HEROJI ŽELJEZNICA

‘Željezni‘ ljudi koji čine kičmu ukrajinskog otpora: ‘Ljude su iznenadile tri stvari. Mi smo jedna‘

Mediji pišu o borbenim jedinicama i visokotehnološkom oružju na prvim linijama borbe, no željeznica je ključna kao i svaki bataljun

Prijevoz ukrajinskih izbjeglica željeznicom

 Alona_nikolaievych/AFP

"Shvatio sam da vas zovu željezni ljudi", rekao je britanski premijer Boris Johnson u video snimci koju je objavila ukrajinska željeznička mreža Ukrzaliznitsja (Ukrajinske željeznice) u nedjelju poslijepodne. Snimka je nastala dok je britanski premijer putovao vlakom iz Poljske u Kijev na iznenadni sastanak s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. "Mislim da (ime) također odražava duh koji pokazujete", dodao je, "i duh Ukrajine u suprotstavljanju užasnoj agresiji kojoj svjedočimo", kazao je Johnson.

Ukrajinska riječ za željeznicu, zaliznitsja, potječe od riječi zalizna, što znači željezo i što također može imati konotaciju otpornosti i sigurnosti. I dok su se zapadni mediji usredotočili na borbene postrojbe i visokotehnološko oružje na prvim crtama bojišnice, Ukrzaliznitsja je u ukrajinskoj borbi bila ključna kao i svaki oružani bataljun, prenosi The Telegraph.

Kralježnica ukrajinske borbe

Otkako je invazija počela, ukrajinske željeznice su djelovale kao kralježnica, podržavajući ukrajinsku stvar herkulovskim vojnim, humanitarnim i diplomatskim naporima, u svojim okvirima. Velika većina od 230.000 zaposlenika mreže ostala je u zemlji, riskirajući svoje živote kako bi prevezli milijune izbjeglica s istoka Ukrajine i iz glavnih gradova u sigurnija područja i utočišta na zapadu.

"Ljude u Ukrajini iznenadile su tri stvari", rekao je izvršni direktor Ukrzaliznitsja Oleksandr Kamišin, govoreći iz svog ureda u Kijevu. "Prvi je predsjednik (Zelenski), koji je osvojio srca svih Ukrajinaca. Drugi je vojska - ljudi se osjećaju sjajno gledajući kako naše snage tuku po Rusima. A treća stvar je željeznica. Nakon vojske mi smo također organizacija koja je pokazala da je stabilna, pouzdana i radi kako treba. Ljudi nam vjeruju. Znaju da će, ako uspiju doći do željezničke postaje, dobiti čaj, hranu i medicinsku njegu te će biti sigurno prevezeni u drugi grad, gdje ima manje granatiranja".

image

Oleksandr Kamišin

Hennadii Minchenko/Avalon/Profimedia

Sa samo 37 godina, odjeven posve u crno, s obrijanom glavom sa strane, a ostatkom kose skupljenom u rep, Kamišin više nalikuje rock zvijezdi nego transportnom birokratu. Poput Zelenskog, i on dobro vodi rat, predstavljajući prkosnu i karizmatičnu figuru u medijima. Dok su njegova supruga i djeca evakuirani, Kamišin je ostao nadzirati svoju organizaciju.

Njegovi su vlakovi evakuirali milijune ljudi preko granice u Poljsku. Prema Ujedinjenim narodima, više od 10 milijuna ljudi raseljeno je zbog ruske invazije, a ukupno je više od 4,3 milijuna napustilo zemlju. Budući da su ceste i zrak previše opasni ili zagušeni za putovanje, mnogi su - njih oko 3,5 milijuna - putovali vlakom.

Na vrhuncu evakuacije početkom ožujka, željeznice su besplatno prevozile 190.000 ljudi dnevno, daleko od najopasnijih područja. Također su prevozile vojnike, političare, zalihe i novinare na prve crte bojišnice i u gradove. Neki vagoni su preuređeni u medicinske centre.

'Nama to više nije posao'

"Od 24. veljače provela sam tek sedam noći kod kuće", kaže Irina Petruščak, jedna od članica osoblja koja je bila zadužena brinuti se za Johnsona na njegovu putu vlakom. "Uvijek smo u pokretu. Bila sam u Odesi, Kijevu, Zaporožju, na cijelom istoku. To više nije "posao" nama koji smo vidjeli oči djece koja se nisu mogla ukrcati i uplakane očeve kako se opraštaju od žena i djece koja su se ukrcala. Moramo odvesti djecu na sigurno. To bi svaki roditelj učinio. To je ono što željeznica radi", kaže Irina.

Posjet Borisa Johnsona nije bio prvi događaj u onome što Kamišin naziva "željeznom diplomacijom". Kada su češki, slovenski i poljski državni čelnici prošli mjesec posjetili Kijev, također su stigli vlakom. "Čelnici znaju da mogu putovati željeznicom i da ćemo mi to držati u tajnosti dok ne napuste Ukrajinu ili, u nekim slučajevima, čak i nakon toga".

Mrežom je upravljao na vojnim linijama, koristeći telefonski sustav zatvorenog kruga iz sovjetskog doba za povezivanje s otprilike 1450 postaja u zemlji te održavajući sastanke dvaput dnevno kratko i često mijenjajući lokacije, kako bi odvratio ruske okupatore.

image

Prijevoz ukrajinskih izbjeglica željeznicom

Yurii Zozulia/AFP

Prije rata je Ukrajina, zemlja više nego dvostruko veća od, primjerice, Velike Britanije, odradila oko trećinu "putničkih kilometara" godišnje, odnosno 28 milijardi na britanskih 80 milijardi. Od početka invazije, uz ljude, željeznička mreža je prevozila razne terete i materijale. Njihova internetska stranica nudi svoje usluge, naglašavajući da će sve "odraditi besplatno i da će Ukrajinske željeznice uvijek priskočiti u pomoć" - inače, to je najlakši način za kretanje, kaže novinar The Telegrapha Colin Freeman, koji se nedavno vratio iz Ukrajine.

