VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Zašto su Ukrajinci baš sad krenuli na Herson i tko to špijunira njemačke vojne baze

Što se stanja na bojištima širom Ukrajine tiče, borbe su se ozbiljno rasplamsale

Igor Tabak, prizor iz protuofenzive na Herson i Ukrajinci koji pucaju iz haubice Krab

 Davor Pongračić/Profimedia/

Utorak 30. kolovoza ujedno je i 188. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon što je prošlo 6 mjeseci ruske "specijalne operacije" planirane da dovrši u nekoliko dana, s kijevskih ulica je počišćena i prigodna izložba uništene ruske vojne tehnike, postavljena na sedam dana povodom tamošnjeg "Dana neovisnosti" svečano obilježenog 24. kolovoza. No, ono što je ostalo aktualno su razračunavanja zaraćenih strana po pitanju sigurnosti nuklearne elektrane Zaporižje, koja je od 4. ožujka pod ruskom okupacijom, te brojnim vojnim postrojbama zadnje vrijeme služi kao svojevrsna "nuklearna tvrđava". Posljednjih su dana nastavljene višestrane konzultacije o dolasku misije Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) na prostor elektrane, o čemu je izgleda postignut i dogovor. Jednako tako je nastavljena i doprema strane vojne pomoći Ukrajini, o kojoj se aktivno raspravljalo i u Pragu, na neformalnim sastancima ministara vanjskih poslova i obrane zemalja Europske unije. No sve to, baš kao i užurbani nastavak izvoza ukrajinskih prehrambenih proizvoda pomorskim putem preko Crnoga Mora, skoro da je ostalo u sjeni jučer najavljenog početka ukrajinske ofenzive u Hersonu – ofenzive koja, ako je i započela, samo dan kasnije otvara više pitanja nego što promatračima ovoga sukoba daje konkretnijih odgovora.

Stanje u NE Zaporižje

Iako nije sporno da je kompleks nuklearne elektrane Zaporižje okupiran, njena je proizvodnja u zadnjim mjesecima ipak ostala priključena na ukrajinsku energetsku mrežu. Dok su okupatori postupno gasili dijelove tog kompleksa i pripremali se pogon proizvodno prebaciti na rusku stranu, tu je došlo do zaoštravanja situacije – a onda i do topničkih duela brojnih ruskih snaga oko elektrane s ukrajinskim topništvom na drugoj strani rijeke Dnjepar kraj koje je elektrana smještena. Usprkos prekidima opskrbe strujom, koja je toj elektrani potrebna za hlađenje pojedinih reaktora, posljednjih je dana postalo jasno da još uvijek rade samo reaktori broj 5 i 6, dok međunarodni inspektori samo što nisu stigli.

Dok se još prije nekoliko dana nagađalo kako će oni na terenu osvanuti 29. kolovoza, pod vodstvom glavnog direktora IAEA Rafaela Grossia, pregovori o provedbi inspekcije su se odužili, pa je osoblje inspekcije iz ukupno 13 država tek jučer pristiglo u Ukrajinu. Napomenimo kako je formiranje sastava ovog tima bilo itekako problematično, budući da su i ruska i ukrajinska strana imale svojih uvjeta – što i ne čudi kada znamo da je baš prije koji dan propao i Sporazum o suradnji na području nuklearne energije, kojeg su Rusija i Ukrajina sklopile u siječnju 1993. godine. Na kraju među inspektorima nema predstavnika Sjedinjenih Država, Ujedinjene Kraljevine i Ruske Federacije, ali su zastupljeni inspektori iz Albanije, Francuske, Italije, Jordana, Kine, Litve, Meksika, Poljske, Sjeverne Makedonije i Srbije – a od ukupno 14 osoba delegacije neki bi mogli u elektrani ostati i duže. Usprkos dnevnim topničkim duelima oko prostora nuklearne elektrane Zaporižje, tamošnji su sigurnosni sustavi navodno ispravni i nema povišenja okolišne radijacije – o čemu bi se idućih dana delegacija IAEA trebala i osobno uvjeriti. Od njih se očekuje koncentriranje na tri zadaće: (1) fizičku zaštitu postrojenja, (2) nuklearnu sigurnost šire zajednice, te (3) osiguravanje neširenja ondje prisutnih nuklearnih materijala. Naravno, to sve bi moglo biti zahtjevno kad imamo u vidu da je baš Ruska Federacija zadnjih tjedana itekako nastojala pričati o temi ukrajinskog ugrožavanja nuklearne onda sigurnosti u Zaporižju, da bi ipak 28. kolovoza sama odbila ratificirati reviziju Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) – baš zbog spomena "ozbiljne radiološke opasnosti u nuklearnoj elektrani Zaporižje u Ukrajini", čime su igre oko ovog kompleksa očigledno nastavljene.

image

Tim inspektora IAEA na odlasku u Ukrajinu

Twitter/

Slovački MiG-ovi konačno stižu?

