Europska unija pred sebe je stavila još jedan vrlo ambiciozan plan – iskoristiti obrazac kojeg je osmislila za zajedničku nabavu cjepiva protiv Covida-19 i prenamijeniti ga za formiranje strategije zajedničke nabave oružja. Glavna zadaća plana "teškog" 2 milijardi eura je iskoristiti status EU kao najvećeg trgovinskog bloka na svijetu kako bi na globalnom tržištu isposlovala povoljnije uvjete pri nabavi oružja od onih koje bi svaka od 27 država članica uspjela zasebno dogovoriti.
Prema planu u čiji je uvid prvo dobila redakcija portala POLITICO, proračun od 2 milijarde eura bi se iskoristio za refundiranje cijene oružja kojeg bi članice na vlastitu inicijativu donirale Ukrajini, ali bi se njime financirala i buduća nabava oružja. Treba naglasiti kako bi se spomenut iznos koristio samo i isključivo za nadomještanje one opreme koju članice doniraju Ukrajini te se ne bi radilo na dodatnom naoružavanju zemalja EU.
Unija je time još jednom potvrdila kako rat u Ukrajini smatra krizom koja je za ugrozu njezinih građana usporediva s pandemijom koronavirusa, zbog čega je spremna na korake bez presedana. U slučaju da se ovoga tjedna na sastanku Vijeća EU dogovore uvjeti zajedničkog plana za kupovinu oružja, kao što je najavljeno, Unija bi kao projekt čija je glavna zadaća bila očuvati mir na Starom kontinentu i službeno "prešla Rubikon" počevši naoružavati jednu od zaraćenih strana u najkrvavijem sukobu od završetka Drugog svjetskog rata.
Međutim, države članice toj inicijativi već sad počinju pružati otpor. Iako je rijetko koja država spremna izravno reći kako se protivi da netko drugi umjesto njezinih demokratski izabranih predstavnika odlučuje o pitanjima naoružanja, a time de facto i nacionalnoj sigurnosti, između redaka izjava koje su državnici EU prošloga tjedna davali da se naslutiti da je upravo to glavni kamen spoticanja šire strategije za nabavu oružja.
- Problem je što svaka vlada prvenstveno želi sebi osigurati dovoljnu količinu oružja. Kao donacija Ukrajini šalje se tek ona oprema za koju vlada procjeni da je trenutno "višak" – objasnila je POLITICO-u njemačka europarlamentarka iz redova Zelenih Hannah Neumann, aludirajući pritom na to kako među čelnicima EU zemalja postoji svojevrsna skepsa oko ideje da bi netko drugi odlučivao o tome što predstavlja "višak" u kontekstu naoružanja i nacionalne sigurnosti država članica.
Puno otvorenih pitanja i jedan konsenzus
Na današnjem sastanku Vijeća EU ministri obrane i vanjskih poslova trebali bi definirati i odgovore na pitanja od kojih bi proizvođača Unija nabavljala oružje, koja institucija EU bi bila zadužena za pregovore oko nabave oružja na globalnom tržištu te kako spriječiti eventualnu nabavu veće količine oružja od one koja je realno potrebna (što se dogodilo upravo s cjepivima protiv covida-19)?
Također, nameću se pitanja i na koja još uvijek ne postoji načelni odgovor, poput: Hoće li kompleksna briselska birokracija nabavu oružja toliko zakomplicirati da Kijevu oružje, koje mu je na bojišnici trebalo jučer, neće pristići ni do kraja godine? Je li proračun od 2 milijarde eura s obzirom na inflaciju i stagnaciju gospodarstava dovoljan da pokrije rastuće troškove amunicije? Te, na kraju krajeva, jesu li same države članice spremne prepustiti vlastite strateške interese EU kao trećoj strani.
Međutim, odgovori na ta pitanja moći će se tražiti tek nakon što se postigne načelni konsenzus da su države članice spremne zakoračiti u smjeru zajedničke nabave oružja.
U ovome trenu postoji konsenzus jedino oko pitanja da se Ukrajini odobri slanje milijun topničkih projektila od 155mm do kraja tekuće godine.
Vrijedi napomenuti kako je Europska unija do sada identificirala 15 proizvođača oružja u 11 država članica, zbog čega je povjerenik Europske komisije Thierry Breton, zadužen za promicanje domaće proizvodnje, prošloga tjedna već započeo svojevrsnu turneju po zemljama EU s razvijenom vojnom industrijom kako bi započeo pregovore s tvrtkama koje bi u projektu mogle sudjelovati.
Iz Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj dobili smo službenu potvrdu da povjerenik Breton u sklopu te turneje planira posjetiti i Hrvatsku, ali još uvijek nije definiran datum njegova dolaska.