Donbas, prostrana i ratom izmučena regija koja prekriva veći dio istočne Ukrajine, prva je crta sukoba s Rusijom još od 2014. A sada se tamošnje stanovništvo, koje je već u ožiljcima od osmogošnje borbe, priprema za još intenzivniji napad, prenosi CNN, analizirajući zašto Putin želi osvojiti to područje.
Očekuje se da će predstojeća bitka za kontrolu nad tim teritorijom definirati invaziju ruskog predsjednika Vladimira Putina nakon što su njegove snage pretrpjele skupe neuspjehe u Kijevu te diljem središnje i sjeverne Ukrajine.
Satelitske snimke, navodi CNN, prikazuju ruske vojne konvoje i dobro opskrbljene postrojbe kako se kreću prema Donbasu, dok je ukrajinski ministar vanjskih poslova upozorio svijet na predstojeću bitku koja će "podsjetiti na Drugi svjetski rat".
Ruska pobjeda šokirala bi Zapad. S druge strane, mogla bi opravdati Putinove ratne ciljeve, a poraz bi mogao definitivno odrediti njegovu invaziju kao povijesni neuspjeh. Kako god bilo, gotovo je sigurno da će devastirati još veći dio Donbasa, značajnog povijesno i kulturno. Blizina Rusije diktirala je veći dio njegove turbulentne prošlosti.
Oni koji su tamo živjeli ili proučavali tu regiju, opisuju Dombas kao neovisno i kruto središte industrije. Otkako su osnovana dva velika grada - Doneck 1869. i Luhansk prije sedam desetljeća - industrija je bila žila kucavica te regije.
Donbas je samo drugo ime za Donecki bazen, a tijekom većeg dijela 20. stoljeća imao je veliku ulogu kao industrijsko srce Sovjetskog Saveza zbog tamošnjih ogromnih rezervi ugljena.
"Sovjetski Savez je intenzivno razvijao Donbas kao industrijsko središte", rekao je Markian Dobczansky, suradnik ukrajinskog istraživačkog instituta Sveučilišta Harvard. "Bilo je to mjesto koje je diktiralo tempo sovjetske industrijalizacije", istaknuo je. Također, dodao je, bilo je to mjesto na kojem je pod sovjetskom vlašću bilo terora. "Represija se događala u cijelom Sovjetskom Savezu, ali u Donbasu - intenzivno. Bilo je puno optužnica, uhićenja i suđenja".
No, u tri desetljeća od pada Sovjetskog Saveza ekonomska moć regije se smanjila. "U 1990-ima Donbas je doživio ekonomski pad", rekao je za CNN Rory Finnin, izvanredni profesor ukrajinskih studija na Sveučilištu Cambridge.
Veliko siromaštvo zadesilo je tu regiju tijekom početne tranzicije iz komunizma, rekao je Finnin. Uspon je uslijedio nakon prijelaza stoljeća; Donbas je i dalje industrijsko središte Ukrajine, koji nadopunjava poljoprivrednu proizvodnju ostatka zemlje.
Jedna karakteristika stanovnika ostala je postojana. Narod Donbasa ostao je "žestoko neovisan", rekao je Finnin. Ta regija imala je snažne društvene i ekonomske veze sa susjednom Rusijom, a za razliku od većeg dijela središnje i zapadne Ukrajine, koji je u povijesti bio dio različitih europskih imperija, Donbas je većinu prošlog tisućljeća proveo pod kontrolom Rusije.
Prema jedinom postsovjetskom popisu stanovništva, onom iz 2001. godine, malo više od polovice stanovništva Donbasa činili su etnički Ukrajinci, a trećinu etnički Rusi. U Donbasu je, za razliku od zapadne Ukrajine, ruski jezik najrašireniji. No, zemlja u cjelini ima tradiciju višejezičnosti i veza između jezika i nacionalnog identiteta je slaba, kažu stručnjaci.
Proeuropska politika pod utjecajem Zapada nije prihvaćena u Donbasu kao na zapadu Ukrajine. Nedostatak bliskih veza s glavnim gradom, Kijevom, i drugim velikim središtima bila je osnova na kojoj su proruski separatisti pokušali preuzeti kontrolu nakon moskovske aneksije Krima.
