Po Evropi se dižu barijere da nam ne bi gladni nahrupili i pokvarili nam obilan objed grizodušjem, a u Brasiliji je barijera dignuta da ne dohvate jedni druge za grkljan pristaše jednoga ili drugog bloka na koji je njihova golema zemlja ne podijeljena nego pocijepana: jedni žele da predsjednica Dilma Rousseff (69) bude opozvana, drugi se tome protive. Enormni trg, koji je genijalac Niemeyer, komunist i utoliko naivan, predvidio u drukčije svrhe, za parade kojima se simbolizira nacionalno jedinstvo, sutra i sljedećih dana treba biti ispušni lonac gnjeva i bijesa obiju polovina brazilskoga političkog društva.
S desne strane predviđen je prostor za protivnike sadašnje vlasti, čiji je slogan “Dilma kući, Lula u zatvor!” (riječ je o sadašnjoj predsjednici Savezne Republike Brazila i njezinu karizmatičnom prethodniku), s lijeve za pristaše Radničke stranke, mahom sindikalce, koji se boje da je njihova politička momčad igrala u prvoj ligi samo sada i nikada više.
Sukob je, zapravo, mnogo žešći u medijskom prostoru. Televizijska mreža Globo, gotovo monopolist u brazilskom eteru, jasno se zauzima za opoziv Dilme Rousseff. Njezinu vlasniku, tajkunu Roberti Marinhu, pristaše Luline i Dilmine Radničke stranke još predbacuju što je podržavao vojnu diktaturu nakon svrgavanja ustavnog predsjednika Joãoa Goularta. Na mitingu u prošlu nedjelju u Riju Luis Inácio Lula da Silva (70) otvoreno ga je nazvao pučistom, rabeći svu svoju tribunsku govorničku vještinu, ali badava mu trud, kad je njegov istup prenosila samo Televisão Brasil, državna - i malo gledana.
Krivotvoreni podaci
Taj sukob možda nije gurnuo u drugi plan nogomet, ali jest Olimpijske igre, oko kojih teško da bi bilo javnih demonstracija, pogotovu ne u pomalo kataleptičnome glavnom gradu Brasiliji, urednijem i aseptičnijem od bučnih i temperamentnih metropola Rija i São Paula.
Sutra naime u Brazilu donji, Zastupnički dom nacionalnog kongresa glasa hoće li započeti proces opoziva savezne predsjednice Dilme Vane Rousseff (69), optužene da je uoči svoga reizbora krivotvorila podatke o budžetskom deficitu kako bi se bilanca njezina prvog mandata činila povoljnijom, te da je za lanjsku predizbornu kampanju za reizbor zloupotrijebila državne fondove.
Ona ne niječe da je potajice zadužila državu kod državnih banaka kako bi napunila proračun, ali tvrdi da to nije kazneno djelo po brazilskim zakonima te da su to nekažnjeno činile prethodne administracije. Dnevnik Folha de São Paulo međutim je objavio da su krediti državnih banaka u godinama 2001 - 2008 iznosili oko 0,4 posto državnog proračuna, a da je taj udio poskočio na 5,1 posto u 2014, godini kada je Rousseff reizabrana tvrdeći da Brazil nije u krizi, kamoli recesiji.
Udar na Predsjednicu doima se, barem jednima, kao znak da u suzbijanju laži i korupcije nema nedodirljivih.
Financial Times pak tvrdi da nije posrijedi pravosudna tematika, nego eminentno politička akcija: iskazivanje nepovjerenja državnici koja je u očima dijela Brazilaca oličenje razbijanja sna o pretvaranju Brazila u svjetsku velesilu, njegovanoga u godinama kada je predsjednik bio sindikalist i prvak Radničke stranke Inácio Lula da Silva.
Dublje podjele
Ozbiljna je opasnost da će strasti koje prate bitku oko opoziva pridonijeti još dubljoj podjeli u Brazilu koji je suočen sa sve dubljom recesijom. Hoće li razrješenje statusa Dilme Rousseff, bila opozvana ili ne bila, pridonijeti koncentriranju radi suzbijanja recesije, ili će povećati nestabilnost ili čak biti okidač za kaos pete države na svijetu po broju stanovnika i po površini, sedme po društvenome brutoproizvodu, ali tek sedamdeset i sedme ako se taj proizvod podijeli po glavi stanovnika?