"Vlakovi su do sada bili tajno ratno čudo", kaže Tony Borden, direktor neprofitne organizacije Institut za izvještavanje o ratu i miru (IWPR). On kaže da je posljednjih tjedana toliko koristio ukrajinske vlakove da su mu kolege dali nadimak "dopisnik iz sektora prijevoza". Vozio se u dva vlaka za evakuaciju, jednom na liniji iz Lavova u Poljsku te je bio na povratnim putovanjima do Odese i iz Lavova do Kijeva. "U ranim danima invazije sustav je bio pod iznimnim opterećenjem, ali oni su ga održavali cijelo vrijeme, nudeći siguran prolaz očajnom stanovništvu".

Mnogi od onih koji su evakuirani vlakom, dodaje, s istoka su zemlje i govore ruski. Ironično je da je Ukrzaliznitsja ukrajinska riječ koju ruski govornici teško izgovaraju, ali mreža je pomogla u poticanju stvaranja bližih veza između istočnih Ukrajinaca koji govore ruski i njihovih zapadnih sunarodnjaka. "Jedna vrlo dirljiva stvar koju sam vidio je da su ljudi na zapadu uspostavili mrežu dobrovoljne podrške za stanovništvo koje govori ruski dok su se selili", kaže Borden. "Bili su dirnuti kada su vidjeli da se prema njima postupa kao prema sunarodnjacima".

Mjere sigurnosti ne mogu spriječiti napade

U međuvremenu, i u Bjelorusiji neki željeznički radnici pomažu ukrajinskim naporima sabotirajući linije koje su se koristile za prijevoz ruskih snaga. Izvanredne okolnosti proteklih ratnih tjedana zahtijevale su posebne mjere. Strojovođe su gasili svjetla kada su putovali noću, kako bi neprijatelju otežali da mu budu mete. Najveće brzine su smanjene kako bi eventualna iskakanja iz tračnica bila manje kobna.

U mirnodopsko vrijeme je put vlakom od Kijeva do Lavova trajao osam sati, a sada je često blizu 13 sati. Ako se oglase sirene koje upozoravaju na zračni napad u trenucima dok se vlakovi približavaju gradovima, oni čekaju izvan grada sve dok nije sigurno ući u njega. Mnoge kompozicije kasne zbog vremena potrebnog za utovar i istovar humanitarnog i drugog tereta.

No, mjere dodatne sigurnosti nisu bile dovoljne da spriječe napade. Prošlog tjedna na željezničkoj postaji Kramatorsk, na istoku zemlje, ubijene su 52 osobe dok su čekale na evakuaciju. Zločin u Kramatorsku punio je naslovnice diljem svijeta, a Kamišin kaže da je održavanje integriteta mreže stalna borba s topničkim udarima. Deseci djelatnika željeznice su ubijeni ili ranjeni. Civilni zaposlenici željeznice provjeravaju sigurne Telegram grupe za obavještajne podatke o mogućim ruskim napadima, radeći svoj posao pod stalnom prijetnjom bombardiranja.

image

Prijevoz ukrajinskih izbjeglica željeznicom

Yurii Zozulia/AFP

"Na meti smo svakodnevno", kaže Kamišin. "Rusi granatiraju između jedne i pet postaja dnevno. Sinoć je jedna postaja granatirana i pet lokomotiva je izbačeno iz pogona. No, mi i dalje popravljamo, obnavljamo i nastavljamo voziti. Naši ljudi rade dan i noć. Možemo popraviti tračnice u nekoliko sati, a čak i čitave mostove za tjedan dana". U Harkovu, istočnom gradu koji je pretrpio jedno od najgorih granatiranja u ratu, prigradske željezničke usluge nastavljene su 29. ožujka.

Kada rat završi, Kamišin vjeruje da će željeznicom pokretana "željezna ekonomija" biti ključ za oporavak Ukrajine. Budući da su ukrajinske luke nedostupne, željeznice su najvažniji izvozni put. "Imamo 100 milijuna tona tereta koji možemo izvesti u Europu", kaže on.

Vjera u 'željeznu ekonomiju'

"Ne samo u Mađarsku, Poljsku i Rumunjsku, već i drugdje. Želim da svijet shvati da nam je potrebna njegova pomoć da zatvorimo nebo (odnosno, da se uspostavi zona zabrane letenja, op.a.), ali i da su Ukrajinske željeznice sjajna tvrtka, sa sjajnim ljudima koji rade u njoj. Sve na terenu bit će odrađeno na najbolji mogući način".

Što se tiče njihove organizacije, rat je pokazao koliko dobro ona može funkcionirati, s birokracijom koja je postavljena u vertikalnu zapovjednu strukturu u vojnom stilu. "Pokušat ćemo zadržati tu učinkovitost u mirnodopsko vrijeme", kaže Kamišin. "I nadam se da će ljudi koji su koristili željezničku mrežu za evakuaciju ili u humanitarne svrhe, zadržati ovaj osjećaj prema mreži i u mirnodopskim uvjetima". Željeza ima posvuda u Ukrzaliznitsja, a na vidiku zasad nema autobusne usluge koja bi zamijenila željeznicu, zaključuje Telegraph.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. lipanj 2022 22:48