SANTIAGO - Čileanski rudari koji su već 17 dana zatrpani u urušenom rudniku zlata živi su i dobroga zdravstvenog stanja, ali pred njima je sada teško razdoblje iščekivanja jer su stručnjaci izračunali kako je potrebno najmanje četiri mjeseca da izbuše rupu kroz koju ih mogu izvući.
Poruka iz dubina
Spektakularnu vijest o preživjelima iz rudnika San Jose, u blizini grada Copiapo, objavio je u nedjelju čileanski predsjednik Sebastian Pinera, mašući trijumfalno porukom na kojoj je pisalo “Svih 33 nas je dobro u skloništu” koju su čileanski rudari poslali kroz rupu koju je do njih izbušila spasilačka ekipa. Sve do nedjelje nije bilo znakova da su rudari preživjeli, ali onda su na površinu izašle dvije poruke - prvu je napisao jedan od preživjelih rudara Mario Gomez svojoj ženi Liliani, a nedugo nakon toga došla je i ona u kojoj je stajalo da su svi živi i zdravi.
Nekoliko pokušaja
Da bi se probušila rupa do rudara, trebalo je nekoliko pokušaja i spasioci su izgubili nadu da nakon odrona ulaza u rudnik zlata koji se dogodio 5. kolovoza ima preživjelih.
Spasilačka je ekipa nakon dobivenih poruka spustila do rudara kameru na daljinsko upravljanje, a kada je stroj došao do njih, pokazao ih je znojne i bez majica (temperatura unutra se kreće između 32 i 36 stupnjeva), ali živahne i u dobrome psihofizičkom stanju. Kako je objasnio Gomez u svome pismu, rudari su imali svježu vodu do koje su iskopali kanal, a imali su i struju koju su pribavili iz motora kamiona koji je bio dolje u oknu. Njihovo sklonište nalazi se unutar oko 7 kilometara dugog okna iskopanog u planini i na dubini od oko 700 metara, a površine je kao omanji stan.
Audio kontakt
Čileanske vlasti sada će kroz rupu preživjelim rudarima poslati hranu, vodu, lijekove i ostale potrepštine, kao i mikrofone uz pomoć kojih će ostvariti audiokontakt s njima. Spasilačke ekipe iz raznih dijelova svijeta poslane su u San Jose kako bi pomogle u bušenju tunela za spas preživjelih. Ali, glavni inženjer spasilačkog tima Andres Sougarret upozorio je da će za bušenje rupe široke 68 centimetara, kroz koju će onda izvlačiti jednog po jednog rudara na površinu trebati najmanje 120 dana. Sudeći po poruci Marija Gomeza, rudari su u dobrom psihičkom stanju.
“Čak i ako prođu mjeseci prije nego što uspostavimo komunikaciju, želim da svima kažeš da sam dobro i da ćemo sigurno biti spašeni. Strpljenje i vjera. Bog je velik i Njegova pomoć učinit će da ovaj rudnik napustim živ”, napisao je Gomez (63), najiskusniji preživjeli rudar. Jučer su na vijest o tome da su 33 rudara živa počele proslave diljem Čilea.
Mjeseci agonije
Davitt McAteer, američki stručnjak za sigurnost rudnika koji je svojedobno bio angažiran i u administraciji predsjednika Bill Cintona, izjavio je kako su zdravstveni rizici u rudnicima zlata i bakra mali “ako imate dovoljno zraka, hrane i vode”. Veći od fizičkog rizika za preživjele rudare jest onaj psihički, jer trauma zatočeništva u podzemlju može biti opasna po njihovo mentalno zdravlje.
Rudarske nesreće:
- Veljača 2006. - Poljski rudar iz rudnika Halemba u šleskoj regiji izvučen je iz dubine od 1000 metara, gdje je proveo pet dana.
- Svibanj 2006. - Dva australska rudara preživjela su dva tjedna zatrpana u rudniku zlata Beaconsfield. Preživjeli su tako što su pili vodu koja je curila niz stijene.
- Kolovoz 2008. - Osam kineskih rudara preživjeli su pet dana nakon nesreće u rudniku u provinciji Shanxi. Pili su svoj urin i jeli ugljenu prašinu.
- Travanj 2010. - Čak 115 rudara izvučeni su iz kineskog rudnika uglja u Wanjialingu, gdje ih je poplava zarobila na tjedan dana. Preživjeli su jedući papir, ugljen i drvo.
Stručnjaci: Najvažnije od svega je da ne izgube nadu u spas
U Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja tvrde da je najveći problem s kojim će se se rudari uskoro suočiti psihološki.
- Ako uspiju očuvati tjelesnu temperaturu i ako budu imali dovoljno hrane i vode, postoji šansa da ih se spasi. No, hrana i voda nisu dovoljni. U izoliranim uvjetima čovjeku se psiha počinje mijenjati i početi će gubiti osjećaj za stvarnost. Najvažnije je da uspostave socijalni život, da ostanu socijalizirani i da ni u jednom trenutku ne izgube nadu u spas. Zato je iznimno važno poslati im uređaje za komunikaciju, po mogućnosti organizirati da se rudari vide preko kamera ili barem čuju s obiteljima. Ako i nakratko izgube nadu, past će u depresiju, nakon čega slijede agresija i sukobi - objašnjava Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a.
Prof. dr. Vlado Jukić, ravnatelj psihijatrijske bolnice Vrapče, rekao je za Jutarnji list da je dio pisma rudara Marija Gomeza u kojemu on govori o “strpljenju i vjeri” dosta logičan. -Vjerska dimenzija pomoći će rudarima da prođu kroz razdoblje koje ih čeka. Vjera u Boga koji spašava mogla bi biti iznimno važna čak i za one koji su prije cijele situacije bili ateisti- kaže Jukić. Uz to dodaje da se može povući analogija između situacije rudara i one ratnika. Reakcija na stres u borbi može izazvati razne dekompenzacije, čak i gubitak realiteta, ali rudari si “luksuz dekompenzacije” ne mogu dopustiti. “Kod njih sve ovisi o tome koliko će racionalni i trezveni uspjeti ostati - ističe. ( S.T., G. An.)