To je ključno pitanje, a ne osobna sudbina žene koja bi se mogla survati s položaja jedne od najmoćnijih žena svijeta.
Rousseff, prva žena na čelu Brazila, doživjela je strmoglav pad popularnosti i podrške, prethodno nezabilježen u svijetu. Ta socijalistička političarka bugarskog porijekla (otac joj je bio bugarski komunist Petăr Rusev, emigrirao 1929 u Francusku, čijem je pravopisu prilagodio i prezime) preklani u ožujku imala je podršku 79 posto Brazilaca, zahvaljujući uglavnom smanjenju federalnog poreza na energiju i ukidanju federalnog poreza na glavne brazilske namirnice. Otkriće da su mnogi vodeći političari, uglavnom iz njezine Radničke partije, primali mito od poludržavne naftne kompanije Petrobras (gdje je bila članica Nadzornog odbora 2003 - 2010) survalo je njezinu popularnost na samo 23 posto već lani u veljači, prije ožujskih masovnih demonstracija protiv te (i ine) korupcije, a u srpnju se podrška već srozala na bijednih 9 posto, ali sada se vratila na ipak jadnih 15 posto. Iza nje je ipak jaka stranka, koja na ulicama i u glasilima brani sebe braneći nju.
Petrobras je 2008 bio treća korporacija u Americi, preskočivši Microsoft, ali je uskoro postao i najzaduženija tvrtka u svijetu: dug mu je u prvih deset mjeseci 2014 poskočio sa 25 na 170 milijardi dolara. Čak 22 milijarde dolara (dvije petine hrvatskoga BDP) iznosi vrijednost ugovora za koje se sumnja da su mito.
U početku lanjske godine Predsjednici su još vjerovali da sama nije bila umiješana u korupciju u Petrobrasu, možda da za nju nije ni znala. Razlozi nezadovoljstva njome bili su dublji i suštinski: ne samo zbog populističke porezne politike kojom je prethodno “kupila” Brazilce, nego ponajviše zbog katastrofalnih ekonomskih rezultata njezine vlade. Društveni brutoproizvod pao je za 4 posto (Hrvatskoj je 2009 pao za 6.9 posto, pa nije bilo opoziva), nezaposlenost je porasla, smanjila se vrijednost nacionalne valute reala, a opet je porasla inflacija, koja je već jednom štediše i umirovljenike bacila na prosjački štap, pa su Brazilci na nju veoma osjetljivi.
‘Zločin odgovornosti’
U Saveznoj Republici Brazilu, kao i u drugim državama koje su kopirale predsjednički sustav trodiobe vlasti Sjedinjenih Država Amerike, predsjednik može biti opozvan zbog “zločina odgovornosti”, dakle zbog neodgovornog raspolaganja moću i vlašću koju ima. Lepeza eventualne neodgovornosti postavljena je široko: od, na primjer, ugroze nacionalne sigurnosti, do kršenja zakona koji ravnaju saveznim budžetom. Upravo je budžet kamen spoticanja u ovom slučaju.
Procedura opoziva duga je i složena. Formira se kongresno povjerenstvo za opoziv, a ako ono predloži opoziv, što je u utorak i učinilo, prvo glasa Zastupnički dom. To će biti sutra. Za opoziv su potrebne dvije trećine glasova zastupnikâ, dakle 342 od 513. Ako Donji dom izglasa, na redu je Senat. Ako Senat izglasa opoziv prostom većinom, državni poglavar nije tada automatski smijenjen, nego suspendiran na šest mjeseci, a ako i Senat izglasa opoziv dvotrećinskom većinom, smjena je automatska a smijenjeni šef države nema pravo političkog djelovanja sljedećih osam godina.
Bila suspendirana ili eliminirana - predsjedničke ovlasti preuzima (na pola godine dana ili do sljedećih izbora) potpredsjednik Savezne Republike Michel Temer (75), predsjednik Stranke brazilskoga demokratskog pokreta, nekadašnje dopuštene opozicije u doba vojnog režima, koja je u preklanjske izbore ušla kao koalicijska partnerica oslabjele Radničke stranke.
Upravo zato Dilma Rousseff tvrdi da je žrtva legalnoga državnog udara, da se sve radi kako bi Temer i njegova stranka zavladali pošto su raskinuli koaliciju.
