Venezuela, zemlja koja je ionako u krizi, priprema se za nadolazeću pandemiju koronavirusa, javlja BBC.
Cijene su skočile za čak 80 posto otkako je uvedena karantena, a gorivo je ograničeno. To se još nikada nije dogodilo u zemlji koja leži na ogromnim nalazištima nafte. Ujedinjeni narodi Venezuelu su prozvali jednom od najugroženijih zemalja svijeta: ljudi su pothranjeni, jedna od pet bolnica nema tekuću vodu, a 70 posoto liječnika je emigriralo.
Službeni podaci o broju zaraženih govore da je oboljelih zasad malo, no liječnici se boje da će, ako se virus proširi, to biti prava katastrofa.
'Sad je 15 minuta nakon ponoći. U red sam stao u 8 navečer. Čekam već četiri sata kako bih natočio gorivo, a čekat ću sigurno do sutra u podne. Ponekad čitav dan provedete čekajući u redu, a na kraju se ispostavi da više nema goriva. Prošlog ponedjeljka sam stao u red u 3 ujutro, a u 3 popodne idućeg dana, znači 12 sati kasnije, rekli su mi da goriva više nema. Ja sam Rafael Barrios Armas. Ja sam kirurg ovdje u Venezueli i imam 71 godinu. Ujutro moramo operairati pacijenta koji ima rektalni karcinom. Zato trebamo gorivo. Moramo doći do klinike kako bismo vidjeli pacijente jer rak ne čeka. Rak neće stati i reći: 'Pričekat ću dok prođe pandemija', kaže doktor Armas.
Venezuala je jedna od zemalja s najvećim rezervama nafte na svijetu. No godine korupcije, lošeg upravljanja, američkih sankcija, i, sada, pandemija Covida-19, stvorili su nestašicu goriva.
U redu za gorino čeka se čitavu noć
'Iskoristiš to čekanje za čitanje, za učenje, za razgovor s ljudima', kaže doktor Armas.
Dok čeka pored svojeg auta, prilazi mu jedna žena. Prepoznala ga je i pozdravila.
'Svoju sreću dugujem ovom čovjeku!', kaže žena dok grli liječnika.
'On je spasio život mome mužu! Operirao mu je vrlo zloćudni tumor. Odstranio mu je 75 posto želuca. No danas je u nevjerojatnoj formi, imamo i dva sina, a sve zahvaljujući ovom čovjeku', kaže zahvalna žena.
'Sve je dobro, sve je dobro', odgovara joj doktor Armas.
Netko je donio kavu u termosici. Liječnik toči kavu u šalicu i usput govori:
'Ležimo na moru nafte. Nisam mogao ni zamisliti da ću sa 71 godinom čekati u redu za gorivo i potrošiti čitavu noć čekajući. To je bizarno. Svatko zna za bar neku groznu stvar koja se dogodila u redu poput ovoga. Ljudi su napadnuti, pretučeni... To je sve neobično. Ovo što moramo trpjeti, je vrlo neobično', kaže liječnik.
Rafael Barrios Armas
Na drugom kraju grada učiteljica Sonia Pantes i njezina djevojčica sjede u dnevnom boravku i gledaju crtiće.
'S plaćom koju sam imala prije, mogla sam kupiti ovu kuću putem kredita. Sada ne mogu kupiti niti kvaku za vrata', kaže Sonia.
'U posljednja dva tjedna zaradila sam 380.000 bolivara. To je oko jedan i pol dolar.'
Policijske patrole preko razglasa upozoravaju prolaznike na ulicama da je još uvijek na snazi odredba o karanteni.
'Zapamtite da smo još u karanteni. Covid nije dobar, gospodo! Vratite se kućama', govori policajac.
'Prije karantene mogao si ići u jeftinije trgovine i kupiti što ti treba po nižoj cijeni. Sada moram kupovati u trgovinama koje su mi najbliže kući i to po dvostruko ili trostruko višoj cijeni. Moram platiti jer ne mogu ići nigdje drugdje', govori gospođa Sonija pokazujući prazan hladnjak.
'Ovo mi je dala majka. Ja ponekad ne jedem kako bi moja kći imala što jesti. Polako umirem. Nemamo uvijek tri obroka dnevno. Ponekad jedemo samo jednom ili dva puta dnevno. Ovisi o tome što imamo u smočnici', kaže gospođa Sonia.
'Teško mi je kad mi kći kaže stvari poput: 'Mama, cipele su mi postale premale', a ja joj na to moram odgovoriti da nemamo novca da kupimo nove i da mora pričekati.'
Učiteljica Sonia Pantes
Gospođa Sonia nakon ovih riječi više ne može suspregnutii suze, za što se ispričava.
'Oprostite mi, ovo je jako osjetljiva tema. Kad učiteljima uzmu plaću, ne uzimaju samo novac, nego i hranu njihovoj djeci. To je ono što država ne razumije.'
U međuvremenu, doktor Armas stigao je do bolnice na posao.
'Čekao sam u redu za gorivo 13 i pol sati. Kad sam napokon natočio gorivo, stigao sam u kliniku i onako bez spavanja morao operirati pacijenta. Nema nikakvog smisla da netko mora čekati u redu za gorivo i onda doći na posao gdje je odgovoran za ljudske živote. Nije to isto kao da popravljate aute ili bojate zidove. Vi radite s ljudskim životima. Na ovom poslu, sva vaša osjetila moraju dobro funkcionirati', kaže doktor Armas.
'Zdravstveni sustav Venezuele je u jako lošem stanju. U čitavoj zemlji nema funkcionalne radioterapije. Nema javno dostupne opreme. Ljudi moraju ići u privatne klinike, a ti su tretmani jako skupi. Svakim danom postaje sve skuplje pa ponekad pacijente moramo slati u druge zemlje. Naš zdravstveni sustav je kao da hodate po užetu. U medijima vidite da liječnici nemaju adekvatnu zaštitnu opremu. Imaju kapu i masku, ali ne i odijelo i ostalu zaštitu koju trebaju kako bi se nosili s ovim problemom. Da nas zahvati epidemija kao u Italiji i Španjolskoj, broj mrtvih bio bi užasan', kaže doktor Armas.