Što se daljnje vojne pomoći Ukrajini tiče, treba posebno spomenuti novosti s ovoga vikenda održane zrakoplovne priredbe SIAF u Slovačkoj, održane na prostoru zrakoplovne baze Malacky-Kuchyna. Ondje su se ministri obrane Poljske i Češke obvezali svom slovačkom kolegi na pomoć u čuvanju zračnoga prostora Republike Slovačke, i to od četvrtka 1. rujna kada Slovačka iz aktivne vojne službe povlači svojih 11 borbenih zrakoplova MiG-29. Već se duže vrijeme nagađa da bi te avione potom mogla dobiti Ukrajina, temeljem obećanja slovačkoga premijera Eduarda Hegera iz travnja ove godine. Jednako tako, iz Velike Britanije se čulo kako put Kijeva kreće ukupno 6 besposadnih ronilica za traženje podvodnih mina – tri iz britanskih skladišta i još tri namjenski kupljene – o čemu će uskoro početi i namjenska obuka ukrajinskih kadrova, kako je to objavio britanski ministar obrane Ben Wallace. No, napomenimo kako zadnje vrijeme izgleda da takve obuke ukrajinskih vojnih kadrova zapravo sa sobom nose i dodatnog posla. O tome dobro svjedoče vijesti iz Njemačke, gdje je uočeno kako je tamošnja obuka Ukrajinaca u mjestima Idar-Oberstein i Grafenwöhr itekako privukla neželjenu pažnju. Naime u okolici tako uposlenih objekata Bundeswehra uočeni su brojni sumnjivi automobili i dronovi, za koje se pretpostavilo da su dio akcije ruskih obavještajnih službi za praćenje kako obuke za samohodne haubice PzH2000, tako i tamošnjega rada američke vojske s Ukrajincima po pitanju korištenja američkog topništva, radara i oklopnih vozila.

Incident u Albaniji

Zanimljivo je da to nije ujedno bio i jedini spomen aktivne ruske vojne špijunaže u Europi, budući tu treba spomenuti i incident zabilježen prije deset dana u Albaniji, gdje je u subotu 20. kolovoza kasno poslije podne društvo sastavljeno od dvoje Rusa i jednog Ukrajinca pokušalo upasti na prostor vojne tvornice u mjestu Gramsh, na oko 60 km južno od Tirane. Uljeze je ondje otkrilo vojno osiguranje tvornice, a uhićeni su nakon što su po sukobu sa stražarima krenuli u bijeg. Ubrzo je ustanovljeno da se radi o osobama koje su u Albaniji osvanule temeljem turističkih viza – što je čitavu ovu priču odmah smjestilo usred aktualne diskusije o ograničavanju izdavanja turističkih viza za čitav prostor Europske unije, koja se baš danas odvija u Pragu.

Naime, kako smo već proteklih tjedana spominjali, dio EU država uočio je nesklad između činjenice da Ruska Federacija pod normalno ratuje s demokratskim susjedima i Europsku uniju tjera na rub energetskoga ponora, dok istodobno njeni građani sasvim bezbrižno širom te iste Unije ljetuju i turistički uživaju. O tome se zadnjih tjedana razvila diskusija u kojoj su se unutar Unije formirale i dvije jasno podijeljene strane – s jedne strane su završile države koje graniče s Rusijom i žele tvrđi vizni režim, dok se na drugoj strani okupilo niz država predvođenih Francuskom i Njemačkom, koje su namjerno raspravu izvrtale na protivljenje općoj zabrani ulaska Rusa u Europsku uniju – što baš i nije bilo temom, budući da se spominjalo tek ograničavanje turističkih viza, a ne i humanitarnih, ili prava azila za političke oponente aktualnog režima u Moskvi. Kako izgleda, konkretni razgovori su u međuvremenu ipak suženi – prvo i osnovno na ukidanje do sada važećih Sporazuma o viznim olakšicama između EU i Ruske Federacije.