Ankete pokazuju da je 61 posto Brazilaca sklono opozivu Dilme Rousseff, ali da bi čak 58 posto njih bilo sklono opozivu Michela Temera. To je negativna ocjena cijeloj vladajućoj garnituri. A Temer bi mogao biti također opozvan ako istraga utvrdi da je Rousseff zaista zaimala od državnog novca da bi financirala preklanjsku izbornu kampanju - jer je kampanja bila zajednička.
Utoliko se bitka oko opoziva predsjednice Rousseff doima i kao ogorčeni međustranački obračun bivših koalicijskih partnera. U tom obračunu zarada je mala, ali gubitak može biti enorman, bez obzira po ishod - naravno, ako kriza izazove kaos.
Kriva pošiljka
Međunarodna tržišta pak očekuju da će Rousseff biti opozvana i da će to za njih biti pozitivno. Temer, koji nije ideološki obojen (u njegovoj stranci je raspon širok od tvrde desnice do socijalliberala) obećava da će biti skloniji stranom kapitalu, da će ga manje kontrolirati i blaže oporezovati.
Štoviše, on je već pustio u javnost govor koji bi održao pri davanju predsjedničke prisege. On se kune da je to bila puka pogreška, da ga je poslao na uvid prijateljima, ali je pogrešno “kliknuo”, pa je “uletio” na WhatsApp. Dilma Rousseff, naravno, tvrdi da to nije bila nikakva omaška, nego još jedan podao potez diskreditiranja.
Procjena da Rousseff pada s vlasti ojačala je brazilsko unutrašnje tržište, pa je burzovni indeks Bovespa zaradio 17 posto ove godine (što ne znači da je nadoknadio lanjski gubitak).
Put za proceduru opoziva otvorila je u lanjskome studenome Državna revizija. Ona je odbila prihvatiti pravdanje nekih stavki u državnom deficitu (goleme zajmove od državnih banaka radi pokrića “rupa”), a time zaključni račun savezne vlade za 2014, što je otvorilo put za proceduru opoziva. Predsjednik Zastupničkog doma Eduardo Cunha (57) odobrio je početak procesa još u prosincu. Cunha je također član Temerove stranke.
Bogati lopovi
Predsjednica Rousseff izjavila je da je Cunhinu odluku “primila s gnušanjem”, jer da “nije počinila nijedan nedopustiv čin”. Aluzija se činila jasnom: Cunha, brazilski i talijanski državljanin, luteran koji je predložio zatvorsku kaznu od tri godine svakome tko pokaže “heterofobiju”, jest međutim umiješan u “Operação Lava Jato” (“operaciju pranja automobila”), kako je nazvan skandal pranja novca u Petrobrasu, jer da je podmićen sa 40 milijuna dolara “opranih” kroz izgradnju jedne luteranske velecrkve - a za bogaćenje na tome optužen je baš Cunha. Prvi put je morao odstupiti s dužnosti 2001 zbog poreznih malverzacija. Od progona ga je i tada spasio imunitet. Prema tome, očito je da ga nije poštenje natjeralo okrenuti leđa donedavnoj koalicijskoj partnerici - ali je očito da ni njezinu radničku stranku nije vodilo poštenjaštvo kad je s takvima koalirala. A sada ga Dilma Rousseff optužuje za “farsu i izdaju”.
Štoviše, tužilac Sérgio Mora naredio je uhidbu istaknutih prvaka Radničke stranke koji su optuženi za uzimanje mita u tom slučaju. Među njima su rizničar stranke João Vaccari Neto, svojedobni šef kabineta prethodnoga brazilskog predsjednika Lule da Silve José Dirceu, a među okrivljenima su, uz Cunhu, i prvak umjereno desničarske Laburističke stranke Fernando Collor de Mello (opozvan 1992 s dužnosti predsjednika Republike zbog korupcije), bivši ministar rudarstva i energije Edison Lobão za čak 50 milijuna dolara mita itd. Pod istragom je prvak radničke stranke i bivši predsjednik Republike Luiz Inácio Lula da Silva, kome je Dilma Rousseff pokušala osigurati imunitet imenujući ga za ministra, ali je sud to spriječio.
Dakle, stječe se dojam da se politički obračun vodi među bogatim lopovima - a da se sirotinja na ulici svađa zbog njih, svrstavajući se na stranu jedne ili druge stranke. I to je - nakon guranja privrede u recesiju i isisavanja novca iz Petrobrasa, treći tužan aspekt krize u kojoj je tek zalog, a nipošto uzrok, sudbina vlasti Dilme Rousseff.