortizirao moguće nezadovoljstvo, a spriječio da mu tako važna institucija bude oporba, kako su najavljivali neki drugi mogući kandidati, poput vladike Grigorija. Porfirije je bio čovjek kojeg je trebao, a to se sada potvrđuje jer srpska država i Crkva djeluju potpuno sinkronizirano.

Nije više onaj zagrebački Porfirije

Samo što sadašnji Porfirije više nije onaj koji je bio u Zagrebu, nego više sliči na svojeg prethodnika, konzervativnog Irineja. Srpska pravoslavna crkva nedavno je odala počast ratnom zločincu Vojislavu Šešelju, kojega je odlikovala Eparhija novogračaničko-srednjozapadnoamerička i tamošnji episkop Longin. Porfirije se tome nije suprotstavio, iako je prošle godine objavljena snimka na kojoj je u razgovoru s budućim svećenicima SPC-a kritizirao način dodjele crkvenih odličja riječima: "Svaki drugi mafijaš u Srbiji je dobio orden SPC-a. Ordenje ne znači ništa, ordenje je toliko devalviralo. Pa, ne, svako svog pajtosa u svojoj partiji može... Neki baja i dao mi je lovu da napravim ne znam ni ja šta, evo, orden tamo, dajte, znaš, da mu date, da bi dao još više. Hiljade ljudi je dobilo...".

Također, Porfirije je nastavio provoditi politiku SPC-a prema susjedima čiju državnost i teritorijalni integritet Srbija priznaje samo formalno. U Crnoj Gori, nakon što je tamošnji premijer Dritan Abazović potpisao sporni Temeljni ugovor sa SPC-om, situacija se užarila, čak se govorilo da bi ta država mogla doći na rub građanskog rata, a u svakom slučaju produbljen je unutarnji raskol. Osim toga, za Porfirija je Kosovo isto što je i za Vučića. "Mi nemamo svoj nacionalni narativ, ali imamo Kosovo. Kosovo je naš narativ. Mit je jedno, a zavjet je drugo. Mit može da bude pobjednički ili gubitnički jer on pripada imaginaciji. Mit je nešto što može biti pogodno za političku upotrebu. Zavjet je nešto mnogo dublje jer pripada duhovnosti", poručio je Porfirije.

Napokon, u četvrtak je u Bijeljini na obilježavanju nacionalnog praznika Srpskog jedinstva rekao da "su granice promjenjiva kategorija". "Svi znamo da su se kroz povijest granice država i mjesta obitavanja našeg naroda mijenjale, a nismo sigurni da se u povijesti u kojoj je sve relativno neće mijenjati i ubuduće", izjavio je patrijarh Porfirije. Na istoj je "svečanosti" srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pozvao Srbe da čuvaju "mir i slobodu samo pod jednom zastavom" te da "Srbiju i Republiku Srpsku ništa ne može podijeliti", a srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik iznio je provokativnu tezu da "danas Srbi imaju dvije države - Republiku Srpsku i Srbiju" te da "će nastaviti borbu za naše jedinstvo".

Liberalnu Srbiju puno je više ojadilo njegovo protivljenje beogradskom Europrideu, pa je kazališna redateljica Biljana Srbljanović u kritici Porfirija na Facebooku upitala: "Što dakle može čovjeka na poziciji doživotne i neupitne moći, s koje ga nitko ne može smijeniti, natjerati na ovakvu kolaboraciju sa zlom?"

Njezina objava završava odgovorom na pitanje koje je sama postavila, a koji glasi:

"Ima dvije mogućnosti:

1. ili je uvijek mislio ovako kao sad, ali je lagao i krio se

2. ili je ucijenjen nečim većim i od mene i od vas. Nema treće".

U principu, ponuđenim zaključcima Biljane Srbljanović nema se što dodati niti oduzeti jer su pogodili suštinu priče o patrijarhu Porfiriju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. listopad 2022 23:00