No, Finnin i drugi upozoravaju da "ne treba prihvatiti propagandu da je Donbas proruski ili antiukrajinski". To je koncept koji Kremlj nemilosrdno potiče od 2014., ali ga stručnjaci temeljito pobijaju.
U ekskluzivnoj anketi koju je CNN objavio neposredno prije početka ruske invazije, ljudi u najistočnijoj regiji Ukrajine, koja uključuje Donbas, uglavnom su odbijali tezu da su Ukrajinci i Rusi "jedan narod" i u potpunosti se ne slažu s idejom da bi dvije države trebale postati jedna država. Tako je mislio samo jedan od pet anketiranih ljudi, za razliku od trećine Rusa. To pokazuje da ne postoji želja za promjenom nacionalne pripadnosti unatoč dugogodišnjim kulturnim vezama s Rusijom.
Proruski separatizam prije 2014. nije bio izražen, a organizirani pokret nije postojao, rekao je Dobczansky. Istraživanja javnog mnijenja i glas regije za neovisnost na referendumu u Ukrajini 1991. potvrdili su da je Donbas napustio odanost sovjetskom dobu.
Usprkos potpori neovisnosti zajedno s ostatkom Ukrajine 1991., Donbas je ostao u glavama ruskog vodstva. Poznati sovjetski propagandni plakat iz 1921. nazvao je Donbas "srcem Rusije". Prije toga, regija je bila dio koncepta "Novorossiya" ili Nove Rusije, nazivu koji se davao teritorijima na zapadu Ruskog Carstva.
Promatrači su često sugerirali da je Putinov cilj obnova Sovjetskog Saveza. Anna Makanju, bivša direktorica za Rusiju u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a, prošlog je mjeseca rekla da Putin "vjeruje da je poput careva", carskih dinastija koje su stoljećima vladale Rusijom, "pozvanih od Boga" kako bi vratile slavu ruskog carstva.
Ali, takav projekt nije se mogao izvesti bez ponovnog zauzimanja Donbasa, industrijske okosnice Ruskog Carstva. "Donbas je opskrbljivao i cijeli Sovjetski Savez sirovinama", rekao je Dobczansky.
Upravo u tom kontekstu može se promatrati Putinova invazija i sukob s Ukrajinom. Podaci američkih obavještajnih službi sugeriraju da je Putin preusmjerio svoju ratnu strategiju na postizanje neke vrste pobjede na istoku do 9. svibnja, ruskog "Dana pobjede" kojim se obilježava nacistička predaja u Drugom svjetskom ratu.
"Postoji mogućnost da će Putin sada pokušati prepoloviti Ukrajinu; to će mu biti dovoljno da može proglasiti pobjedu na domaćem terenu i ublažiti kritike o promašenoj invaziji", rekao je Samir Puri, viši stručni saradnik za urbane poslove sigurnosti i hibridno ratovanje u Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS), koji je radio kao promatrač primirja u Donbasu između 2014. i 2015. "Zauzimanje Donbasa bila bi utješna nagrada jer je Kijev sada izvan ruskog vojnog dosega. To je dobra utješna nagrada", rekao je Puri.
Putinova aneksija Krima i okupacija dijelova Donbasa od pobunjenika koje podržava Rusija 2014. godine doveli su do toga da se zaustavi razdoblje prosperiteta u regiji. Rat je izbio 2014. nakon što su pobunjenici koje podržava Rusija zauzeli vladine zgrade u gradovima diljem istočne Ukrajine. Intenzivne borbe ostavile su dijelove Luhanska i Donecka u rukama separatista koje podržava Rusija.
Područja u Donbasu pod kontrolom separatista postala su poznata kao takozvane "narodne republike Lugansk i Donjeck". Ukrajinska vlada u Kijevu tvrdi da su dvije regije, zapravo, privremeno pod ruskom okupacijom. Samoproglašene republike nije priznala nijedna vlada, nitko osim Rusije i njezina bliskog saveznika Sirije, dok je ukrajinska vlada uporno odbijala izravno razgovarati s čelnicima obiju.
