Žene odsad u Katoličkoj crkvi mogu za euharistijskog slavlja uredno i redovito čitati ulomke Svetog pisma, na primjer apostolske poslanice, ali ne i ulomke iz Evanđelja, jer to i nadalje smije samo svećenik, dakle muškarac.
Naime, poglavar Katoličke crkve papa Frane opet je izmijenio Zakonik kanonskog prava i dopustio da službe čitača i akolita mogu obavljati i žene. U praksi je to već bivao slučaj, pa i pred papom sv. Ivanom Pavlom II, ali nije bilo precizirano kanonski. Pitanje je otvoreno na zasjedanju Biskupske sinode posvećenome Amazoniji. Sada je to Papa na stalan i institucionalan način formalizirao odredbom motu proprio (vlastitom inicijativom), naslovljenom „Spiritus Domini“ (Duh Gospodinov) kojom je izmijenio samo prvi paragraf kanona 230: gdje je pisalo „laici muškarci“ odsad će pisati „laici“.
U popratnom pismu koje je uputio kardinalu prefektu Kongregacije za nauk vjere Luisu Ladariji Papa objašnjava teološke razloge svoje odluke: „Na obzoru obnove koji je zacrtao Drugi vatikanski koncil sve se jače osjeća potreba za otkrivanjem suodgovornosti svih krštenih u Crkvi, a osobito poslanja laika.“ Citirajući Zaključni dokument Sinoda o Amazoniji Papa primjećuje kako je „za svu Crkvu, u različitosti situacija, važno promicati i dodjeljivati službe muškarcima i ženama […] Moramo konsolidirati Crkvu krštenih muškaraca i žena promičući služnost i, nadasve, svjesnost dostojanstva krštenja.“
Frane u pismu kardinalu Ladariji naglašava da to nije korak ka svećeničkom ređenju žena (za koje se, napomenimo, zauzima sve veći broj katolika u Njemačkoj). On navodi riječi sv. Ivana Pavla II da „s obzirom na službe zaređenih, Crkva ni na koji način nema pravo dodjeljivati ženama svećenički red“ te dodaje da je „za službe bez ređenja moguće, a danas se doima i oportunim, nadići tu zapreku“. Papa ocjenjuje da se dodjelom tih službi laicima obaju spolova „ojačava priznanje, pa i kroz liturgijski čin, dragocjenog prinosa koji već dugo mnogi laici, dakle i žene, daju životu i poslanju Crkve.“ On naglašava da se tako „u Crkvi čini djelotvornijim sudjelovanje sviju u zadaći evangelizacije“.
Akolit je sada, nakon postkoncilskih reformi sv. Pavla VI, sadržanih u njegovu apostolskom pismu motu proprio „Ministeria quedam“, četvrta od četiriju nižih crkvenih službi. Akolit na svečanim misama nosi istoimeni svijećnjak, te ima važnu liturgijsku dužnost sudjelitelja pričesti. Stariji tradicionalni nazivi su: pratilac, svjećonoša, svjećoredac itd.
Čitač (lektor) je treća od četiriju nižih crkvenih službi. Zove se tako jer čita zadane ulomke i Staroga i Novog zavjeta, osim Evanđelja. Stariji tradicionalni nazivi su: čitalac, štilac, čatac, štiocoredac itd.
Pri obavljanju svojih službi unutar liturgije, i akolit i čitač moraju imati liturgijsko ruho ili barem neki znak svoje crkvene službe.