PRIČAM JEDNO, RADIM DRUGO

ZAŠTO SVJETSKI LIDERI IGNORIRAJU VLASTITE SAVJETE Dok ljude mole da podnesu žrtvu u vrijeme pandemije, neki od njih se ne drže propisanih mjera

 
David Clark
 Weirdgoingpro / Wikiemdia / Creative Commons 4.0

Svi mrze dvostruke standarde. No svjetski vođe koji ne slijede svoje vlastite savjete možda to čine iz razloga koji za njih imaju itekako imaju smisla, piše BBC.

Kako bi se smanjila patnja izazvana Covidom-19, svjetski vođe mole stanovništvo da podnese određenu žrtvu. Ljudi diljem svijeta odriču se na neko vrijeme mnogih stvari u kojima uživaju: posjećivanja prijatelja i obitelji, putovanja, kupovine, druženja s drugima. To je teško učiniti, no s obzirom na to da vlade tvrde da je to jedini ispravan i odgovoran put, ljudi se toga uglavnom pridržavaju.

Ako bi i za jednu grupu ljudi mogli očekivati da se tih pravila pridržavaju, to su onda ti koji ta pravila i donose. Političari i vladini dužnosnici su ozbiljnosti situacije svjesniji od bilo koga i na njima je odgovornost da budu primjer. Zašto, onda, toliko mnogo njih ne slijede vlastite savjete?

Šefica medicinskog tima Škotske morala je odstupiti nakon što je otkriveno da je tijekom karantene dva puta otišla u svoju drugu kuću udaljenu oko četiri sata vožnje od Edinburgha. Na Novom Zelandu je ministar zdravstva, dr. David Clark, morao otići jer je prekršio pravila o nenapuštanju domova kako bi svoju obitelj odveo na plažu. U Južnoj Africi je jedan ministar suspendiran nakon što su objavljene fotografije njega i grupe prijatelja kako zajedno ručaju.

Ovo nije fenomen ograničen na trenutnu krizu, naravno, ili na članove vlade. 2019. godine direktor McDonald'sa, Steve Easterbrook, dobio je otkaz nakon što je otkriveno da je bio u tajnoj vezi s jednom zaposlenicom. Iako nema nikakvih dokaza da veza nije bila dobrovoljna, njome se direktno kršilo pravilo kompanije o tome da zaposlenici ne smiju međusobno ulaziti u romantične odnose – što je pravilo za koje je bio odgovoran i sam Easterbrook.

Autoritet nekog vođe ovisi o tome doživljavaju li ga ljudi kao osobu s integritetom. Licemjernim ponašanjem, vođe si potkopavaju vlastitu poziciju. Sve vođe žele da ih se voli, no ljude ljute dvostruki standardi. Zašto je, onda, takvo ponašanje toliko često i što stoji iza toga?

Zadovoljavanje različitih strana

Daniel Effron, psiholog društva i profesor na Poslovnoj školi u Londonu, proučava licemjerno ponašanje.

'Ljudi mogu biti nekonzistentni u svojem ponašanju, a da ih se svejedno ne prozove licemjernima', kaže Effron.

'Ako ovisnik o drogi kaže ljudima da ne bi trebali uzimati drogu, malo će biti onih koji će ga zbog toga osuditi. Ali ako netko u javnosti propovijeda vrline, a privatno prakticira poročan život, ljudi će se naljutiti jer će misliti da ta osoba želi osigurati neki moralni benefit – na primjer, prikazati se kao dobra osoba – a to zapravo ne zaslužuje. Ono što nas doista pogađa je kad netko nije fer, a ne kad nije konzistentan.'

Ako vođe znaju da licemjerje loše prolazi, zašto onda ljudima daju razlog da ih optuže za licemjerje? Najjednostavniji odgovor je taj da misle da se mogu lako izvući. Iako to u nekim situacijama može biti točno, Effron ističe da većina ljudi sebe gleda kao pune vrlina.

Suptilniji razlog zašto rade jedno, a govore drugo je taj što žele zadovoljiti različite publike.

'U svim vrstama organizacija, ljudi se mogu naći zarobljeni između oprečnih zahtjeva različitih grupa ljudi', kaže Effron. 'Jedna grupa želi X, a druga želi ne-X, a vođa pokušava zadovoljiti obje strane: jednu riječima, a drugu djelima, iako su riječi i djelovanje u međusobnoj kontradikciji.'