Nova ograničenja Rusiji

No, već i prije postizanja ikakvog konsenzusa o ovom pitanju, koje se samim svojim spomenom pokazalo izuzetno bolnim i neugodnim za Ruse i Rusiju – Finska je oglasila ograničavanje svog izdavanja schengenskih viza agresore (samo ponedjeljkom u diplomatskim misijama u Moskvi, Sankt Peterburgu, Petrozavodsku, Murmansku), dok je Estonija već zabranila svaki ulazak ruskih građana u zemlju. Ta mjera je posebno pogodila ruske posjednike nekretnina u Estoniji, kojih ima preko 40 tisuća, od čega njih oko 4.500 treba vize da bi došli na svoje (što sada ne mogu), kao i bankovne usluge da bi platili davanja vezana uz nekretnine (što sada također više nije moguće) – tako da im prijeti gubitak ovog vlasništva. Ujedno, čisto da napomenemo, baltičke države čitavoj EU predlažu i uvrštenje novih ograničenja ruskog pristupa bankovnim SWIFT sustavima kao dio budućeg, ukupno osmog paketa EU sankcija Rusiji povodom tekućega rata u Ukrajini.

No, dok su u Pragu ministri vanjskih poslova raspravljali o EU-vizama za ruske građane, također jučer i danas u Pragu je održan i sastanak ministara obrane država Unije. Iako se o skupu na kojem je ispred Hrvatske sudjelovao Mario Banožić od Ministarstva obrane RH baš i nije čulo mnogo, nedvojbeno je posebna tema skupa bilo formiranje zasebne EU misije kojoj bi cilj bila vojna obuka ukrajinskih snaga. Iako još nije jasno koji bi točno bio mandat te aktivnosti, kao ni gdje bi se odvijala i tko bi u njoj sudjelovao – očigledno se radi o djelovanju inspiriranom uspjehom slične aktivnosti u Velikoj Britaniji, gdje se domaćim instruktorima na poslu obuke Ukrajinaca već pridružio niz kolega iz više NATO država. Jasno je da bi se takva obuka provodila izvan Ukrajine, negdje na prostorima EU, a nagađa se da bi mogla obuhvaćati i specijalističko treniranje snajperista ili pirotehničara, a možda i časnika.

Uz to, ministri obrane država EU raspravili su i sudbinu suspendirane misije u Maliju, gdje je povlačenje Europljana otvorilo prostor za Ruse, a navodno je posebnom temom bilo i organiziranje obrambene industrije u Europskoj uniji – ne bi li se nadoknadilo resurse dane u Ukrajinu, čime će se baviti i danas osnovano posebno EU-povjerenstvo. Naravno, ta je tema itekako politizirana, budući bi se pod velom vojne pomoći - koja je uvelike obuhvaćala prastaru tehniku sovjetskoga podrijetla – sada pričalo o dopuni domaćih arsenala skupom i modernom tehnikom europskih proizvođača – no o tome ne treba odmah očekivati ikakvih konkretnih sporazuma, budući je aktualni ministarski skup u Pragu prvo i osnovno "neformalan". Bitno konkretnijim će se, kao i obično, pokazati novi skup država Skupine za koordiniranje pomoći Ukrajini - koje SAD okupljaju 8. rujna u njemačkoj vojnoj bazi Ramstein. Ondje će vjerojatno biti precizirane i najave daljnje švedske pomoći Ukrajini, za koju je posljednjih dana tek bilo spomenuto kako će iznositi oko milijardu švedskih kruna (oko 100 milijuna USD), od čega će polovicu sačinjavati vojna pomoć usklađena sa saveznicima.

Teče izvoz žita

I dok itekako aktivno teku diskusije o daljnjim sankcijama Ruskoj Federaciji i daljnjoj pomoći Ukrajini, napomenimo kako jednako tako aktivno teče i pomorski izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda koji su preko Crnoga mora uspjeli dogovoriti Ujedinjeni narodi i Turska. Kako se iz turskog Ministarstva obrane čulo u subotu, od početka mjeseca pa do 27. kolovoza iz ukrajinskih luka ukupno je bilo izvezeno oko 1 milijun 43 tisuće 286 tona prehrambenih roba. Ritam otpreme postupno raste, tako da je u nedjelju 28. kolovoza iz Ukrajine krenulo još 6 brodova – čime se obračun podigao na ukupno 44 plovila otposlana u 15 zemalja svijeta – da bi u ponedjeljak 29. kolovoza krenulo još 6 brodova s ukupno oko 121,451 tisuća tona hrane. Iako to izgledaju ogromne količine robe, sve to zapravo nije ni izbliza dovoljno. Naime, u ukrajinskim skladištima se ukupno nakupilo oko 18 milijuna tona žitarica od prošlogodišnje žetve, koje bi trebalo pod hitno isporučiti širom svijeta budući da nova žetva samo što nije počela. Pa ipak, i ovakav promet je bitan – što dobro pokazuje primjer broda "Brave Commander", koji je za Svjetski program za hranu UN-a po prvi put od veljače iz Ukrajine natovaren žitom otplovio u Afriku, dok je baš danas tim putem krenuo i brod "Kateria", koji za UN nosi pomoć u hrani put Jemena.