Više od 14.000 ljudi poginulo je u sukobu u Donbasu od 2014., uključujući 3000 civila. Ukrajina kaže da je od 2014. gotovo 1,5 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, pri čemu je više od polovice registriranih, interno raseljenih osoba, ostalo na područjima Donbasa koja su ostala pod ukrajinskom kontrolom, a oko 160.000 njih preselilo se u širu regiju Kijeva.
Rusija je u međuvremenu agresivno pokušala potaknuti separatističke osjećaje u regiji, na koje se pozivala kao na opravdanje za invaziju. Ruske putovnice nudile su se stanovnicima od 2019. Kremlj je uvelike poticao teze o ugroženosti etničkih Rusa.
"U propagandi od 2014., Donbas je postao žrtveno janje u ruskim narativima", rekao je Dobczansky. "To je mjesto gdje su Rusi njegovali kult žrtve. Uspjeli su svoje vlastito raspirivanje rata pretvoriti u narativ o sebi kao žrtvi ukrajinskih nacionalista", dodao je.
Hoće li bitka za Donbas biti posljednje poglavlje ruskog rata ili samo njegova sljedeća faza, tek će se vidjeti. No, usmjeravajući se na regiju, Putin je svoj napad na Ukrajinu zaokružio.
"Donbas je bio prva linija bojišta osam godina, tako da su vojni položaji s obje strane iznimno dobro utvrđeni", rekao je Dobczansky.
Secesionistički sukob u Donbasu bio je skup, ali stagnirao je od početnih naleta proruskih snaga 2014.; linije sukoba jedva su se pomaknule u nekoliko godina, a rovovi se protežu duž točke dodira od južne obale do ukrajinsko-ruske granice sjeverno od Luhanska.
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba izjavio je ovog mjeseca da će "bitka za Donbas podsjetiti na Drugi svjetski rat, s velikim operacijama, manevrima, sudjelovanjem tisuća tenkova, oklopnih vozila, zrakoplova i topništva". "Ovo neće biti lokalna operacija na temelju onoga što vidimo u pripremama Rusije", rekao je Kuleba na konferenciji za novinare u Bruxellesu.
Teren i klima regije ne odudaraju dramatično od ostatka Ukrajine, ali tamošnji sukob ima svoje jedinstvene značajke.
"Bit će vrlo različito od onoga što su ljudi vidjeli u Kijevu i Mariupolju", rekao je Puri. "Ukrajinska fronta miješa urbani i ruralni teritorij... neki od urbanih teritorija koje će Ukrajina braniti već su razoreni u osam godina."
Naseljeni gradovi poput Mariupolja već su razoreni ruskim bombardiranjem. Slična je sudbina vjerojatna i za druge urbane centre u Donbasu. Sada će Rusija vjerojatno pokušati opkoliti ukrajinske trupe na istoku jer može napasti iz sjevernih gradova poput Iziuma, kao i s juga i istoka. Očekivana je bitka za kontrolu nad Slavjanskom, s obzirom na njegov strateški značajan položaj na potencijalnom ruskom kopnenom koridoru.
Blizina Rusije i Krima također bi mogla ublažiti neke probleme s opskrbom koji su uništili ruske napade na središnju Ukrajinu.
Kad ruske kolone krenu prema Donbasu, bez sumnje će naići na ukrajinske snage koje dobro poznaju mjesta i gradove koje brane gotovo desetljeće. Najviši ukrajinski general, Valerij Zalužnij i velik dio vrhovnog zapovjedništva vojske imaju iskustvo na terenu u borbama u regiji nakon 2014. Nekoliko ukrajinskih dužnosnika opisalo je bitku za Donbas kao sljedeću ključnu fazu rata.
"U vojnom smislu, Rusima je ugodnije voditi rat u Donbasu nego što je to bilo u Kijevu, Sumiju ili Harkovu", rekao je Dobczansky. "Ali, to je i mjesto gdje su najiskusnije utvrđene jedinice ukrajinske vojske, tako da će se suočiti s najžešćim otporom", zaključio je ovaj suradnik ukrajinskog istraživačkog instituta Sveučilišta Harvard.