Netko bi pomislio da će u krizi poput ove, vođe zemalja imati samo jednu vrstu publike koju moraju zadovoljiti – javnost. No pokušajte to sagledati iz njihove perspektive, kaže Effron. 'Ponekad će jedna od suprotstavljenih strana biti njihova obitelj. Možda na sebe gledaju kao na nekoga tko pokušava balansirati između potreba svoje obitelji i svoje obaveze prema javnosti.'

Osoba koja pokušava zadovoljiti različite strane, ne mora nužno i sama vidjeti da ispravnu stvar radi kad je u pitanju javnost, a pogrešnu kad je u pitanju vlastita obitelj. Možda oni na to gledaju kao na pokušaj da u oba slučaja učine ispravnu stvar, no u dva različita konteksta.

Effron je proučavao i što ljudi iz različitih krajeva svijeta misle o nekonzistentnom ponašanju.

Otkrio je da u kulturama koje naglasak daju potrebama grupe ili zajednice u odnosu na pojedinca, kao što je slučaj u nekim azijskim i latinoameričkim zemljama, nekonzistentno ponašanje nije odmah povezano s licemjerjem kao što je to slučaj u nekim društvima sklonijima individualizmu, poput Velike Britanije i SAD-a. U kolektivističkim kulturama, dopustivo je da ljudi imaju nekoliko strana koje moraju zadovoljiti i da će prioritet uvijek imati očuvanje odnosa – čak i ako to znači govoriti jedno, a raditi nešto posve drugo.

Gomilanje vrlina

Postoji još jedan razlog zašto se vođe ponašaju licemjerno, pogotovo kad su pod pritiskom. To je povezano s fenomenom koji psiholozi zovu 'moralno licenciranje'. 2008. godine, dakle one godine kad je Barack Obama postao prvi crni američki predsjednik SAD-a, Effron i grupa njegovih kolega okupili su grupu bijelaca koji podržavaju Obamu kao bi proveli eksperiment.

Svi sudionici su zamoljeni da kažu je li neki posao primjereniji bijeloj ili crnoj osobi. Polovici grupe je postavljeno preliminarno pitanje podržavaju li ili ne Obamu kao predsjednika (ispitanici nisu znali da ispitivači već znaju da ga podržavaju). Ljudi koji su odgovorili na ovo dodatno pitanje su bili skloniji tome da neki posao opišu kao primjereniji bijelcima nego crncima. Drugim riječima, nisu brinuli o tome da će ispasti rasisti jer su na početku već rekli da podržavaju Obamu te su mislili da će ih to zaštititi od optužbi za rasizam.

Psiholozi su ustanovili da se moralno licenciranje pojavljuje u svim mogućim okolnostima. Na primjer, prisjećanje na vlastita etična ponašanja, može kod ljudi smanjiti želju da doniraju, daruju krv ili volontiraju. Kupovanje ekološkog proizvoda, može ljude nagnati da češće varaju i kradu. Raditi ili govoriti nešto dobro i pohvalno, kod ljudi može izazvati osjećaj da imaju pravo i dozvolu ponašati se na način koji bi njihovu vrlinu doveo u pitanje.

Vođe zemalja, posebno tijekom kriza poput ove, često jako naporno rade za ono što oni smatraju općim dobrom. Možda se jako trude da što više ljudi bude zdravo tijekom pandemije ili da osiguraju budućnost svoje organizacije.

U psihološkom smislu, oni spremaju moralni kredit u banku. Zbog toge su skloni blaže procjenjivati vlastito ponašanje nego što bi ocjenjivali ponašanje drugoga, čak i kad se radi o nečemu krajnje neetičnom.

'Uvijek se možemo dosjetiti razloga zašto bismo baš mi trebali biti izuzetak', kaže Effron. 'A mi smo jako dobri u tome da uvjerimo sami sebe da su naši razlozi valjani.'

No ne samo to, već ljudi uvjeravaju sebe da će i drugi vidjeti njihovo ponašanje u istom svjetlu. U jednom drugom Effronovom eksperimentu, ljudi su zamoljeni da se snime dok objašnjavaju važnost neke vrline, poput brige za okoliš.. Zatim su zamoljeni da se prisjete svih slučajeva kad nisu slijedili vlastiti savjet. Prije nego su te ispovijedi prikazane drugima, podcijenili su količinu osude koju će primiti s obzirom na svoju nekonzistentnost.

Ovo možda zvuči naivno, no mi svi imamo poteškoća shvatiti što se nalazi u umu onoga drugoga. Vođe koji ne slijede pravila koja su sami postavili, možda to čine iz razloga koji se njima čine posve logičnima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. siječanj 2023 12:33