Stanje na bojištima

Što se stanja na bojištima širom Ukrajine tiče, ondje su se nakon svojevrsnog zatišja krajem prošloga tjedna borbe ozbiljno rasplamsale. Iako nije bilo velikih promjena uzduž većine crte bojišta – treba napomenuti kako do danas nije jasno stanje na nekoliko točaka. Prvenstveno se tu radi (1) o mjestu Udi sjeverno od Harkiva, koje je izgleda nakratko palo u ruske ruke da bi onda bilo oslobođeno, (2) o mjestu Jakovlivka oko 5 km sjeverno od Soledara u kojem su Rusi izgleda imali ponešto uspjeha pa sada traju borbe u samome selu, te (3) kod uporišta Kodema oko 14 km jugoistočno od Bahmuta – za koje ruski izvori tvrde kako je na pola u ruskim rukama, dok se s ukrajinske strane to negira (ali se ujedno spominju i utvrđene pozicije na visovima odmah zapadno od naselja iz kojih se može nadzirati i obuzdati moguće neugodne situacije).

Posebnu pažnju izazvale su i jučerašnje ukrajinske objave o početku "ofenzivne akcije u različitim smjerovima, posebice u regiji Herson", koje su u javnost pristigle jučer popodne. Usprkos oštroj kontroli informacija, uz već uobičajene vijesti o suzbijanju ruske logistike na malobrojnim prijelazima preko rijeke Dnjepar, do kasnih večernjih sati proširila su se i nagađanja o nizu borbenih djelovanja uzduž čitavih oko 150 kilometara dužine fronte koja dijeli branitelje od ruskih agresora na prilično izoliranoj enklavi uz zapadnu obalu Dnjepra, na granici Hersonske i Mikolajevske oblasti. Po pitanju tempiranja ovih operacija, mnogi nagađaju da se u akciju krenulo prije nego Rusi kod Hersona uspiju kompletirati pontonski most, kojeg grade u sjeni postojećeg neupotrebljivog cestovnog mosta, i kojem od oko kilometar dužine još nedostaje oko trećine. Što se prostora operacija tiče, izgleda da su branitelji tu pokrenuli niz napada, uzduž čitave fronte, da bi se onda njihova djelovanja ipak koncentrirala na ukupno tri zone – sve praćeno neuobičajeno intenzivnom vatrom topništva, korištenjem preciznih raketnih sustava HIMARS i protiv neprijateljskih poljskih fortifikacija, te udara ukrajinskog Ratnog zrakoplovstva za kojeg su Rusi već u niz navrata tvrdili da uopće više ne postoji.

image

Prizori s početka navodne ukrajinske ofenzive u Hersonskoj oblasti

Twitter/

Ni dan kasnije nije jasno je li bilo ikakvog bitnijeg ukrajinskog napredovanja (1) na jugu te bojišnice, uz cestu M14 od Mikolajeva do Hersona (gdje crta već dugo stoji na oko pola puta, oko 25 km sjeverozapadno od Hersona), kao ni (3) na sjeveru – gdje se pokušavalo osloboditi sela uz borbenu crtu koju Rusi već duže drže oko 45 kilometara južno od grada Krivi Rih, u široj zoni oko sela Visokopilja. No vjerojatno je da su Ukrajinci ipak uspjeli barem ponešto ojačati svoj već postojeći mostobran (2) na sredini tog bojišta, u potezu na istok preko rijeke Ingulec. Ondje su izgleda južno od mjesta Davidov Brid uspješno postavljeni pojedini pontonski mostovi kojima su branitelji u mraku prebacili dodatno pješaštvo i mehanizaciju, ne bi li osvojili selo Suhi Stavok i time opet ugrozili rusku kopnenu komunikaciju od Nove Kahovke prema sjevernoj zoni oko Visokopilje. Nadolazećih dana ostaje za vidjeti je li se time ujedno ispuhala ukrajinska ofenziva, ili je ipak riječ o nekom većem i bitnijem borbenom događanju.


(Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2022 14:27