Njemačka, najjača država Europe, mogla bi napokon dobiti novu vladu. Angela Merkel i Martin Schulz dogovorili su nastavak velike koalicije CDU-SPD u kojoj su socijaldemokrati prošli iznenađujuće dobro jer im pripadaju položaji ministra financija i vanjskih poslova. Ipak, sporazum ne vrijedi dok ga ne potvrdi stranačka baza SPD-a, što 2013. nije bio problem jer je više od tri četvrtine članova SPD-a glasalo za tadašnji sporazum, ali sada je drugačije. Na stranačkom kongresu je samo 56 posto članova dalo svoj glas za vođenje pregovora s unijom CDU-CSU i odluka o novoj njemačkoj vladi je na 464.000 članova SPD-a.
O tome što znači sporazum Merkel-Schulz razgovarali smo s Josipom Juratovićem, dugogodišnjim SPD-ovim zastupnikom u Bundestagu.
Na kojim se osnovama temelji dogovor CDU-SPD?
- Manje-više dogovoreno je sve o čemu se već pisalo u medijima, osim pitanja privremenog zapošljavanja i zdravstvenih osiguranja, što su jako važne teme za nas u SPD-u. Nisam potpuno zadovoljan postignutim dogovorom jer imam osjećaj da se moglo više napraviti, ali bilo je teško pregovarati u situaciji u kojoj smo se našli. Prije svega, Martin Schulz je najprije izjavio kako SPD odlazi u opoziciju, a zatim su nakon izlaska liberala propali pregovori o formiranju tzv. Jamajka koalicije i nakon toga je opet sva odgovornost pala na Socijaldemokratsku partiju. Da je SPD odbio koaliciju s CDU, alternativa bi bilo formiranje manjinske vlade, što bi bila katastrofa i za Njemačku i za Europsku uniju. Ili bi bili raspisani novi izbori na kojima bi SPD izgubio dio glasova, CDU bi ostao najjači, no najgore od svega, profitirali bi krajnja desnica i AfD. U postojećim okolnostima velika koalicija je najbolja alternativa jer osigurava utjecaj SPD-a na europsku, socijalnu i zdravstvenu politiku.
Zapravo je riječ o koaliciji iz nužde?
- Da, iako su već pregovori o Jamajka koaliciji bili svojevrstan pokušaj braka iz nužde. Naravno da bi bilo najbolje kada bi SPD imao dovoljno glasova da možemo dirigirati izgled i politiku buduće vlade jer tada bismo sigurno napravili otklon u odnosu na konzervativnu politiku koju vode CDU-CSU, ali to nije moguće. Za SPD bi sigurno bio bolji i odlazak u oporbu i početak obnove stranke, ali građani u Njemačkoj ne žele nove izbore i zahtijevali su dogovor dviju najjačih stranaka.
Nisu svi jako sretni. Recimo, Udruženje njemačke industrije objavilo je da dogovor CDU-SPD ne garantira rast gospodarstva idućih godina u Njemačkoj?
- Njemačka industrija raste već 15 godina uzastopno, zahvaljujući SPD-ovoj Agendi 2010., a njemački poslodavci ne mogu se žaliti jer imaju najbolje pozicije i mogućnosti u Europi. Problem je raširena zloupotreba ugovora na određeno vrijeme, koju smo zakonski dopustili kada zbog obima poslova postoji potražnja za radnicima, ali poslodavci su pretjerali i danas u Njemačkoj imamo dva milijuna ljudi koji nemaju siguran posao. A to je posebno katastrofa za mlađe generacije koje zbog egzistencijalne nesigurnosti ne zasnivaju obitelj, i zato je ovo pitanje glavna točka na referendumu na kojem će članstvo SPD-a odlučiti pristaje li ući u veliku koaliciju s CDU-CSU.
No, u slučaju da vladu formirate s demokršćanima, ekstremistički AfD postaje glavna opozicijska stranka u Njemačkoj. Predstavlja li ovakav scenarij opasnost za demokraciju?
- Upravo to je teško pitanje za nas socijaldemokrate jer ulaskom u veliku koaliciju omogućavamo AfD-u položaj glavne oporbene stranke. Strašna je simbolika kada najjača stranka opozicije u Njemačkoj postaju radikalni desničari. Usto, svjedočimo negativnim trendovima i u EU gdje imate totalitarne režime u Poljskoj i Mađarskoj, a tek treba vidjeti kakvu će politiku voditi nova vlada Austrije.
Međutim, upravo je Martin Schulz, koji bi trebao postati ministar vanjskih poslova, izjavio da se EU treba federalizirati, a ostaviti vani države koje na to ne pristaju. Slažete li se s predsjednikom vaše stranke?
- To je priča o Europi prve i druge brzine, koju zagovara i Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije. Nisam siguran da je to dobro jer mislim da se u Europi moramo dogovoriti o tri najvažnija pitanja. To su zajednička obrana, koju imamo kroz NATO, zajednička vanjska politika, koja sada ne postoji, i zajednička ekonomska politika, koja je nužna za budućnost Europske unije. Da bismo se o tome dogovorili, trebamo jaku vladu u Njemačkoj, ali i ostalim državama članicama. Koliko god mi se nimalo ne sviđa politika Mađarske ili Poljske, smatram pogrešnom poruku 'onaj tko se ne slaže s nama, može napustiti EU'. Krajnje je vrijeme za veliki dogovor unutar Europske unije, a tek onda ćemo vidjeti tko se toga ne želi pridržavati.